Oksitocin, hormon ljubavi i sreće

Oksitocin je hormon koji obavlja nekoliko različitih funkcija. Još uvijek ne znamo tačno koliko. Znamo, na primjer, da oksitocin čini da se povezujemo sa drugim ljudima.

To je ono što nam unosi određenu silu koja u svim oblicima i bojama ima ulogu u naklonosti, reprodukciji, laktaciji i ljubavi. To je ono što podstiče porođaj i oblikuje život sa velikim "Ž". U današnjem svijetu, kada govorimo o oksitocinu, postoji  puno ljudi koji ga gotovo odmah povezuju s drugim oksitocinom. Onim sintetičkim koji podstiče porođaj.

Oksitocin se proizvodi u našem hipotalamusu i izlučuje se iz naše hipofize.
Studije o ovom organskom molekulu, i hormonu i neurotransmiteru, nastavljaju da se i dalje sprovode. Prije samo nekoliko mjeseci znanstveni časopis  Social Cognitive and Affective Neuroscience (Društvena kognitivna i afektivna neuroznanost) otkrio je ulogu koju oksitocin može igrati na mentalnoj razini kada je u pitanju podsticanje opuštanja, mira i procesa koje, na primjer, pokreće meditacija.
Drugim riječima: oksitocin nas ne povezuje samo sa drugim ljudima. On takođe podstiče psihološke i emocionalne mehanizme koji nam pomažu da se  bolje povežemo sami sa sobom. To ima veze s unutarnjom ravnotežom. 
Sad kad smo objasnili neke njegove funkcije i to koliko je on važan, pokušaćemo malo bolje upoznati ovaj nevjerovatni hormon, oksitocin.


Oksitocin, hormon ljubavi i ... više od toga
Oksitocin je oligopeptid sastavljen od devet aminokiselina. Otkriven je početkom prošlog stoljeća, a vještački ga je sintetizirao biohemičar Vincent Du Vigneaud 1953. godine.
Tada je taj prvi put taj molekul, tako moćan i važan u našem mozgu, stavljen pod mikroskopom. Cilj je bio identificirati ulogu koju on igra u važnim dijelovima našeg života, poput društvenih odnosa.
Sada znamo da je  ta hemijska tvar motor koji se uključuje i oblikuje mnoga naša prosocijalna ponašanja. Stvari poput empatije, povjerenja, prijateljstva, velikodušnosti ili altruizma.
Takođe služi osnovnoj funkciji u našim dopaminskim centrima za nagrađivanje. Na primjer, oksitocin stvara zadovoljstvo tokom orgazama.
I tako, s obzirom na ove karakteristike, ljudi će pretpostaviti da je oskitocin odgovoran za one stvarno intenzivne, značajne  veze.

No, kako objašnjavaju u članku objavljenom u časopisu "Neuroscience and Biobehavioral Reviews",  ova posljednja činjenica je mnogo složenija nego što možemo pomisliti na prvi pogled. Jer u afektivnim vezama se događa puno više. Postoji mnogo različitih dinamika u koktelu neurotransmitera koji uključuje oksitocin.

Kad smo zaljubljeni i osjetimo tu intenzivnu, ludu, gotovo opsesivnu strast, oksitocin zapravo smanjuje naše inhibicije. Znanstvenici kažu da ovaj hormon ima učinak na naše živčane centre slično alkoholu. To nas podstiče da rizikujemo, vjerujemo sebi i ne vidimo moguće opasnosti ili posljedice koje veza može imati. Čak i ako je štetna. Čak i ako je toksična.
Neki to mogu nazvati "tamnom" stranom oksitocina. Ali, to ga čini zanimljivijim.

Oksitocin čini naš život lakšim
Oksitocin regulira velikodušnost, brigu, povjerenje i saosjećanje. Lako je vidjeti zašto ga ljudi nazivaju "hormonom čovječanstva."
Ali, ne možemo zaboraviti jednu vrlo važnu činjenicu. Čak i u životinjskom carstvu, majke prisustvuju i brane svoje potomstvo do smrti. Oksitocin takođe regulira njihovo ponašanje. Zapravo znamo da su ljudi i psi  sposobni imati divne veze upravo zbog ovog hormona.
Dakle, umjesto da ga samo nazovemo hormonom čovječanstva,  trebali bismo ga vidjeti iz šire i važnije perspektive. Kao istinskog moderatora života.
Jer, omogućava nam da se povezujemo jedni s drugima, sa drugim vrstama, našim okolišem, pa čak i sa sobom. Omogućuje suživot. Razumijemo da naklonost, altruizam, i briga o sebi jamče opstanak.

Takođe, trenutno se proučava novi aspekt i to je prilično zanimljivo. Otkrili su da  oksitocin povećava našu pažnju na društvene i emocionalne informacije u našoj okolini. 
Pomaže nam protumačiti koji su podsticaji važni. Na taj način ih možemo pamtiti, interpretirati i obrađivati. Ovdje opet imamo tu "vezu". Onu silu koja nas poziva da se povežemo sa onim što nas okružuje. Da biste se osjećali kao sudionici, dio cjeline.

Ovaj bi nalaz mogao biti značajan za osobe sa  poremećajima spektra autizma (ASD). U stvari, pokazalo se da nedostatak oksitocina može doprinijeti pojavi autizma.  Zato su prva klinička ispitivanja započela s poboljšanjem njihove socijalne integracije i interakcije. Nadajmo se da će uspjeti. Nadajmo se da će se nastaviti sa još više otkrića u vezi sa ovim nevjerovatnim molekulom.
​
​
Bibliografija:
1. Kerstin Uvnäs Moberg (2003) “The Oxytocin Factor: Tapping the Hormone of Love, Calm, and Healing”. Da Capo Press.
2. Patty Van Cappellen, Baldwin M. Camino (2016) Effects of oxytocin administration on spirituality and emotional responses to meditation, “Social Cognitive and Affective Neurosciencie”. Vol 11, nº 10
3. Carmichael, MS, Humbert, R., Dixen, J., Palmisano, G., Greenleaf, W. & Davidson, JM (1987) Plasma oxytocin increases in the human sexual response.  Archives of Sexual Behavior 23 :59-79.