Odnos između narcisa i osobe koja ima granični poremećaj ličnosti

Većina ljudi bira romantične partnere koji su im približno jednaki u pogledu razumijevanja kako održati vezu i odnos. Ovo je slično onome što se dešavalo kada smo bili u osnovnoj školi.

Učitelji su nas razvrstali u, na primjer, grupe za čitanje. Nisu svi u grupi imali iste vještine što se čitanja tiče, ali su svi manje-više bili "tu negdje", na istom nivou.

Odnosi zahtijevaju razvijanje vještina, kao što je učenje kako razgovarati o razlikama, komunicirati, opraštati jedni drugima nakon svađe itd. Ljudi sebe nesvjesno svrstavaju "u grupe" s obzirom na njihov nivo intimnih i emotivnih vještina. Vrlo malo ljudi bira partnere koji su previše ispred ili iza njih u pogledu sposobnosti da održe uspješnu vezu. Ako je neko previše iznad vas u svom shvaćanju vještina koje se tiču veze, vjerovatno će vam biti dosadni i teški. Ako su previše ispod vas, vjerovatno nećete biti zainteresovani za njih iz istih razloga.

Osobe sa graničnim i narcističkim poremećajima dijele neke od istih problema u odnosima 
Ljudima u obje ove grupe nedostaje ono što psihoterapeuti nazivaju “cjelovitost objekta” i “konstantnost objekta”.
Šta je cjelovitost objekta? To je sposobnost da se istovremeno vide i dobre i loše osobine osobe i prihvate da obje strane postoje. Ova sposobnost se obično razvija u ranom djetinjstvu kroz kopiranje svojih roditelja i, što je najvažnije, kroz realistično gledanje i prihvaćanje ljubavi svojih roditelja, uprkos njihovim nesavršenostima. Ovaj kapacitet se može steći kasnije ako je osoba dovoljno motivisana i ima odgovarajuću psihoterapiju.

Bez “cjelovitosti objekta”, ljudi se svrstavaju u dva jednako ekstremna i nerealna pogleda na sebe i druge: ili su “potpuno-dobri” ili “potpuno-loši”. Umjesto da integrišu ove poglede kada vide nešto što jasno daje do znanja da druga osoba nije potpuno dobra, oni jednostavno prelaze na to da tu osobu vide kao potpuno lošu – i obrnuto. U oba slučaja, oni takođe privremeno zaboravljaju svu prošlu povijest povezanu sa tom osobom. Stoga, ako vas vide kao “potpuno dobru osobu”, sjećaju se samo stvari koje podržavaju to gledište. Kada vas vide kao "potpuno lošu osobu", sjećaju se samo stvari koje podržavaju taj stav. Kako su oba ova gledišta pretjerano ekstremna i netačna, ona su inherentno nestabilna i ponekad se mogu brzo pomjerati napred-nazad u toku dana. Drugim riječima, osoba može misliti da ste čas dobri, čas loši.

Konstantnost objekta
“Konstantnost objekta” ima dva osnovna dijela: Sposobnost održavanja pozitivnih osjećaja prema nekome dok se osjećate povrijeđeno, razočarano, frustrirano ili ljuto na tu osobu i sposobnost održavanja emocionalne povezanosti sa nekim ko više nije prisutan. Ovo uključuje sposobnost da se prisjetite njegovog ili njenog lica i drugih značajnih karakteristika koje povezujete sa tom osobom. Bez toga, osoba je doslovno: van vidokruga i van uma. Nedostatak “konstantnosti objekta” posljedica je nepostojanja “cjelovitosti objekta”. 
Nedostatak „cjelovitosti objekta” i nedostatak „konstantnosti objekta” su karakteristike svih poremećaja ličnosti. Ovaj uzajamni nedostatak “cjelovitosti objekta” i “konstantnosti objekta”, zapravo, povećava vjerovatnoću da će dvoje ljudi koji imaju poremećaj ličnosti (uključujući nekoga sa narcističkim poremećajem ličnosti i nekoga sa graničnim poremećajem ličnosti) brzo ući u romantični odnos, i smanjuje vjerovatnoću da će se bilo koji od njih zaljubiti u nekoga bez poremećaja ličnosti – pod uslovom da su svi ostali uslovi ispunjeni

Narcisi i borderline osobe (osobe sa graničnim poremećajem ličnosti) formiraju intenzivne i brze privrženosti i veze. Narcisi i borderline osobe takođe imaju još nešto zajedničko zbog čega će vjerovatno izabrati jedno drugo: oboje mogu brzo stvoriti intenzivne romantične privrženosti na osnovu vrlo malo informacija o drugoj osobi. Većina ljudi koji nemaju ni granični ni narcisoidni poremećaj imaju tendenciju da razmisle prilikom donošenja odluke da li je njihov novi partner „taj pravi“. Međutim, borderline osobe i narcisi se često povezuju odmah iako se jedva poznaju. Oni to rade iz različitih razloga.

