"Nije me briga": što je emocionalna neosjetljivost

Svako ima svoj prag psihološke izdržljivosti i niko ne može predvidjeti kakva će biti njegova reakcija na jak stres. Ponekad osoba prestane doživljavati bilo kakve emocije i postaje ravnodušna prema svemu. Ovo je stanje opasno jer se može razviti u ozbiljan mentalni poremećaj.

Gotovo svi doživljavaju razdoblja emocionalne neosjetljivosti. U nekom trenutku mozak jednostavno isključi dio funkcija, a mi živimo čisto mehanički. To nije ni dobro ni loše. Različiti ljudi različito doživljavaju iste događaje. Nismo povezani sa jednim kontrolnim centrom, što znači da ne možemo jednako reagirati na ono što se događa. Čini se da je emocionalno neosjetljiva osoba ravnodušna prema svemu, uključujući i situacije koje su ranije izazivale živahnu reakciju.

ŠTO JE EMOCIONALNA NEOSJETLJIVOST 
​Emocije su sastavni dio ljudskog života. One usmjeravaju naše želje i postupke, tjeraju nas da težimo nečem višem i da budemo ponosni na postignuća, budemo tužni, ljuti, uzrujani, da se iznenadimo i volimo. Svaka emocija ima mnogo nijansi koje sačinjavaju raznoliku sliku životnog iskustva.​

Emocionalna neosjetljivost nije samo puka ravnodušnost, ona osobu lišava sposobnosti opažanja vanjskog svijeta i procjenjivanja svega što se događa oko nje. Ona osobi ne dopušta normalno raditi, komunicirati i živjeti. Hobiji, interesi, odnosi sa ljudima postaju suvišni i nepotrebni, jer tu više nema emocija: osoba ne želi raditi nešto što ne donosi radost ili zadovoljstvo. Zašto praviti besmislene poteze?
Odgovornosti su druga stvar, one se moraju ispuniti i obaviti. A sve izvan toga - susreti sa prijateljima, zabava, hobiji, kreativni nagoni - veže se za emocije i želje.

Mnogi pogrešno shvataju neosjetljivost kao spasilački mehanizam za prevladavanje stresa. To nije slučaj. S vremena na vrijeme, zaista je korisno isključiti emocije kako bismo se usredotočili na važne zadatke, jer pretjerani žar može samo naštetiti. Postoji još jedna loša stvar: prečesto se zaboravimo vratiti i mentalno proživjeti tešku situaciju. Potisnuti osjećaji se akumuliraju iznutra i prije ili kasnije će izbiti na površinu u ne naš lijepom izdanju.
Navika potsikivanja emocija kako bismo se zaštitili od bilo kakvih neugodnih osjećaja naziva se izbjegavanje, a to nije najbolji zaštitni mehanizam. Produžena neosjetljivost govori o ozbiljnim stanjima, u takvim je slučajevima potrebno konzultirati stručnjaka. 

Evo nekoliko znakova na koje biste trebali obratiti pozornost:

• gubitak interesa za društvenu aktivnost;
• osjećaj beskorisnosti i odvojenosti;
• emocionalna i fizička iscrpljenost, gubitak snage;
• potpuna ravnodušnost, ni pozitivne ni negativne emocije;
• opća inhibicija, poteškoće u obavljanju svakodnevnih poslova;
• nemogućnost dubokog razmišljanja i opažanja složenih informacija;
• poteškoće u izražavanju osjećaja riječima i objašnjenju drugima;
• želja da se zatvorimo kod kuće i ne srijećemo ni s kim.

UZROCI EMOCIONALNE NEOSJETLJIVOSTI 
Najčešće se ovo stanje javlja kao odgovor na dugotrajnu fizičku ili mentalnu bol. Osoba koja mora trpjeti veliku bol, nehotice pokušava utopiti svoje emocije i tada joj postaje lakše. U početku to pomaže, ali u budućnosti se problemi samo pogoršavaju. Problem je u tome što zid koji osoba gradi oko sebe postaje sve viši i deblji, i u njemu ne postoji nijedna "pukotina" kroz koju bi mogle probiti barem neke emocije - pozitivne ili negativne.
Među najvjerovatnijim uzrocima su psihološki problemi, uključujući sljedeće:

• depresija;
• psihičko i fizičko zlostavljanje;
• ovisnost o hemijskim supstancama;
• stres;
• tuga;
• traumatično iskustvo i posttraumatski poremećaj;
• povećana anksioznost ili anksiozni poremećaj.

Emocionalna neosjetljivost često se razvija nakon velikih šokova, posebno kod ljudi koje su duže vrijeme zlostavljali okrutni roditelji ili partneri. U pravilu, žrtve nasilja ne mogu utjecati na ono što im se događa i stoga postaju neosjetljive, jer je to jedini dostupni način zaštite. Teška iskustva vraćaju se iznova i iznova: čak i kada se sve završi, osoba pokušava izbjeći situacije, razgovore i osjećaje koji je podsjećaju na prošlost.

