Nikada se ne stidite da izrazite svoja osjećanja

Ponekad ćemo se umoriti od ljudi koji nam govore da smo previše zbrkani, zbunjeni ili čudni kada izražavamo ono što osjećamo.

Svi imamo emocije; to je ono što nas čini ljudskim bićima. Naša sposobnost izražavanja osjećanja verbalno (kao i na ostale načine) definira naše složeno i specifično putovanje svijetom. Definiše nas. Nikako ne bi valjalo da ne možemo izraziti svoje emocije.

Postoje ljudi koji će biti osjetljiviji kada su u pitanju naše emocije i osjećanja od ostalih. Zapravo mi moramo osjećati duboko i intenzivnije se odnositi prema ostatku našeg Svemira. Mi pripadamo takvim ljudima.
Ne treba se izvinjavati što svoje osjećaje doživljavamo na živopisne načine. Emocije su vjerovatno jedna od naših najboljih osobina i u osnovi su važan dio nas. Ako se zbog naših osjećanja drugi ljudi osjećaju neugodno, to samo govori o neugodi unutar njih. Nismo mi krivi za to.
Možda i oni imaju iste emocije, ali nisu povezani sa unutarnjim jastvom. Možda se plaše izraziti te osjećanja, možda zbog toga osjećaju sramotu. Umjesto da postanu znatiželjni i istražuju sebe, oni će napasti one zbog čije će se sloboda izražavanja osjećati ugroženima i malim. Lakše im je tako.
Ako osoba osuđuje naše načine kretanja kroz život, trebalo bi da malo bolje razmisli o sebi i svom životu i pronađe mjesto gdje će usmjeriti vlastitu pažnju, kako bi počela izražavati emocije na normalan način.
Ne bi trebalo kriviti druge ljude za bilo koju toksičnst unutar nas. Trebali bismo njegovati sebe, pronaći svoje rane i zatim ih vidati. Mi smo jedina osoba koja može pomoći vlastitom srcu.

Ljudi koji vole beskrajno takođe saosjećaju duboko i koji su bivali povrijeđeni surovošću koju mnogi nikada neće razumjeti, trebali bi nastaviti njegovati ovu predivnu osjećajnu stranu sebe. To nije lako, ali je neophodno. Svijet treba takve pojedince.

Svi smo mi posebna bića, koja hrabro guraju naprijed sa svom svojom strašću u ovom okrutnom svijetu. Ponekad je čista borba truditi se postojati, a ostati vjeran sebi, ostati ono što jesi.

Jasno nam je. Previše osjećati ponekad može biti teret. Trebali bismo njegovati svoje srce, očvrsnuti ga. Ne bismo trebali dopustiti da nas bol pretvori u nekoga ko nismo.
Moramo se osjećati ponosni na osobu koja jesmo. Putovanje neće biti lako, ali mi smo nevjerovatno hrabri i moramo se vraćati našoj istini, moramo živjeti tu istinu.
Oni koji ne razumiju, pokušati će nas srušiti, ali ako ostanemo čvrsti i očuvamo vlastito znanje o sebi, oni ne mogu i neće uspjeti.

Ne bismo se trebali bojati kad je riječ o osjećanjima. Ne bismo trebali dopustiti da nam drugi govore da su načini na koje prerađujemo ili izražavmo emocija pretjerani. U stvari, to nije naš problem, nego njihov.
Ako im se baš i ne sviđa kako doživljavamo svijet, treba im dopustiti da odgovore na svoja pitanja i neodoumice potraže negdje drugdje. Naše je da znamo da smo divni baš takvi kakvi jesmo.