Neurobiologija razočarenja: zašto razočarenje toliko boli

Neurobiologija razočaranja još jednom pokazuje da u životu postoje aspekti koje mozak doživljava na posebno bolan način.

Zbog toga, iz nekog nepoznatog razloga, osoba može duže patiti kada izgubi priliku ili izgubi povjerenje u nekoga.

Shakespeare je govorio da su velika očekivanja korijen svih bolova u srcu, a možda je bio u pravu. Ali istina je i da ćete se često morati držati određenih stvari kako biste pronašli stabilnost i kako se ne biste raspali kada je život neizvjestan. Stoga je vrlo često pretpostaviti da vas voljena osoba nikada ni na koji način neće izdati.

Takođe možete imati neka očekivanja u vezi sa sobom; mogli biste pretpostaviti da nećete doživjeti neuspjeh u onim stvarima koje obično radite tako dobro i mislite da će sve što danas imate, biti tamo i sjutra. Međutim, ponekad se sve okrene i vaš mjehurić "pukne". Kad se to dogodi, izgubite malo samopouzdanja, a vaš mozak to tumači kao znak upozorenja za preživljavanje. 
Kada izgubite priliku zbog koje ste se toliko uzbuđivali, šef vas otpušta preko noći ili vas voljena osoba izda, očito doživljavate bolnu situaciju. To je na neki način udar na sve ono što je bilo dio tebe. Dakle, što se događa sa vašim mozgom kad se doživite razočarenje?
​
"Naše iskustvo je sastavljeno više od izgubljenih iluzija nego od stečene mudrosti."
-Joseph Roux-


Neurobiologija razočaranja
Neurobiologija razočaranja nastala je zahvaljujući nedavnom zanimanju polja neuroznanosti za to područje. Dugi niz godina, psiholozi, psihijatri i neurolozi pitali su se zašto je razočaranje toliko bolno. Naravno, jasno je da je i razočaranje dio osobnosti svakog pojedinca. ​

Oni koji su ga doživjeli nekoliko puta često postaju nepovjerljivi. Razočaranje oduzima zamah nadama koje neko može gajiti i to čini osobu opreznijom u pogledu njenih očekivanja od ljudi. Bilo kako bilo, nešto se mora dogoditi na razini mozga kako bi njegov utjecaj bio toliko očit i jak. Pogledajmo što o tome ima reći znanost.

Neurotransmiteri i razočaranje
Neurotransmiteri su hemijske tvari koje prenose signale na neurone. Zahvaljujući ovoj neurohemiji, vi ste u stanju osjetiti, razmišljati i ponašati se na određene načine. Vrijedno je napomenuti da vrlo specifični neurotransmiteri u potpunosti kontroliraju vaše raspoloženje, poput dopamina i serotonina. 
Zanimljiva studija koju je Dr Roberto Malinow sproveo na odjelu neuroznanosti Medicinskog fakulteta u UC San Diego pokazala je da dva specifična neurotransmitera u potpunosti reguliraju razočaranje. To su glutamat i GABA, koji djeluju u području mozga zvanom bočna habenula.

Bočni habenula, glutamat i GABA oslobađanje
Bočna habenula jedan je od najstarijih dijelova mozga. Tako znamo, na primjer, da je ona dio emocionalnih procesa koji olakšavaju donošenje odluka. Međutim, unatoč činjenici da uglavnom djeluje na pozitivan način pojačavajući motivaciju, ovo područje ima i „tamnu stranu“.
Da bi pravilno funkcionirao, mora postojati uravnoteženo i pravilno oslobađanje glutamata i GABA. Dakle, što je veći doprinos neurotransmitera habenuli, to je jači osjećaj razočaranja. Suprotno tome, što je manje oslobađanja GABA-e i glutamata, slabiji je utjecaj ove emocije na mozak.


Depresija u vezi s neurobiologijom razočaranja
Dr Roberto Malinowski istaknuo je nešto važno u ovoj temi. Postoji dokaz da utjecaj dugotrajnog razočaranja u mnogim slučajevima dovodi do depresivnih poremećaja. Znači da, kada mozak intenzivno oslobađa GABA i glutamat, postoji veći rizik da obolite od ovog psihološkog poremećaja.
Takođe, to uzbuđenje u habenuli uzrokovano prekomjernim oslobađanjem navedenih neurotransmitera čini pacijenta opsjednutim određenim idejama, sjećanjima ili prošlim bolnim iskustvima. Teže je krenuti dalje i tada se dogodi emocionalna stagnacija i patnja.

Ali otkriće povezanosti glutamata-GABA i razočaranja i depresije otvara vrata i novim tretmanima. Ne tako davno bilo je uobičajeno mišljenje da antidepresivi i regulacija serotonina pomažu u uravnoteživanju omjera GABA-glutamata. Međutim, sada je jasno da, iako je došlo do poboljšanja, ipak je moguće doživjeti nekoliko različitih nuspojava.
Stoga je trenutni izazov razviti tretman koji djeluje specifično na neke neurotransmitere, a ne na druge. Na taj bi način liječnici mogli dati ispravne odgovore onim pacijentima koji, zbog nekoliko promjena na neurohemijskoj razini, intenzivno doživljavaju neke situacije. Kao što ste možda vidjeli, neurobiologija razočaranja izuzetno je zanimljivo polje.

(izvor: exploringyourmind.com)