Razlog zašto se osobe sa graničnim poremećajem ličnosti brzo vezuju 
Mnoge osobe sa graničnim poremećajem ličnosti žive za ljubav. Povezivanje sa nekim koriste kao lijek za osjećaj hronične praznine, nemira i usamljenosti. Brzo stvaraju snažne privrženosti i ignorišu sve informacije koje sugerišu da bi se trebalo odvojiti jer je druga osoba neprikladan partner za njih. Ideja o odvajanju kod njih izaziva ogroman strah od napuštanja, tako da pronalaze razloge da ne odu. Kada stvari postanu jako loše, kao što se često dešava kada se borderline osoba uda za narcisa, partner sa graničnim poremećajem obično ima najviše problema da izađe iz takvog braka. To je zato što su užasno sukobljeni iznutra: jedna strana njih je prilično racionalna i zna da veza ne funkcioniše i da treba da ode, dok se druga strana njih veoma plaši da učini taj korak odlaska. Mnoge osobe sa GPL-om se osjećaju neadekvatno da se nose sa svakodnevnim životom odraslih i biti s nekim – gotovo bilo kim – može se osjećati sigurnije nego biti sam.
Navodimo primjer jedne mlade žene koja ima granični poremećaj ličnosti i koja pati od teške anksioznosti. Ona ima tendenciju da razvija fobije koje ograničavaju koliko daleko od kuće može otići bez svog supruga. Njen suprug je verbalno uvredljiv, kontrolirajući narcis koji voli to što ona toliko ovisi o njemu.

Ona odlazi na terapiju sa specifičnim ciljem da pronađe snagu u sebi da napusti svog supruga. Žalila se da je on bio oštar, kontrolirajući i emocionalno nedostupan. Imali su vrlo malo zajedničkog osim uloga i funkcja koje su obavljali jedno za drugo. Suprug je tolerisao njene strahove i slabosti jer je uživao u tome što je jak u odnosu na nju. To je hranilo njegovo samopoštovanje. Ona je tolerisala njegovu kontrolu jer se osjećala neadekvatnom da oblikuje svoj život. Dokle god je on donosio sve odluke, mogla je biti bespomoćna i ovisna koliko god želi. Ova žena je na svojoj prvoj sesiji rekla da više ne želi ovu vrstu veze. Mogla je zamisliti nešto bolje za sebe sa nekim koji je bio ljubazniji i manje kritičan. Sve je prošlo dobro za nekoliko sesija. Onda, baš kada je formulisala realan plan za odlazak, iznenada je razvila strah od vožnje preko mostova bez nekoga u autu sa njom. Što se više plašila, više se držala za svog supruga. Njen strah od samostalnog prelaska mostova bio je metafora za cio njen život. Odluka da napusti svog supruga narcisa bilo je isto kao da sama pređe most. Kako je njen plan da ode postajao sve stvarniji, njen temeljni osjećaj neadekvatnosti i subliminalna sjećanja na rano napuštanje i duboku potrebu za privrženošću počeli su da isplivavaju na površinu i manifestiraju se kao ova fobija. Fobija ju je učinila zavisnijom od supruga narcisa nego ikada, jer je on bio „vozač“ u njenom životu. Brzo je shvatila da će joj biti potrebna terapija da se ponovo fokusira na ove stare probleme koji se stalno pojavljuju kad god poželi da bude sama i preuzme kontrolu nad svojim životom.

Narcistički razlog: Narcisi biraju svoje partnere na osnovu toga da li im ta osoba povećava samopoštovanje
Kako je njihova potreba za povećanjem samopoštovanja od strane drugih stalna, narcisi nemaju ni motivacije, ni želje čekati da bolje upoznaju osobu. Stvari koje privlače narcise nisu trajni lične kvaliteti druge osobe ili čak kompatibilnost. Sve dok osoba ima visok status u njihovim očima i smatraju da je osoba privlačna, obično su spremni uletjeti u vezu i čak požurivati stvari u vezi.

Nažalost, kako je njihov pravi interes za tu osobu ovako plitak, oni često napuštaju vezu jednako iznenada kao što su je i započeli.

Narcisi i osobe sa graničnim poremećajem žele različite stvari u vezi
Narcisi i osobe sa graničnim poremećajem ličnosti mogu ući u vezu, ali će najčešće očekivati ​​potpuno različite stvari od veze, tako da je malo vjerovatno da će veza biti uspješna na duge staze.
Narcisi žele kontinuirano povećanje samopoštovanja – osobe sa graničnim poremećajem ličnosti žele kontinuiranu, bezuslovnu ljubav. Narcisi žele da druga strana stalno poboljšava njihovo samopoštovanje i samopuzdanje, dok borderline osobe žele stalno uvjeravanje da su voljene. Oba skupa potreba mogu biti ispunjena u ranoj fazi veze, tj. u fazi "medenog mjeseca", ali je sve manje vjerovatno da će te potrebe biti zadovoljene kako se više navikavaju jedno na drugo. 

