Niste lijeni, već depresivni

Kirsten Dunst u filmu "Melancholia" režisera Lars von Trier-a

Što se skriva iza tzv. lijenosti, neaktivnosti i inertnosti? Iako mnogi ne vjeruju, ova dimenzija može skrivati depresiju, strahove, uticaj stresa ili pritisak društva koje uzdiže trud i postizanje ciljeva iznad svega, prvenstveno iznad zdravlja pojedinca. Dakle, možemo reći da se bez sumnje suočavamo sa dimenzijom s velikim psihološkim uslovljavanjem kojeg moramo postati svjesni.

Danas se o inertnosti i bezvoljnosti dosta piše. Nudi nam se bezbroj strategija kako bismo se riješili ovakve stvarnosti i poboljšali kvalitet života, kao da se radi o skidanju stare iznošene odjeće i navlačenja novog ruha.  Međutim, rijetko nam objašnjavaju da iza lijenosti mogu postojati latentni, zanemareni i vrlo ozbiljni procesi i činjenice.
S druge strane, stručnjaci kao što je Dr  Nando Pelusi, evolucijski psiholog i racionalno-emocionalni terapeut, objašnjavaju nešto vrlo zanimljivo. Naša vrsta je uvijek tokom evolucije nastojala uštedjeti energiju. To znači da je lijenost, odnosno nepokretnost koja nas ponekad obuzima, nešto što smo naslijedili od naših predaka.

Kad bi resursi bivali rijetki i ograničeni, naši preci bi nastojali sačuvati snagu jer su znali da bi im svakog trenutka mogla zatrebati. Vrlo je vjerovatno je iza ovog istog razloga pribjegavamo lijenosti, jer osjećamo nesigurnost oko nas i treba nam vrijeme introspekcije i tišine kako bismo uštedjeli i održali energiju.

​Kao što dokazuje Dr Pelusi,  u našim je genima sposobnost reagovanjja, borbe i traženja rješenja za probleme koji su nam nepoznati. Neaktivnost/lijenost, dakle, u većini slučajeva ima svoj razlog postojanja i svoju svrhu. U tom smislu razumijevanje i znanje o tome što je iza lijenosti može olakšati život u mnogim aspektima.

"Znamo što jesmo, a ne ono što možemo biti." - Hamlet, William Shakespeare-

​Faktori iza lijenosti
Ono što je iza lijenosti nije uvijek slabost. Niti je u pitanju odugovlačenje. Ponekad smo skloni pomiješati pojmove i pogrešno tumačiti stvari, no nužno je razdvojiti stvari.
Na primjer, znamo da lijenost i osoba koja odugovlači imaju jedan zajednički element: nisku motivaciju. Međutim, onaj koji odugovlači nema namjeru da se pozabavi zadatkom.
Osobu koju karakterizira lijenost nema uvijek snage za postizanje svojih ciljeva.  Stoga je potrebno znati što je iza takvog stanja. Pogledajmo najčešće uzroke.

Lijenost kao maska ​​straha
Lijenost je poput mekanog i udobnog kreveta u koji se bježi iz stvarnosti. Na tom krevetu se odmaramo nakon trenutaka preživljenih iscrpljujućih strahova. Strah od neuspjeha u onome što smo odlučili učiniti, straha od budućnosti, straha od toga da ne budemo ono što drugi očekuju od nas, tjeskobe zbog suočavanja s onim što ne možemo jasno vidjeti, što nam je nepoznato, strah da nećemo ispuniti očekivanja, strah...

​I tako se dešava da se prepustimo: ostavljamo za sjutra ili za neki "bolji trenutak", za "kada budem u boljem raspoloženju". No, takav dan nikada ne dolazi jer strahovi su već progutali naš cijeli svijet.

Lijenost kao simptom depresije
Depresiju nije uvijek lako otkriti za one koji pate. U mnogim slučajevima, kamuflirana je kao iscrpljenost, apatija i obeshrabrenost koja liči na crnu rupu u koju sve propada. Naši trenuci, naši dani, naš život.

Studije kao što je ona sprovedena na Medicinskom univerzitetu Harvard  i objavljena u časopisu Clinical Neuroscience  otkrivaju da je lijenost rekurentni simptom kod većini bolesnika sa depresijom, tj. da se često javlja i ponavlja. Stoga nikada ne zanemarujte tu stvarnost, pogotovo ako je popraćena psihološkim simptomima poput beznađa, negativnosti i fatalističkih misli.

Biološki uzroci
Iza lijenosti mogu postojati medicinski uslovi koje treba razjasniti. Dakle, ukoliko patite od dugotrajnog umora, iscrpljenosti i obeshrabrenja, uvijek je prikladno izvesti niz kliničkih ispitivanja radi postavljanja prave dijagnoze. ​

Ne možemo zanemariti da svaka promjena u štitnoj žčijezdi, kao i dijabetes, anemija, apneja za vrijeme spavanja, bolesti srca ili čak fibromijalgija, mogu doprinijeti bezvolji da se išta radi, tj.lijenosti. ​

Nedostatak pravih životnih svrha
Ciljevi su ono što nas pokreće u životu. 

Kirsten Dunst u filmu "Melancholia" režisera Lars von Trier-a

Dakle, oni kojima nedostaju ciljevi, koji su razočarani nekim iskustvima ili pogođeni stvarnošću koju smatraju suviše komplikovanom ili nepovoljnom, doživjeće obeshrabrenje, bezvoljnost i apatiju. Štoviše, ovaj nedostatak ciljeva često nas dovodi dotle da tišinu smatramo sigurnim utočištem.

Svi smo mi prošli kroz takva vremena. Štaviše, vaša djeca tinejdžeri takođe mogu iskusiti taj osjećaj i pribjeći izolaciji gdje provode sate u svojim sobama bez interesovanja za bilo šta. To je poznati proces koji će se završiti u trenutku kada se pronađe osobna svrha.

Istraživanja, kao što je ono objavljeno u časopisu Lancet koja je sproveo Institut za epidemiologiju na Sveučilištu u Londonu, ističu da su dobrobit i sreća povezani sa namjerama/ciljevima koji životu daju smisao. Stoga, ako je iza lijenosti doista vakuum u koji ste upali, ukoliko nemate povjerenje u budućnost, vrijeme je da počnete tragati za onim što vas motiviše, što vam pruža radost, nadu i svrhu.

​U zaključku, bilo bi dobro vrijeme ukloniti stigmu koja se obično povezuje sa lijenošću, neaktivnošći i nezainteresovanošću. Niko ne uživa u lijenosti, jer ona nije "životni stil".
Treba naučiti razumjeti šta se krije iza takvog stanja - bez osuđivanja.


Reference:
gedankenwelt.com