"Ne osjećam ni tugu, ni ljutnju, ni radost - uopće ništa. Šta je sa mnom?"

fotograf: David Galstyan

"U određenom trenutku svog života otkrio sam da sam gotovo prestao doživljavati emocije. Ništa me ne veseli, ne uznemirava, ne mogu suosjećati, brinuti se, ljutiti se, vrijeđati, voljeti, mrziti. ​

Ne sjećam se kad sam se zadnji put osjećao sretno. Mogu se pretvarati da nešto osjećam - na primjer, suosjećam sa svojim članom obitelji kako ga ne bih uvrijedio. Već dugo nisam imao vezu, jer me čak i najljepša i najzanimljivija djevojka na prvi pogled brzo prestaje zanimati. Bojim se da će tako uvijek biti. Je li to općenito normalno? Šta nije u redu sa mnom?
(Slam, 27 godina)

Opisujete stanje emocionalne ukočenosti, praznine, utrnulosti. To je slično simptomima disocijativnog učinka, tj. odvojenosti od osjećaja i emocija kao načina preživljavanja nakon velike traume - fizičkog ili psihičkog nasilja, tuge, katastrofe, finansijske krize, bolesti ili gubitka voljene osobe.
Kažete da ste to shvatili "u određenom trenutku života". Kada tačno? Što se tada ili prije toga dogodilo? Ovo stanje može biti povezano sa depresijom, pa bih za početak savjetovao da prođete kroz "Beck test". Sve to može biti i rezultat doživljavanja dugotrajnog stresa, tjeskobe i anksioznosti. Sada možete imati značajno povišene hormone stresa: adrenalin, norepinefrin, kortizol.
Takođe, to što vam se događa može biti posljedica post-traumatskog stresnog poremećaja (PTSP) - stanja nakon teškog događaja ili situacije koja vam se dogodila. Simptomi PTSP-a uključuju i redovita nekontrolirana sjećanja, misli, noćne more i intenzivnu anksioznost.

Možda ste uzeli neke lijekove koji su uticali na vaš limbički sistem, koji je odgovoran za emocije i raspoloženje. Takođe mogu pretpostaviti da ste fizički ili mentalno iscrpljeni i intelektualno preopterećeni.
U svakom slučaju, omamljenost, obamrlost i emocionalna utrnulost je obrambena reakcija i trebate pronaći što je započelo taj proces, kakavi su životni događaji prethodili tom vaše stanju. Za početak pročitajte knjige Aleksandra Lowena, "Glas tijela" i "Govor tijela".

(www.psychologies.ru)