Navike ljudi sa anksioznim poremećajem. Da li se izvinjavate za svaku sitnicu?

Neki djelovi vaše ličnosti zapravo i nisu djelovi vaše ličnosti; to su stavovi ili osjećaji koji proizilaze iz anksioznosti i remete funkcionisanje vaše istinske ličnosti. Ovo može biti opasno i može razviti ozbiljne dugoročne posljedice. Može učiniti da izgledate čudno ili grubo, što će vam još više otežati život, a ljudi će vas procjenjivati na osnovu ovih radnji, dok vi nećete biti svjesni šta se stvarno dešava.

U nastavku će biti analizirane navike koje nastaju kao posljedica anksioznog poremećaja. Upoznavanje sa njima će vam pomoći da bolje upravljate vašom anksioznošću i vašim emocijama. 

1. Izvinjavate se za svaku sitnicu
Ljudi sa anksioznim poremećajem osjećaju kao da uvijek uznemiravaju druge ili da neprestano moraju udovoljavati ljudima. Zato se izvinjavaju za sve. Konstantno se izvinjavaju, za sve i za ništa, i izgleda kao da ovu naviku ne mogu kontrolisati.
Ova navika je nezdrava i neprijatna za ljude iz okoline. Oni obično ne znaju šta da kažu osobi koja se izvinjava za svaku sitnicu, čak i za stvari koje su van njihove kontrole.

2. Sve primate k srcu
Ova navika je donekle povezana sa prethodnom. Kada im neko nešto kaže, oni stalno razmišljaj o tome što im je rečeno i analiziraju. Mogu razmišljati o tome cijelog dana, i nadograđivati misli da, ma koliko se nebitno činilo u početku, na kraju postaje kao nešto veliko i nametnuto, što samo pojačava uznemirenost.
Ovo se pretvara u začaran krug. Ova navika čini da ljudi postaju zabrinuti zbog komentara koje dobijaju a konstantno razmišljanje samo produžava anksioznost.

3. Naglo napuštate ili zaustavljate razgovor
Anksioznost često obuzima ljude u potpunosti i stvara im ovu naviku “izbjegavanja”, skrivanja ili bijega ako osjete da im išta prijeti, kada se osjećaju ugroženo ili kada je situacija van kontrole. 
Još jedna posljedica anksioznosti je što čini da se osoba fokusira samo na sebe, što čini da se ona udaljava od ostalih podstcaja iz okoline, kao što je interakcija sa drugima ili ulaženje u razgovor. I nije stvar u tome što ovi ljudi ne cijene razgovor. Radi se o tome da anksioznost upravlja njihovim životima i da je jedino rješenje koje vide bijeg od situacija i od ljudi, što daje utisak da su neučtivi.

4. Razmišljanje o najgorem scenariju
Ovo je navika koja stvara još više anksioznosti. Iako smo svi mi u nekom trenutku zamišljali najgori scenario, ljudi sa anksioznim poremećajem imaju naviku da precjenjuju vjerovatnoću najgoreg scenarija. Konstantno razmišljajući o najgorem dovodi do fizičkih i psiholoških problema, hroničnog zamora i problema sa odnosima.
Oni vjeruju da ih predviđanje budućnosti štiti od bilo čega što vide kao prijetnju, ali je, u stvarnosti, obrnuto. Ono je samo proizvod više straha i neizvjesnosti i povećava anksioznost. Oni ne uživaju u stvarima i ne žive spontano, što često i dovodi do loših scenarija.
Možemo pažljivo ispitivati situacije i procijenjivati ih koliko god je to moguće, ali mora nam biti jasni da ne možemo predvidjeti budućnost ili znati šta će se tačno dogoditi. Izbjegavanje situacija nas ne štiti, samo ograničava naše uživanje u životu.​

5. Dugo vremena za donošenje odluka
Ljudi sa anksioznim poremećajem imaju tendenciju da analiziraju situacije do najmanjih detalja, zbog čega im biva gotovo nemoguće donijeti odluku. Čak i ako je to jednostavna odluka, gdje nema razmišljanja između dobrog ili lošeg, kao npr. šta obući ili spremiti za obrok toga dana.
Ova "navika" ne utiče samo na osobu sa poremećajem, već može uticati na okruženje i porodicu.

Donošenje odluka može izazvati anksioznost kod svih nas. Svi se ponekad plašimo greški koje možemo npraviti, ali navika prevelikog analiziranja do najsitnijih detalja samo doprinosi anksioznosti, što za rezultat i ima veću mogućnost da se napravi greška.
Ne možemo izbjeći mnoge odluke s kojima se suočavamo. Donošenje odluka jesvakodnevna stvar, čiji se rezultat određuje različitim varijablama. Neki od njih nećemo kontrolisati, kao na primjer sreću, ali će biti drugih koje hoćemo, kao što je stav, i upravo se na ovo treba fokusirati.

Ponekad loše navike ljudi sa anksioznošću samo pogoršavaju stvari. Dobro je, ukoliko ih postanu svjesni, a može biti i od koristi ukoliko o njima popričaju.

Ukoliko prepoznajete ove navike kod sebe, ne morate sami raditi na njima. Ljudi sa anksioznošću, kao i mnogi drugi ljudi, misle da im niko ne može pomoći u rješavanju ovog problema, te s toga ne traže pomoć. Međutim, bitno je podijeliti sa nekim kako se zaista osjećate, jer tako ćete pomoći drugima da vas shvate bolje, te vas stoga neće osuđivati.

​(obrada sa:
​gedankenwelt.com)