Naučite da ne preuzimate bol drugih na sebe

Kao psihijatar i empata bavim se praksama koje imaju za cilj brigu o sebi i ovim principima podučavam svoje pacijente. ​

Toliko saosjećam sa njima, jer želim da i dalje uživati ​​u izuzetnim darovima koje visoka osjetljivost pruža - uključujući otvoreno srce, intuiciju i blisku povezanost sa prirodnim svijetom. Emcionalna plitkost mi se ne sviđa. Volim ići duboko - i moja osjetljivost me vodi tamo.

Ipak, veliki je izazov za sve osjetljive ljude da budu saosjećajni bez apsorbiranja stresa drugih ljudi i svijeta oko sebe. Osjetljivi ljudi nemaju iste "filtere" kao ostali ljudi. Mi smo emocionalne spužve koje sve osjete i instinktivno prihvataju. To se razlikuje od "obične" empatije, kada vaše srce saosjeća sa bolom drugih, ali vi ne preuzimate njihove osjećaje na sebe.

Mi empate smo pomagači, partneri i njegovatelji koji često daju previše na štetu sopstvene dobrobiti. Istraživanja pokazuju da su naši neuroni ogledala (dio mozga odgovoran za saosjećanje) hiperaktivni, što može dovesti do toga da "pregorimo". Ovako želimo živjeti Želimo voljeti i biti voljen, ali prekomjerna pomoć ili apsorbiranje nečije energije i preuzimanje tuđih nevolja jednostavno znaju biti opterećujući po osjetljivo tijelo i dušu. To takođe ne služi ni drugoj osobi trajno.
Da biste ostali zdravi i sretni, morate biti upoznati sa učinkovitom praksom samopomoći kako biste se mogli nositi sa stresom.

Tajna dobrobiti empatije je prekinuti osjetilno preopterećenje prije nego što vas ono istroši.  
Evo dva izbora iz moje knjige.

Dar biti drugačiji 
Kao i mnoge empate, možete se osjećati kao da ne pripadate ovom svijetu. Život doživljavate toliko intenzivno i volite tako duboko, da je ponekad teško pronaći srodne duše sa kojima se možete povezati.

Još kao dijete uvijek sam se osjećala "drugačije" od svojih vršnjaka. Ostala djeca su voljela odlaziti na razne zabave sa puno ljudi i u trgovačke centre, dok sam ja više voljela penjati se na drveće sa najboljim prijateljem ili pisati poeziju. Bila sam jedino dijete i puno sam vremena provodila sama, pogleda konstantno uprtog u zvijezde. Često sam se na ovoj Zemlji osjećala kao vanzemaljac, čekajući neki svemirski brod da me odvede u moj pravi dom.
​Slično tome, Albert Einstein je rekao: "Uistinu sam usamljeni putnik i nikada nigdje nisam pripadao. Nikada nisam izgubio potrebu za samoćom".
Kako sam odrastala kao empata, mogla sam shvatiti ovaj dar što sam drugačija. Uvijek me je doticato ovaj citat anonimnog autora: "Ako smatrate da se ne uklapate u ovaj svijet, to je zato što ste ovdje da stvorite bolji".
Osjetljivi ljudi treba da donesu svjetlost u ovaj svijet. Empatija je snaga, a ne slabost. Pozdravljam sve koji izgledaju drugačije, osjećaju se drugačije ili misle drugačije. Svijetu je potrebna razlika.
Postavite svoje namjere. Počastvovana sam što sam „drugačija.“ U potpunosti ću biti svoje jedinstveno "ja" i neću dozvoliti da mi iko oduzme tu moć. Želim zračiti svjetlošću što jače.
​
Nije moj posao da preuzmem svu bol svijeta na sebe
Kao empata imate otvoreno srce. Nemate standardne emocionalne brige kao mnogi drugi. Osjećate bol ljudi - i voljenih i stranaca - i instinktivno želite da ih izvučete iz boli. U stvari, mnogi od nas su naučeni da ssosjećanje znači da je naš posao da uklanjamo tuđu bol. 

Ovo nije istina. Možete biti podrška nekome bez apsorbiranja njihove nevolje. Pronalaženje ove ravnoteže je umjetnost izlječenja. Možete reći u sebi: "Ovo nije moj teret". Nemoguće je popraviti nečiji život, to zaista nije vaš posao. Više od dvadeset godina ljekarske prakse me je naučilo da svako zaslužuje dostojanstvo vlastitog puta.
Postavite svoju namjeru. Mogu biti saosjećajna bez da toga da postanem mučenik bez preuzimanja tuđe boli. Mogu poštivati ​​nečiji postupak iscjeljenja bez pokušaja da ga „popravim“.

(O autoru:
MD Judith Orloff, autorica je najprodavanije knjige na temu empatije: "Vodiča za preživljavanje empata: Strategije života za osjetljive ljude". )