“Posvećeno onima koji su u borbi za dobro u zlu i mir u ratu pretrpjeli ozbiljne rane, gubili krv i bili izloženi gladi, temperaturnim ekstremima, umoru, iscrpljenosti, nedostatku vazduha, bolestima, otrovima i zračenjima.
Onima koji su se pod ekstremnim psihičkim naporima borili za sopstvene ideale - štogod da je to bilo, i koji su podnosili žrtve i radi drugih, i bili žrtve sebičnih tuđih ambcija, strahova, ljubomore i najgore od svega - mržnje. Moj stres potiče iz nagona da pomognem drugima i da ne sudim. I lična posveta mojoj ženi koja mi je pomogla da napišem ovu knjigu, jer je shatila da ne mogu i ne treba da se liječim od mog stresa, već da jednostavno naučim da uživam u njemu.” (posveta s početka knjige kanadskog psihologa Hansa Selye-ja: “Psihologija i patologija izlaganja stresu”, 1950)
Oni koji su bili duboko povrijeđeni i koji su ostavljani da se sami snalaze i pronalaze izlaz iz krize dobro znaju značenje naslova.
Ovo su ljudi koji i dalje nose ožiljke (neki još uvijek i rane) od trauma, i koji su morali stvoriti sopstveni zaštitni oklop kako bi zaštitili ni manje ni više nego sopstveni život. Ovo su ljudi koji su naučili da “čitaju između redova”, da prepoznaju laž, sebičnost i koristoljubivost kod drugih. Oni su morali da nauče da se brane sami, čak i u najkomplikovanijim situacijama.
Život zna da zaboli: na mnogo mjesta i na različite načine. Ponekad vam ne treba fizički udarac da biste osjetili bol. Emotivne i psihološke traume znaju da zabole mnogo jače i ostave teže ožiljke i posljedice. Ovom temom se posebno pozabavio Profesor Derald Ving Sju (Derald Wing Sue) u svojoj knjizi, poznatom pod naslovom: "Mikroagresije u svakodnevnom životu". Mikroagresije primate u svakodnevnom životu kroz jezik i tretman. Iako nema direktnih fizičkih udaraca na vaše tijelo, mikroagresije proizvode jak i bolan emocionalni uticaj. Mnogi pokušavaju potisnuti ovo, ne pokazivati svoju bol, ili su jednostavno nesposobni da ga prepoznaju, ali njihovo ponašanje ih lako odaje: neraspoloženje, ogorčenost, umor, nedostatak volje. Međutim, postoje i oni koji su naučili učiti iz loših iskustava i emotivih trauma i koji su razvili otpornost. Traumatski događaji i iskustva mogu biti izazvana bilo kakvim gubitkom, zlostavljanjem, i može proizići iz bilo kog odnosa, uključujući i romantične odnose. Traume djeluju transformišuće. Mogu vas potpuno onesposobiti i učiniti da nimalo ne uživate u životu (tj. dovesti do ozbiljnih depresija) ili od vas mogu učiniti izuzetno otporna stvorenja koja će biti prinuđena da istražuju svoje granice i otkrivaju svoje mogućnosti.
Kako aktivirati mehanizam preživljavanja i postati sopstveni heroj
Eksperti iz područja psihologije znaju da ovo nije lak proces i da nije svako sposoban aktivirati mehanizam preživljavanja koji se nalazi u mozgu. Hans Selye - austrijski endokrinolog mađarskog porijekla koji je svoju karijeru gradio u Kanadi, s početka 20. veka, dokazao je da je otpornost prije svega sposobnost prilagođavanja stresnoj situaciji. Hans Selye je svoju karijeru posvetio proučavanju stresa i uticaju stresa na ljudski organizam i život. “Usvajanje pravilne reakcije na stres nam omogućava da negativni stres pretvorimo u pozitivni.” “Ne ubija nas stres, već naša reakcija na njega.” (Dr Hans Selye) Naš simpatički nervni sistem mora biti podešen kako bi oporavio svoj mir i ravnotežu, kako bi oporavio svoj mir i ravnotežu. Za ovo su potrebni i određeni hormoni zaduženi za samoregulacione procese u organizmu. Ukoliko nas savlada strah, a mi mu se ne umijemo suprotstaviti, bićemo blokirani i nećemo znati šta da radimo. Faktori kao što je naše genetsko naslijeđe često nas čini manje ili više otpornima. Traumatična iskustva iz djetinjstva takođe imaju odlučujući utcaj na našu moždanu hemiju. Toksični stres prekida normalan razvoj dječijeg mozga, što znači da povećava njihovu emotivnu ranjivost kada odrastu. Međutim, uprkost činjenici da otpornost ima neurološke osnove, njen mehanizam se može uvježbavati. Heroji se ne rađaju - prave heroje stvaraju nemile okolnosti. Udarci koje ste primili su vas naučili kako da se borite i preživite. O EMOTIVNIM TRAUMAMA
Riječ "trauma" doslovno znači "rana". Postoje rane koje ne možete vidjeti, ali njihov uticaj i bol su toliko jaki da se šire na svaki aspekat vašeg života. Američki psiholog sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini Ričard Tedeši je istaknuti stručnjak u ovoj oblasti. On objašnjava da kada je neko duboko povrijeđen, prva stvar koju gubi je povjerenje. Njihov cjelokupan sistem vjerovanja se urušava i njihova vjera u budućnost se gubi.
Ne postoji sadašnjost, a još manje sjutrašnjica. Djeluje kao da je sve zauvijek izgubljeno. Napor koji treba uložiti u obnovu života je ogroman i kompleksan.
Kada osoba doživi zlostavljanje, kada izgubite partnera, kada se zna da je neka žena zlostavljanja od strane svog parnera, prvo što društvo pokazuje je sažaljenje.
Razmislite kada sledeći put čujete ovu frazu u društvu, pošto se načuje da je neko doživio neku tragediju: “Njihov život je završen, kako će sada dalje?” Zašto neko ne kaže: ”Dovoljno su jaki da prebrode to, snaći će se!"
Društvo čini veliku grešku kada potcjenjuje osobe koje su bile duboko povrijeđene u životu i koje su pretrpjele velike gubitke. Moždana neuroplastičnost je neograničena. Mozak je u stanju da se reprogramira i da pruži otpor.
Reference: 1.“Mikroagresija u svakodnevnom životu: rasa, pol i seksualna orijentacija”, Derald Ving Sju (Orig.: Microaggressions in Everyday Life: Race, Gender, and Sexual Orientation, Derald Wing Sue). 2.“Psihologija i patologija izlaganja stresu”, Hans Selye, 1950 (Orig.: The Physiology and Pathology Of Exposure To Stress, Hans Selye, M.D, D.Sc., F.R.S.) 3.“Trauma and Transformation: Growing in the Aftermath of Suffering” by Richard G. Tedeschi, Lawrence G. Calhoun
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017