O EMPATIJI: šta jeste, a šta nije empatija. Osobine istinski empatičnih osoba. Zašto nam je empatija potrebna

Empatija je umjetnost, izuzetna, genetski uslovljena sposobnost koja omogućava našem mozgu da se uskladi sa osjećanjima i namjerama drugih ljudi, drugačije rečeno - da ih osjeti i shvati onako kako ih drugi doživljavaju. 

Ali evo problema: nije svako sposoban da "upali" ovaj plamen, koji osvjetljava put ka najstabilnijim i najkvalitetnijim odnosima, i odnosima iz kojih i jedna i druga strana bivaju nagrađene. Ko su empatični ljudi? Koje osobine posjeduju? Šta ih čini empatičnima?Empatija je još jedna strategija koja pomaže našoj vrsti da preživi: omogućava nam da razumijemo osobu do nas i olakšava nam da uspostavimo duboku vezu sa njom.

Dio mozga u kom je koji neuronauka smjestila empatiju nalazi se u desnoj strani supramarginalnog girusa, tačke između parietalnog, temporalnog i frontalnog režnja. Zahvaljujući aktivnostima ovih neurona mi smo u stanju da razdvojimo naš emocionalni svijet i našu spoznaju kako bismo u svakom trenutku bili prijemčivi prema drugima.
Ovdje se postavlja pitanje: Ako svi imamo takvu strukturu mozga, zašto su neki ljudi manje ili više senzitivni/empatični od drugih, a neki čak uopšte nisu empatični?Znamo, na primjer, da je jedna od glavna karakteristika poremećaja antisocijalne ličnosti nedostatak emocionalne povezanosti s drugim ljudima. Ali, ima i onih kojima nikada nije postavljena dijagnoza antisocijalni poremećaj ličnosti, pa opet nikada ne razviju ovu sposobnost.
Rana iskustva, obrazovni modeli i čak i društveni kontekst osobe mogu da oslabe ovu izuzetnu sposobnost. Okolnosti pod kojima osoba odrasta i živi mogu usmjeriti osobu samo ka sebi, ne ka drugima. Problem se toliko pogoršao, da je studija Univerziteta u Mičigenu otkrila da su studenti danas 40% manje empatičniji nego što su bili u 80-im i 90-im godinama prošlog vijeka.

Današnji način života pruža mladima toliko distrakcije, da prestaju biti usredsrijeđeni na sadašnji trenutka i osobe oko njih. I sami ste svjedoci današnjeg načina života: postoje ljudi koji su više u skladu sa svojim elektronskim uređajima i mobitelima nego sa osjećanjima drugih ljudi, i to jeste problem o kom treba razmišljati.

Funkcionalna empatija nasuprot projektovane empatije
Da bismo dobili bolje uvide u empatiju i kako ona pomaže da ljudi grade bolje i stabilnije odnose, prvo treba razjasniti šta je funkcionalna empatija. Možda će vas ovo iznenaditi, ali ako želite da izgradite solidne odnose ili da budete društveno efikasni u svakodnevnim interakcijama, nije dovoljno jednostavno "imati empatiju”. Da biste bolje shvatli, evo jednostavnog primjera:
Žena se upravo vratila kući i umorna je, mentalno iscrpljena i uznemirena. Upravo se posvađala sa roditeljima. Kada ju je njen partner vidio, odmah je osjetio u njenom glasu i po izrazu njenog lica da nešto nije u redu. On osjeća njenu emocionalnu nelagodu i umjesto da reaguje kako treba, porazgovara, sasluša i čuje šta ima da mu kaže, on se odlučuje da koristi projektovanu empatiju. To jest, povećava negativnost koju je osjetio izjavama kao što su: "Opet se vraćaš kući ljuta, mislim da pretjeruješ, ovo ti se stalno događa, to govori tvoj izraz lica. Moraš se smiriti.”

Činjenica je da mnogi ljudi koji su sposobni emocionalno i kognitivno empatizirati sa drugima (tj. mogu osjetiti i razumjeti šta se dešava) ne pomažu im da kanalizuju i pravilno upravljanju svojom neugodnošću, ne pomažu tim ljudima da se riješe neugodnosti. Umjesto toga, oni je intenziviraju. Osoba sposobna za empatiju može se staviti u poziciji druge osobe, znajući u bilo kom trenutku kako da bude od pomoći toj osobi.

Istinski empatična osoba nikada ne radi nešto što pojačava patnju druge osobe. Ona zna napraviti razliku između korisnih i beskorisnih radnji. Zato što ponekad nije dovoljno samo da razumijete šta se dešava, već morate znati kako da postupate.

