Odnos emocija i razuma. Emocije: eterične kao zrak, opasne kao sumpor

Ljudska bića su poput “mješavine” percepcija, emocija, osjećaja i misli. Svi ti elementi čine jedinicu, a ta jedinica doprinosi našem postojanju i djelovanju u svijetu.

Naš um je izuzetno snažan i vješt u usmjeravanju našeg ponašanja, kako za dobro tako i za loše. Zahvaljujući našem umu, obavljamo različite racionalne i misaone procese, ali i osjećamo izuzetno moćne sile: emocije.

Dakle, možemo reći da smo sastavljeni od razuma i emocija. Snage koje ponekad ukazuju na isto mjesto. Ponekad se ove dvije strane suočavaju jedna s drugom i prisiljavaju nas da donosimo odluku. Imamo mogućnost slijediti naše "srce" ili slušati razloge “za” i “protiv” koje daje naš um.

"Što smo otvorenije prema vlastitim osjećanjima, to ćemo bolje čitati osjećanja drugih".
-Daniel Goleman-

Većina studija koje su analizirale proces donošenja odluka potvrđuju da nas obično emocije osvoje na kraju. To je u osnovi zbog činjenice što razum zauzima viši nivo na skali subjektivnih iskustava. Dakle, treba vam više iskustva, vremena i više vještine za donesete prave i dobro promišljene odluke, nego da osjetite “šapat” emocija i budete podstaknuti na "akciju".

Emocije: eterično kao zrak i opasne kao sumpor 
"Emocija", etimološki znači: "pokret" ili "impuls" ili "ono što nas pokreće ka nečemu".  Emocije su subjektivna iskustva koja vas podstiču da djelate. One se uglavnom pojavljuju iz naših percepcija svijeta, a ne iz stvarnog rezonovanja i uma. Jednostavno rečeno, nešto što smatramo korisnim oslobađa emocije užitka. Isto važi i za suprotno.
Mnoga ljudska ponašanja zavise od emocija.  Emocije imaju velik utjicaj na odluke koje donosimo. Zapravo, najčešće su oe ključne.

Strah, na primjer, vrlo je snažan osjećaj, kako objašnjava psiholog Robu Yeungu. Osim toga, sram i ponos su emocije koje ljude čine podložne manipulaciji.

Istraživanje porijekla naših emocija 
U teoriji, emocije nisu promišljene i “odlučne”, ali u stvarnosti mogu biti vrlo odlučujuće i "odlučne". One su inherentne ljudskim bićima i utiču na prosuđivanje i mišljenja u životu. Emocije nikako ne treba poricati i suzbijati, nego da ih prepoznati i učiti ih usmjeriti za svoje dobro.
Postoji mnogo svakodnevnih primjera koji pokazuju kako emocije dominiraju velikim dijelom ljudskog ponašanja.​

Na primjer, kada neko misli da treba biti strpljiviji,  ali onda moraju čekati u redu ili tolerisati kašnjenje. Oni počinju očajavati i zaboravljaju svoju svrhu.

Emocije obično slušaju nepoznate uzroke - nepoznate našem svjesnom dijelu ličnosti. Desi se da ne znamo tačno zašto se užasno naljutimo ako nam se kafa posluži hladnija, pogotovo ako naš um kaže da to stvarno nije toliko važno, i da nas ne treba toliko doticati. ​

Takođe, nije nam baš najjasnije zašto se plašimo javnog govora, na primjer. 
Istina je da moć emocija potiče upravo iz neodređenosti njihovog porijekla i razvoja. One su dio nas koji je difuzan i ponekad nerazumljiv. Međutim, svaka emocija je povezana sa našim instinktom opstanka, očuvanja vrste, odbrane, napada, itd.

Postoji li jaz između razuma i emocija?
Istina je da ne postoji jasna granica ili barijera koja razdvaja emocije od razuma. Međutim, između uma i emocija postoje međusobni uticaji. Emocije omogućavaju određene misli, a misli, zauzvrat, rađaju određene emocije.
Svaka emocija do neke mjere prođe kroz um. Kada taj “prolazak” nije u potpunosti osviješćen, javljaju se zbunjujuće i neobične emocije. Kada um uspije “uhvatiti” emociju i bliže je osmotriti, onda nam je omogućen dublji i uravnoteženi doživljaj stvarnosti. Emocije koje su jedva razmatrane od strane uma dovode do iskrivljene percepcije stvarnosti.

Ljudi koji sebe nazivaju "visoko racionalnim" ne mogu umaći ovoj logici. Ako pogledate bliže, odbijanje da pustite emocije u vaš život i analizirate ih vjerovatno proizlazi iz dubokog straha od "gubitka kontrole" koju navodno imate.
Na isti način, čisto emocionalni postupci, bez imalo razmišljanja, mogu biti jako apsurdni. Ljudska bića ne mogu sebi uskratiti ili zanemariti svoj mozak, osim onih koji su imali neku ozlijedu mozga ili uzimaju određene terapije koje mijenjaju moždanu hemiju. 

Postizanje ravnoteže između razuma i srca 
Emocije nisu trčeći i odbjegli konji koje bi trebalo “zauzdati”. One su dio svih ljudskih bića. One nam pomažu da bolje shvatimo svijet oko nas.  Oni ne moraju biti ni”iskorijenjene" ni odbijene ni potcijenjene.

Naprotiv: biti u stanju osjetiti znači biti ljudsko biće. Samo na temelju emocija možete zavoljeti, brinuti, graditi svoje snove i ići im u susret. Ovo su pozitivne stvari, i ovo su “prefinjene” emocije. Međutim, to ne znači da emocijama treba dati potpunu slobodu, jer nije svaka emocija lijepa, postoje i one “sirovije” emocije. Ne treba ih nikada “dožvljavati”, a da ih niste analizirali. Ta analiza je krucijalna za razumijevanje vaših emocija, a sa njima i sebe.
Postižemo ravnotežu kada možemo obratiti pažnju na ono  što osjećamo, a ne da bismo ga zaštitili, već u svrhe usmjeravanja tih ista emocija kako bi one bile korisne po nas.

To znači da, ako se nečega plašite, najbolja opcija je suočiti se sa strahom i spoznati šta je to što vam izaziva strah. Trebalo bi istražiti tu emociju i pretvoriti je u sila koja će ići u vašu korist. Zašto da ne?  Ako imate strah od javnog govora, možete osmisliti određene alate koje će vam pomoći u eliminisanju straha. 

Emocije utiču na nas više nego razum, jer se nalaze unutar primitivnijeg dijela našeg mozga. One su u temelju svega što jesmo. Pokušajte ih spoznati kako biste vodili bolji život.
​
Reference:
gedankenwelt.com