Neka vrata je najbolje zauvijek zatvoriti

Zvuči li ovo poznato? Ne ostaviti neki odnos potpuno, već i dalje ostati u njemu bez jasnih odluka. Odlaziti i vraćati se i tako u krug. Odlaziti "u fazama". Ne okončati, ne staviti tačku, ne zatvarati vrata, već ih držati otvorenim. To je kao da rana zacjeljujete polovično, nikada potpuno. Otići prvom prilikom znači donijeti odluku. Ali, prije svega, to znači ne produžavati patnju tokom dugog vremenskog perioda.

To znači biti hrabar i prihvatiti posljedice donošenja te odluke. Ponekad ne donosimo takvu odluku jer nismo svjesni štete koju smo pretrpjeli u vezi ili odnosu. Ili, možda ne donosimo tu odluku jer nismo svjesni emocionalne zavisnosti koja nas "usidrava" u takvom odnosu. Po svaku cijenu.

Emocionalna zavisnost nas sprječava da zavolimo sebe. Ona osvaja sve. To je poput "tsunamija" s golemom snagom. Ona poražava apsolutno sve na svom putu, uključujući i temelj koji održava domove ... čak i našu "kuću".

Emocionalna zavisnost nas vezuje za ono što nam škodi
Naš vlastiti dom trebalo bi biti izgrađen na čvrstim temeljima. Na temelju samopoštovanja, ljubavi prema sebi i samopouzdanju. Ako nemamo takav temelj, tražićemo ga negdje drugdje. "Prodat" ćemo se svima koji nam pokazuju malo ljubav. Nešto poput: "Volim te više nego što volim sebe". Dobra rečenica za stih neke pjesme, ali razorna za svako srce.
Emocionalna zavisnost i nedostatak ljubavi prema sebi su lanci koje mnogi svojevoljno nose, a koji spriječavaju slobodno kretanje. Oni vas čine slijepima i pretvaraju vas u lutke, zbog samozavaravanja u koje zapadate.

Voljeti nekoga je lijepa stvar, ali nikada ne smijemo izgubiti ljubav prema sebi. Ljubav prema drugoj osobi nikada nije izgovor da konstantno gazimo sebe. Ograničenja koja nas štite od zla nikad ne bi trebala biti prekoračena. Kada govorimo o ljubavi prema sebi, ne govorimo o narcisoidnosti ili sebičnosti kada osobe ne vide ništa osim sebe. Govorimo o zdravoj granici koja nas štiti od štetnih stvari, navika i ponašanja.

Poricanje je mehanizam koji nas tjera da ostanemo u štetnom odnosu
Mnogo puta, obrambeni mehanizam iza ponašanja "odlaska u fazama", tj. odugovlačenje raskida ili izlaska iz bilo kog štetnog odnosa je jednostavno poricanje da šteta postoji. Zatvarate oči i ne vidite što je tačno ispred vas. Mnogi će napraviti milijon i jedan izgovor kako ne bi vidjeli stvarnost i donijeli konačnu odluku. ​

Vjerovatno poznajete ljude koji "hrane" svoje poricanje samo zato da se ne moraju nositi s posljedicama raskida, prekida odnosa ili razlaza. Biti sam, prolazeći kroz tužnu bol zbog napuštanja nekoga koga navodno volite, priznajući da ljubav ne opravdava sve ... To su neizbježne posljedice koje morate proživjeti.
​Postoje ljudi koji nikada ne razvijaju ljubav prema sebi i umjesto toga ostaju u složenim odnosima koji remete njihov mir, i ne samo mir, već cijeli život. Radije bi se trpjeli bol nego bili sami i zatvoriti vrata prema onome što im nanosi ogromnu štetu. Opet, "emocionalni tsunami" ih povlači. Pretvaraju se u marionete vođene zavisnošću i poricanjem.

Zatvorite vrata za sve što vas povređuje
Postoje veze i odnosi koje morate ostaviti odjednom i jednom zauvijek. Zatvorite vrata prema bolu, nemojte ih držati polu-otvorenim nedeljama, mjesecima ili čak godinama. Držanje vrata polu-otvorenim podstiče zavisnost i sljepoću. Ne plašite se zatvoriti ih. Ako vam je potrebna pomoć u svemu, potražite je. Ne čekajte, ne poričite i ne odugovlačite.

Naučićete toliko toga kada jednom odlučite otići, a ono što ćete naučiti biće od velike važnosti svaki put kada se suočite s teškim situacijama. Na taj način, temelj vašeg života će biti ojačani promjenom koju ćete napraviti.
Kao što je to rekao sveti Augustin, "sreća se sastoji od veselog uzimanja onoga što nam život pruža i veselog otpuštanja onoga što nam život oduzima". ​