O ženama koje su odrasle bez majčine ljubavi

"Mama" je prva i najvažnija riječ u našem životu. Iz nje isijava toplina i ljubav koju nosimo kroz cijeli život.

Ali, za neke je to samo riječ i nema emocionalnu konotaciju. A postoje i takvi kod kojih se pri pomenu na ovu riječ uključi "alarm za opasnost". Zašto se to događa? Naravno, sve ovisi o slici majke koju sa kojom je osoba odrasla.

Emotivna poruka koju dobivamo od nje u djetinjstvu određuje naš budući život. Kroz ovu riječ i sliku možete nositi toplinu i ljubav ili možete ponijeti rane i ožiljke.
Prva osoba koju dijete vidi je majka. Upravo stav majke joj omogućava da shvati da je vrijedna i potrebna, ili obrnuto. Nerazumne i suviše "oštre" majke ne daju svojoj djeci bezuvjetno prihvaćanje i neprocjenjivu ljubav, samopouzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti i sigurnosti.

Djevojčica ne razumije zašto je majka tako oštra (okrutna, odvratna, suha, ljuta itd.). Odrastajući, počinje razmišljati o uzroku nevolje i, naravno, ona nevolju počinje pronalaziti u sebi: "Ja sam loša, nešto nije u redu sa mnom, nisam dostojna ljubavi". Često joj majka prenosi ovakve misli ili joj prebacuje ono što podriva njeno samopouzdanje: "Dobre djevojke dobro uče, a ti...", "Ne trebam takvu kćer", "Učinićeš tako i tako, ili te više neću voljeti" , itd. Šta mislite, odakle dolazi prvi osjećaj vlastitu vrijednost i značaja u ranom djetinjstvu koji se kasnije prenosi na budući život? On dolazi od majke.
Djevojke koje podsvjesno uzimaju sliku vlastite majke kao uzor u odrasloj dobi često ponavljaju njene pogreške, iako su same bile žrtve majčinske "nevolje".

Koje su posljedice lošeg stava majke za odraslu kćer?

• Nevjera da će biti voljena. "Ako me ni moja majka nije voljela, ko me onda može voljeti?" Djevojčica odrasta sa idejom da ljubav treba osvojiti, zaraditi, primiti kao nagradu, plaši se voljeti sebe (kako ne bi zauzvrat dobila hladnoću i izdaju) i ne zna kako prihvatiti ljubav i pažnju drugih.
• Nesigurnost u sebe, svoje snage i sposobnosti, nemogućnost procjene svojih prednosti i mogućnosti.
• Nepovjerenje u ljude i život općenito. Strah od odbacivanja, problemi u komunikaciji.

• Stalna usporedba sebe s uspješnijima, lijepima, nadarenijima itd.
• Emocionalna nestabilnost, pesimizam, očekivanje nevolja.
• Nemogućnost da odbije od sebe loše okolnosti, položaj žrtve.

Pa ipak, odrasla žena (ako želi biti sretna) mora se nositi sa "odjecima" nesretnog djetinjstva. Ako spadate u ovu grupu, za početak valja popričati o svojim ranama, emocijama, negativnim stavovima sa psihologom. Tada prihvatite činjenicu da je vaša majka bila upravo takva, i ta činjenica se ne može promijeniti. Vjerovatno su u njenom životu postojali neki razlozi ili okolnosti koje su dovele do takvog ponašanja. Razmislite što možete promijeniti u sebi da se ista povijest ne bi ponovila u vašoj obitelji. 

Sve što vam se desilo, pokušajte ostaviti u prošlost. Naravno, za to je potrebno vrijeme. Ako nemate snage oprostiti i otpustiti, smanjite komunikaciju sa majkom, ali ne prekidajte vezu u potpunosti. Za sve nas je vrlo važno da iza sebe imamo „prethodne generacije“. To nas čini održivijima. Glavna stvar: primijetiti trenutak kada ona, majka bez ljubavi, počinje „puziti“ iz vas i ne dajte joj priliku da se ponovo ugosti u vaš odrasli život.
Albert Camus je jednom napisao: "Ne biti voljen je samo neuspjeh, ali ne voljeti je prava nesreća". 

Potražite ljubav, pružite ljubav vašem djetetu, naučite voljeti. Samo ljubav može zaliječiti dječje emocionalne rane.

(Autor:
Marina Volodina, psiholog)