Odgoj djece: 3 najčešće greške koje valja izbjeći

Podizanje djece nije lako jer za to ne postoje "uputi za rukovanje".  Mnogi roditelji mogu se osjećati prilično bespomoćno kada je riječ o odgoju djece. Često ne znaju što učiniti kako bi disciplinirali ili podučavali dijete koje je izmaklo kontroli.

U posljednjih nekoliko desetljeća vidjeli smo veliku promjenu u obiteljima, kao i u odnosima roditelj-dijete. Ova promjena dovela je do vrlo važnog napretka, kao što je veće priznavanje prava djece.
Međutim, postoje i mnoge kontroverze oko toga kako roditelji treba da disciplinuju i podižu svoju djecu.  Općenito govoreći, od autoritarnog modela smo prešli na egalitarniji, koji karakterišu dvostruko zamršenije, ali i otvorenije ideje o tome kako podizati dijete.

Mnogo je roditelja koji se žale da danas nema ograničenja i priznaju da jednostavno ne znaju kako kontrolirati svoju djecu. Kao roditelji, nije lako znati kako disciplinovati i kontrolisati djecu u društvu koje stalno zahtijeva sve više i više slobode. Ipak, u isto vrijeme, društvo ne zna kako da koristi tu slobodu.​

Podizanje djece nije lako
Podizanje djece nadilazi zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba. Odgoj djece takođe znači podučavati ih i podizati u okruženju u kojem vladaju ljubav, podrška i poštovanja.
Ovo okruženje treba da podstiče razvoj sigurnih i bezbjednih odnosa. Takođe bi trebalo olakšati uspostavljanje standarda i discipline. Roditelji bi takođe trebalo da održavaju ravnotežu između slobode i kontrole koja je prilagođena dobi njihove djece. Krajnji cilj je da njihova djeca nauče da se sami brinu o sebi kada se potpuno razvije njihov mozak .

Ne znaju svi roditelji kako da riješe različite probleme koji se pojavljuju tokom podizanja djece. U stvari, postoji mnogo zabluda o odgoju djece. Neke od ovih zabluda su:

• "Bolje je biti prijatelj sa svojim djetetom."
• "Pravodobna kazna je najbolja."
• "Disciplina je jednaka kazni".
• "Roditelji su krivi za to kako se njihova djeca ponašaju".

Tri uobičajene pogreške koje treba izbjegavati u odgoju djece
1. NEDOSLJEDNOST
Nedosljednost je nedostatak koherentnosti u različitim strategijama potrebnim u kontroli, nadzoru i discipliniranju djece.  

Nedosljedni roditelji mijenja pravila na nepredvidive načine na temelju različitih unutarnjih ili vanjskih čimbenika (npr. prisutnost ili odsutnost drugog roditelja).
​U tim slučajevima smjernice se u većoj mjeri utvrđuju raspoloženjem oba roditelja, a ne ponašanjem djeteta. Problem je u tome što ne postoji sistematski plan za ispravljanje neodgovarajućeg ponašanja. 

Ova nedosljednost može se očitovati na sljedeće načine:

• Pravila i disciplina koriste se proizvoljno u različita vremena. To je kada roditelji prave nepredvidljive promjena u svojim očekivanjima, kao i u posljedicama lošeg ponašanja ili kršenja pravila.
• Nesrazmjerne reakcije na pozitivno ili negativno ponašanje djeteta (npr. kažnjavanje određenog ponašanja, dok nagrađuju neprimjerena ponašanja).
• Popuštanje zahtjevima djeteta, što je u osnovi poput nagrađivanje zbog neprihvatljivog ponašanja.
• Postoji nekonzistentnost između roditelja. Otac i majka djeluju na protivrječne načine u vezi sa osnovnim disciplinskim pravilima i kako discipliniraju ili kažnjavaju svoju djecu kada krše ta pravila.

​
2. PREKOMJERNA TOLERANCIJA
Prevelika tolerancija i dopuštanje djeci takođe mogu biti problematični.  Djeca trebaju strukturu u svom okruženju. Trebaju pravila ponašanja, disciplinu i nadzor.
Prekomjerna permisivnost ili tolerancija mogu izazvati osjećaj zbunjenosti i anksioznosti kod djece. To može dovesti do ozbiljnih problema u uspostavljanju dugoročnih ograničenja. Ova permisivnost takođe može nastati zbog neznanja i nedostatka angažovanosti roditelja.
Roditelji ponekad ne znaju ništa o aktivnostima svoje djece, ko su njihovi prijatelji ili šta rade u školi. Osim toga, možda ne znaju šta su njihovi hobiji ili ono što im se sviđa ili ne sviđa.

3. NEDOSTATAK FLEKSIBILNOSTI
Krutost ili nedostatak fleksibilnosti uključuje korištenje vrlo ograničenog raspona obrazovnih strategija. Te se strategije primjenjuju neselektivno na sve vrste neprimjerenih ponašanja. Prekomjerno kruti i nefleksibilni roditelji ne mogu uzeti u obzir različite čimbenike koji su pridonijeli tome kako su se njihova djeca ponašaju.
Osim toga, nisu u stanju prilagoditi načine suočavanja sa lošim ponašanjem i težinom kazne.

Prekomjerna zaštita djeteta takođe može biti oblik krutosti. Za roditelje, prekomjerna zaštita može biti način kontrole vlastite anksioznosti kada ne znaju što da rade. Za djecu, to može biti prepreka za razvijanje odgovarajućih strategija suočavanja sa problemima. Takođe može stvoriti nesigurnost i nedostatak samopouzdanja.

Preporučljivo je pružiti djeci priliku da rade stvari za sebe.  Nema potrebe nadzirati ih i kontrolirati ih u svakoj situaciji. Djeca trebaju samo nadzor kada još uvijek nisu spremni da sami odrade određene stvari. Moramo im dopustiti da sami počnu rjepavati probleme i da čak pogriješe. Moraju razumjeti posljedice svojih postupaka kako bi rasli i učili.

S biološkog stajališta, biti roditelj se može činiti kao jednostavan zadatak. Međutim, biti roditelj sa psihološkog stajališta može biti pravi izazov.  Ako izbjegnemo ove tri osnovne i iznimno uobičajene greške, bićemo bliže podizanju samosvjesne djece i djece pripremljene za život.