Naše tijelo skladišti potisnute emocije

Znamo li što se stvarno događa u našim glavama? Poznajemo li to dovoljno dobro tako da to ne utiče negativno na one oko nas? Znamo li zaista što osjećamo i kako to osjećamo u svakom trenutku? Razumijevanje naših potisnutih osjećaja može biti najmoćnije oružje koje nam pomaže da shvatimo naše ponašanje.

Od kraja 20. stoljeća, istraživanja neuroznanosti usredotočuju se na odnos između mozga i naših emocija. Naša osjećanja su dobila na važnosti, a to su oduvijek i zasluživala. Emocije više nisu jednostavne automatske reakcije. Dobile su znanstvenu važnost.
Nastala je i nova ideja: da je potrebno podučiti ljude kako da identifikuju, razumiju i upravljaju svojim emocijama kako bi spriječili potisnute emocije da utiču na njihovo ponašanje.

"Svaka potisnuta emocija ostavlja trag na naše ponašanje u vidu emocionalnih obrazaca koji utiču na to kako donosimo odluke."
-Esa Punset-

Zato trenutno naglašavamo važnosti razumijevanja sopstvenih potisnutih emocija. Na taj način ćemo upoznati sebe i prepoznati što se događa unutar nas. To će nam takođe omogućiti da upravljamo sopstvenim emocijama i djelujemo u skladu sa onim što osjećamo.
​Možete početi razumijevati sebe tako što ćete prvo shvatiti vaša potisnuta osjećanja. Razumijevanje potisnutih osjećanja nam pomaže da razumijemo sopstveni identitet.
Znati šta se događa unutar vas znači poznavati sebe. Potisnute emocije su one koje ne želimo slušati ili koje zanemarujemo. Međutim, upravo one su te koje upravljaju našim ponašanjem i mislima.
​
"Ono što poričete vas potčinjava. Sve što nam se događa, ukoliko ga ispravno shvatimo, vodi nas do spoznaje sebe."
-Carl Jung-

Razumijevanje emocija nam daje priliku da shvatimo zašto postupamo na ovaj ili onaj način. Svako filtrira situacije prema svojim osjećajima, zbog čega se svako različiti ponaša. Naša iskustva nas vode da vidimo svijet na poseban i jedinstven način.
​Svaka situacija stvara različite emocije unutar nas. Zato nas poznavanje emocija vodi da shvatimo kako se ponašamo.

Kada potisnemo emocije poput ljutnje, kada dopustimo sebi da nas obuzme strah, kada ne dopuštamo sebi da budemo tužni ili osjećamo da nemamo kontrolu nad našom boli, oslobađamo emocije koje ne možemo kontrolisati. Tada emocije govore za sebe kroz naše postupke.

Sveučilište Stanford sprovelo je istraživanje emocija. Pokazalo se da pojedinci koji imaju tendenciju da potiskuju svoja osjećanja reaguju su s puno većom fiziološkom aktivacijom u situacijama sa okidačima od onih koji su, primjerice, pokazivali tjeskobu ili ljutnju.

Iz tog razloga, takođe je normalno za one pojedince koji ne izražavaju svoja osjećanje ili koji imaju puno više poteškoća u tome da imaju više somatskih problema kao što su mišićna napetost, glavobolja, reakcije na koži (ekcemi) ili druge komplikovane bolesti. Njihove emocije se kanališu na manje funkcionalne načine.

Sjećanja tijela i uma
Ponekad se suočavamo sa određenim situacijama i reagujemo na načine koji nas iznenađuju. To se događa kroz sjećanje na naša iskustva, koja integrišemo bilo svjesno ili nesvjesno. Kada potisnemo svoje emocije, ne obrađujemo ih. Dopuštamo im da se kreću u našoj memoriji, a da to uopšte ne shvatamo.

Naš je posao saznati i shvatiti što se događa i što osjećamo u svakom trenutku. Ako ne znamo kako da prepoznamo naše emocije, onda nećemo moći upravljati njima. Stoga, prvi korak je biti svjestan naših emocija i dati im "glas". Ako to ne učinimo, završavamo potiskivanjem emocija, dopuštajući im da samostalno djeluju, bez naše svijesti i kontrole.

Kada znamo što osjećamo, možemo oblikovati naše emocije i pokušati ih procesuirati. Kada slušamo sebe, možemo razumjeti i upravljati našim ponašanjem i djelati na cjelovit i razumljiv način. Tek kad izrazimo svoje potisnute emocije, možemo početi shvaćati naš pravi identitet.