Primjer egzbicionističkog narcisa iz radničke klase, kojeg je privukla jedna vrlo privlačna borderline žena iz bogate porodice
On je nju idealizirao i vjerovao da bi bio raj biti u vezi sa nekim tako savršenim. Mjesecima ju je proganjao, obasipajući je poklonima, romantičnim večerama,  neprestano ispovedajući potpunu odanost i ljubav prema njoj. Ona je bila dosta nesigurna osoba, iako nije tako izgledala i voljela je to što je on bio tako "glasan" i otvoren o svojoj ljubavi prema njoj. Početak je bio savršen u svemu. Oboje su bili blaženo srećni prvih nekoliko mjeseci koliko su bili zajedno. Onda su se, kako je vrijeme odmicalo, bolje upoznali.
​Onda kada je narcis osjetio da "ima" ovu ženu, da ju je "osvojio", bio je manje zabrinut za dokazivanje svoje odanosti. Takođe je počeo da primećuje da ona nije besprekorna, savršena žena kako je u početku mislio. Budući da je on narcis, uviđanje njenih mana dovelo ga je do toga da je prestane idealizirati. To ga je dalje dovelo do toga da postane nemarniji oko nje, manje otvoren za ljubav, i počeo je spominjati stvari koje je želio da ona radi za njega – poput pranja rublja i kupovine namirnica. Ona se počela osjećati ljutito, nesigurno i nevoljeno, kako su se njegove otvorene demonstracije ljubavi prema njoj smanjivale, a njegovi zahtjevi rasli. Povremeno je tražila uvjeravanje u njegovu ljubav i ljutito se povlačila. Počela je da upoznavati i komunicirati sa drugim osobama u njegovom prisustvu u nadi da će ga učiniti ljubomornim.  On se osjećao iznerviran kada je ona postajala suviše emotivnai  nesigurna, i bijesan kada je komunicirala sa drugim osobama. Ni jedno ni drugo nije imalo vještinu odnosa da mirno razgovara o ovome. Umjesto toga, obostrano razočaranje dovelo je do toga da se oni loše ophode jedno prema drugom i njihove svađe su eskalirali. Nepotrebno je reći da je veza ubrzo došla do ružnog kraja i svako od njih je okrivio drugog za sve što je pošlo po zlu.

Zaključak
Narcisi i osobe sa graničnim poremećajem ličnosti često brzo ulaze u vezu jedno s drugim, jer su na približno istom nivou u pogledu svojih "emotivnih vještina". Oboje će u samom početku vrlo uspješno odražavati emotivnu bliskost. U početku sve može izgledati blaženo jer oboje dijele sposobnost stvaranja brzih i intenzivnih romantičnih veza bez pomnog upoznavanja stvarne ličnosti druge osobe. Oboje će vjerovatno vjerovati da će od svog novog romantičnog partnera dobiti upravo ono za čim su čeznuli. Oni jedno drugo doživljavaju kao ostvarenje sna. Nažalost, kako odnos napreduje, njihove osnovne razlike u načinu na koji pristupaju životu i šta žele jedno od drugog, kao i nedostatak „cjelovitosti objekta“ i „konstantnosti objekta“, čine njihov odnos inherentno nestabilnim i malo je vjerovatno da će on potrajati. Postoji jedna dobra stara izreka koja se ovdje može primijeniti: ptica i riba mogu da se zavole, ali kako će živeti zajedno?

​

STRUČNE REFERENCE/STUDIJE:
1. Seiffert N, Cavelti M, Koenig J, Santangelo P, Lerch S, Resch F, Ebner-Priemer U, Kaess M. Object constancy in adolescents with borderline personality disorder pathology. Personal Disord. 2023 Mar;14(2):172-181. doi: 10.1037/per0000558. Epub 2022 Mar 31. PMID: 35357883.
2. Kiliç N, Eryilmaz A. Investigating Narcissistic Personality Traits in the Context of Positive Psychotherapy. Noro Psikiyatr Ars. 2019 Mar;56(1):40-46. doi: 10.29399/npa.22794. Epub 2019 Jan 31. PMID: 30911236; PMCID: PMC6427080.
3. Gadassi R, Snir A, Berenson K, Downey G, Rafaeli E. Out of the frying pan, into the fire: mixed affective reactions to social proximity in borderline and avoidant personality disorders in daily life. J Abnorm Psychol. 2014 Aug;123(3):613-22. doi: 10.1037/a0036929. Epub 2014 Jun 16. PMID: 24933280; PMCID: PMC5729577.
4. On Human Symbiosis and the Vicissitudes of Individuation, Margaret S. Mahler, M.D., https://journals.sagepub.com/
5. Piaget J. (1999). The construction of reality in the child. United Kingdom: Routledge.