Kod visoko anksioznih ljudi emocionalna neosjetljivost započinje kao svojevrsni kompenzacijski mehanizam koji omogućava sniziti visoku razinu stresa. Osim toga, emocionalnu neosjetljivost mogu uzrokovati određeni lijekovi. Takva nuspojava primijećena je u gotovo svim psihotropnim lijekovima.

KAKO LIJEČITI EMOCIONALNU NEOSJETLJIVOST  
Ne postoji univerzalni lijek za emocionalnu neosjetljivost, svaki je slučaj individualan. Prijatelji, rođaci, grupe za podršku neće vam moći pomoći svojom voljom, jer ne znaju kako. Najbolji izlaz je savjetovanje s psihologom. Stručno lice može prepoznati temeljne uzroke i djelovati kroz to stanje s pacijentom.
Ne čekajte trenutni rezultat: "kutije" u kojima su skrivene neizražene emocije treba pažljivo otvoriti, preispitujući svaku situaciju koja je to stanje izazvala. Ako se ovdje pravilno postupa, sposobnost osjećaja postupno se vraća. Najčešće se u liječenju emocionalne neosjetljivosti koriste dva pristupa:

1. Terapija prihvaćanja i odgovornosti. Usredotočuje se na razvoj svjesnosti, sposobnost prepoznavanja i tumačenja emocionalnog iskustva "takvog kakvo jeste". Pacijent uči razlikovati vlastite destruktivne reakcije i zamijeniti ih konstruktivnim.

2. Kognitivna bihevioralna terapija. Posvećuje više pažnje razvoju sposobnosti razumijevanja i izražavanja emocija. Pacijent uči svjesno zamijeniti negativne stavove pozitivnim. Uz to, ova metoda pomaže pažljivo procijeniti različite situacije i odabrati pravi emocionalni odgovor.
Neosjetljivost se ne objašnjava uvijek dramatičnim događajima. Često se razvija kod onih koji žive u stalnom stresu i rade do krajnjih granica. U ovom slučaju psiholozi preporučuju preispitivanje načina života.

KAKO ODRŽATI PSIHOLOŠKU RAVNOTEŽU 
Emocionalnu neosjetljivost možete spriječiti, ali morate slijedite nekoliko jednostavnih pravila.

1. Pokrenite se
Sportske aktivnosti najbolji su lijek za emocionalnu neosjetljivost. Kad se aktivno krećemo, mozak proizvodi endorfine, što poboljšava raspoloženje i uzrokuje porast snage. Samo dvadeset minuta dnevno uvelike poboljšava mentalno zdravlje.

2. Pridržavajte se higijene spavanja
Kvalitetan san čini čuda. Trebate samo stvoriti uvjete za njega: udoban krevet, tamna soba, bez pametnih telefona u krevetu i bez kasnog odlaska u krevet.

3. Pazite na hranu
Hrana je vitalno gorivo za tijelo. Tijelo je idealan stroj, ali ako ga punite bilo čime, sigurno neće uspjeti. Ako štetne proizvode zamijenite zdravim i jedete ispravno, vaše će se zdravlje uskoro poboljšati.

4. Smanjite stres
Većina neosjetljivih ljudi ima puno neriješenih problema. Akumuliraju se postupno i pretvaraju se u pretjerani teret. Na kraju, mozak jednostavno ne može podnijeti preopterećenje i prelazi u ograničen način rada. Da biste to spriječili, od presudne je važnosti odmoriti se i obnoviti svoje resurse.

5. Naučite prepoznavati, izražavati i živjeti kroz emocije
Svako ko je dugo bio ravnodušan prema svemu, jednostavno zaboravlja što znači osjećati i reagirati na dojmove, jer nekorištene vještine vremenom postaju dosadne. Dogodi se i gore. Ljudi koji su bili zlostavljani u djetinjstvu ne znaju što su emocije, jer im je to iskustvo bilo "zabranjeno" kroz mehanizam preživljavanja. Srećom, može se razviti emocionalna inteligencija.

6. Potražite one koji su spremni podržati vas
Dobro je kada su prijatelji i rodbina u blizini, spremni pomoći u teškim vremenima. Ponekad je dovoljno samo razgovarati otvorenog srca, da bi postalo jasno što dalje. Ali ako nemate kome vjerovati, potražite grupe za podršku, idite psihoterapeutu, nemojte ostati sami.

Emocionalna neosjetljivost ne nestaje sama od sebe, put ka oporavku je dug i težak. Moraćete promijeniti sebe i promijeniti odnose sa vanjskim svijetom. A to morate uraditi kako biste povratili ukus života.

(autorka: Elena Anisimova
izvor: psychologies.ru)