Odlučujuće pitanje za čovjeka prema Karlu Jungu

Karl Jung je vjerovao da je najvažnije pitanje za naše živote vezano za transcendenciju, odnosno značaj individualnog postojanja. Bez zadovoljavajućeg odgovora na to pitanje, praznina je ta koja na kraju definiše naš život.

​U 20. vijeku, briga o smislu života prevazilazi granice umjetnosti, književnosti i intelektualnih krugova. ​

Postepeni pad svih apsolutnih vrijednosti, razočaranje u ljudsku okrutnost i nedostatak stabilnih referenci podstakli su potrebu za pronalaženjem odgovora. Švajcarski psihijatar Karl Jung shvatao je taj rasprostranjeni osjećaj neizvjesnosti i predložio svoju hipotezu. On je krenuo da identifikuje ono odlučujuće pitanje za čovjeka, čiji bi odgovor mogao dati smisao ljudskom postojanju.

Za Junga je odlučujući faktor naš osjećaj transcendencije. Drugim rečima,  vjerovao je da svaka osoba treba da osjeti da njen život ima smisao koji prevazilazi neposrednu stvarnost. Ljudi moraju vjerovati da ono što radimo ima odjeka, ima neku vrstu uticaja na stvarnost. Takođe je tvrdio da ako razmišljate o životu ne kao o skupu trenutaka sa sveobuhvatnim smjerom i ciljem, već kao malim, nebitnim ciljevima, doživjećete egzistencijalni strah. Osjećaćete se kao da je sve besmisleno.
Prije modernog doba, religija je bila ta koja je ljudima davala osjećaj transcendentnosti u njihovim životima. Postojanje duše nije prestajalo njihovom smrću. Umjesto toga, nastavljalo se u duhovnom životu, gdje su bogovi ili sveci "procjenjivali" i nagrađivali ili kažnjavali sve što su radili tokom svog života na zemlji. Ali kako su ljudi polako počeli da odbacuju dogmu i doktrinu religije, izgubili su alate koji su im pomagali da se suoče sa svojom surovom stvarnošću. Ta egzistencijalna kriza je počela da se razvija u Jungovo vrijeme, zbog čega se on posvetio oblikovanju tog pitanja.

​“Što više čovjek stavlja naglasak na prolazne materijalne vrijednosti i što manje ima osjetljivosti za ono što je zaista bitno, to je njegov život manje zadovoljavajući.”
-Carl Jung-

​Odlučujuće pitanje za čovjeka
Prema Karlu Jungu, odlučujuće pitanje za čovjeka je sljedeće: da li je postojanje određene osobe povezano sa nečim beskonačnim i božanskim? Čak iako nisu svjesni, većina ljudi traži tu vezu sa beskonačnim. Niste uvijek toga svjesni, ali se bavite tom potragom kroz religiju, posao, vaša uvjerenja itd.
To "beskonačno" je skup nepoznatih krajeva ili granica. Ljudski život završava smrću. Ali svi znaju da vas, osim vaše individualne smrti, neke stvarnosti prevazilaze. Te stvarnosti zaista postoje. Bile su tu prije nego što ste se rodili, i biće tu dugo nakon što nestanete sa ove Zemlje. Da li možete postojati u tim stvarnostima nakon fizičke smrti? To je interesantno pitanje.
Religija je bila jedan od najprirodnijih načina za uspostavljanje veze sa beskonačnim. Vjerovanje u Boga odgovara na to odlučujuće pitanje. Za one koji ne vjeruju ili za one kojima Bog nema važnu ulogu u njihovim životima, stvari postaju složenije. Oni traže beskonačno preko svojih potomaka. Djeca vam na neki način produžavaju život. Takođe je moguće pokušati uspostaviti tu vezu kroz svoj posao ili društveni život.

Važnost pronalaženja smisla
Odvajkada su ljudi su tražili tu vezu sa beskonačnim. Da li iz straha, nemogućnosti prihvatanja ideje smrti, ili kao načina da se učvrsti neka vrsta autoriteta kojem bi se sva ljudska bića trebala pokoravati. I ljubav je od samog početka postala kamen temeljac koji je dao odgovor na to odlučujuće pitanje za čovjeka. Mnogi vjeruju da ljubav daje smisao našim životima i nadilazi svakodnevicu.

​Ipak, ljudska bića su otkrila da su i njihovi objekti ljubavi ograničeni. I oni nestaju. Sve dok onaj koga volite ima svoj kraj, vaš osjećaj transcendencije je takođe predodređen da propadne kao posljedica nepopravljivog gubitka. Zato su ljudi svuda stvorili bogove i odlučili da ih vole. Bogovi nisu umirali, sudbina nije mogla lišiti ljude njihovog društva. Stoga su ljudi pronašli način da se povežu sa beskonačnim.

Umjetnost i nauka
​Kasnije, s razvojem umjetnosti i nauke, koncept Boga je za mnoge ljude pao u zadnji plan. Sama nauka i umjetnost postale su novo „beskonačno“ koji je dao transcendenciju i smisao ljudskim životima. Umjetnost i nauka odgovorile su na neka odlučujuće pitanje za čovjeka.
Važnost odlučujućeg pitanja i osjećaja transcendencije je da oni pružaju neku vrstu sreće koju ne možete postići ni na koji drugi način. To je prikladno i jasno izrazio portugalski filozof Baruch Spinoza, koji je rekao:  „Sva sreća ili nesreća isključivo zavise od kvaliteta predmeta za koji smo vezani ljubavlju. Kada se neka stvar ne voli, neće oko nje biti nikakve svađe - neće se osjećati tuga ako ona propadne - nema zavisti ako je posjeduje drugi - nema straha, nema mržnje, ukratko, nema poremećaja uma. Sve to proizilazi iz ljubavi prema onome što je propadljivo, kao što su već spomenuti predmeti. Ali ljubav prema stvari koja je vječna i beskonačna u potpunosti hrani um radošću.”
​
(reference:
gedankenwelt.de)