Istinski empatični ljudi ne sude drugima
Ukolio sudimo drugima i imamo predrasude prema drugima, ne možemo biti u mogućnosti da im se istinski približimo. Kada sudimo drugima, a da ne saslušamo njihovu priču, to podiže barijeru između nas i nameće nam vrlo ograničen pogled na okolinu. Ukoliko previše sudimo slušamo samo sebe. Bitno je takođe reći da nije lako slušati nekoga bez “unutrašnjih presuda”. Većina ljudi sluša osobu i odmah joj “lijepi etikete” ili je na neki način klasifikuje. Ukoliko bi ljudi iskorijenili ovu naviku, vidjeli bi druge jasnije, i dobili bi tačniju predstavu o njima. Šta je potrebno uraditi? Jednostavno slušajte. Slušajte što više, vježbajte slušanje drugih ljudi. Ništa nije kako na prvi pogled izgleda. Češće saslušajte,manje sudite, i postaćete empatičniji. Dobićete jasniju predstavu o ljudima s kojima dolazite u bilo kakvu interakciju. Ovo je vještina koja se razvija svakodnevno i postaje savršenija sa našim godinama i zrelošću. Empatija je odraz zrelosti i velikog životnog iskustva osobe. Sude samo nezreli i neiskusni. Ovo je zlatno pravilo koje će vam odmah otkriti zrelost i karakter osobe.

​Empatični ljudi imaju dobro razvijenu emocionalnu svijest
Empatija je nerazvojiv dio emocionalne inteligencije. Danas se jako puno govori o emocionalnoj inteligenciji. Ali, da li je svi razvijaju, da li je svi imaju, da li su je svi svjesni nje? Istina je - ne, nisu.
Danas su takođe u upotrebi izrazi poput: samokontrola, otpornost, proaktivnost, asertivnost; međutim, mnogima i dalje nedostaje istinska emocionalna svjesnost i mnogi su i dalje nošeni bijesom i frustracijama.
Takođe postoje ljudi koji misle da biti "empatičan" značiti patiti sa drugom osobom. Kopiranje nečijeg bola i učestvovanje u patnji nije empatija, i ne pomaže osobama da se riješe bola. Naprotiv, povećavaju ga. 
Ono što mnogi moraju shvatiti je da zdrava, funkcionalna i konstruktivna empatija dolazi od osobe koja upravlja sopstvenim emocijama, ima visoko samopoštovanje, zna kako da postavi granice i da vješto hoda uz druge ljude, i emocionalno i intelektualno.

Empatični ljudi i posvećenost drugima
Neuronauka i moderna psihologija definišu empatiju kao društveni “lijepak” koji drži ljude na okupu, i koji jača posvećenost među njima.

“Ukoliko ne umijete biti empatični i imati efektne odnose, nećete dogurati daleko, bez obzira koliko ste pametni".
- Daniel Goleman -

Ovo može djelovati čudno ali, u životinjskom carstvu empatija postoji iz jednog vrlo specifičnog razloga, a on je, kao što je već napomenuto: opstanak vrste. Empatija mnogim životinjskim vrstama omogućava kooperativno ponašanje u cilju preživljavanja i opstanka vrste, nasuprot onom famoznom o "preživljavanje najsnažnijeg". Primjer se vidi u tome što određene vrste kitova napadaju orke (kitove ubice) kako bi zaštitili foke. 

Ali među ljudima je često suprotno, tj, naša potreba da smo konstantno superiorni, traganje za neprijateljima i eliminisanje “neprijatelja”, povlačenje granica, podizanje zidova, marginalizovanje ljudi, ili čak napadanje najslabijih samo zato što su slabiji u odnosu na druge (razmišljaju o nasilju i maltretiranju djece u školama ili mobing na radnom mjestu).

Empatični ljudi vjeruju u društvenu posvećenost. Zbog toga što preživljavanje nije posao i ne treba ga smatrati političkim, samoocentričnim ili egotističkim. Preživljavanje znači više od otkucaja srca. Ono znači imati dostojanstvo, poštovanje, osjećati se ispoštovano, slobodno i dio zajednice ljudi u kojoj je svako ljudsko biće vrijedno.

Prava empatija je znati kako da se postavite na nečije mjesto, znati kako se ta osoba osjeća, šta proživljava, i i dijeliti postojanje puno mira i harmonije. Istina je da su mnogi daleko od ovoga, ali istina je takođe da istinski empatični ljudi postoje. Učite od njih.


Refernce:
1. The Power of Empathy: A Practical Guide to Creating Intimacy, Self-understanding, and Lasting Love in Your Life, Frans de Waal 
2.“The Age of Empathy: Nature’s Lessons for a Kinder Society”  New York: Three Rivers Press
3. Mindsight: Transform Your Brain with the New Science of Empathy, Daniel J. Siegel