"Ponekad imam osjećaj da ono što me okružuje nije stvarno, kao da ono što se događa oko mene nema veze sa mnom i kao da sam usred sna."
Ako ste ikada imali ovo iskustvo, objasnićemo vam zbog čega bi moglo biti.
"Osjećam se nepovezano, kao da ono što me okružuje nije u potpunosti stvarno." Osjećaj, utisak ili jedinstvena percepcija kao da je sve što nas okružuje dio sna ili daleke dimenzije je nešto što svi možemo iskusiti. Tačno je da ovako nešto možda zvuči paradoksalno, a mogli bismo čak reći i onu poznatu "što ako poludim?"
Međutim, ova neobičnost ima puno dokaza, a malo ludila. Može se javiti u slučajevima intenzivnog stresa. Takođe i kod ljudi koji pate od velike anksioznosti, fobija ili koji nose težinu trauma. Nešto uobičajeno što se obično događa je da oni koji iskuse ovu vrstu fenomena često odluče šutjeti i ne dijeliti ni sa kim šta im se događa. Iz straha ili srama.
Malo po malo, taj osjećaj nepovezanosti može biti propraćen drugim pojavama, poput osjećaja da ste stranac u vlastitom tijelu ili postupnog pokazivanja manje emocionalne reakcije na stvari. Šta je ovo? Šta objašnjava ovo jedinstveno stanje? Osjećam se nepovezano: fenomen depersonalizacije Sasvim je moguće da se ova vrsta iskustva u početku čini zabrinjavajućom. Međutim, dobar dio nas ovo je proživio na vrlo tačan način. Ponekad kad dobijemo loše vijesti, um kolabira, sruši se, kao da se u njemu desio kratak spoj. U tom trenutku imamo osjećaj da smo van tijela, kao da ono što nam se u tom trenutku događa nije stvarno. Imamo ubrzan rad srca, znojimo se, bez daha smo, i imamo jasnu percepciju da je ono što vidimo oko nas san. Negativna iskustva, primanje tužnih i neočekivanih informacija pokreću ovu reakciju. Međutim, mogu postojati i druge okolnosti. Možete, na primjer, reći samom sebi da se "osjećate nepovezano i u posljednje vrijeme i da vam se čini kao da je sve nestvarno" kao posljedica poremećaja depersonalizacije. To je kliničko stanje koje nastaje kao posljedica težih i trajnijih faktora. Analizirajmo to. Poremećaj depersonalizacije i anksioznost Uporna i intenzivna anksioznost može nas u nekom trenutku natjerati da se nađemo u ulozi vanjskog promatrača vlastitog života. Kao da nestaje ona vrpca koja nas veže za stvarnost i odjednom ništa nema veze sa nama. Istraživački radovi poput onih izvedenih na Institutu za kliničku psihologiju i psihoterapiju na Univerzitetu u Dresdenu govore nam nešto o tome. Fenomen depersonalizacije (osjećaj da se udaljavate od sebe i neposredne stvarnosti koja vas okružuje) pojavljuje se u iskustvima u kojima dominiraju sram i socijalna fobija. Međutim, može se pojaviti u određenom trenutku i kod ljudi koji već duže vrijeme doživljavaju intenzivna stanja anksioznosti, kao rezultat "izgaranja" ili "burnout" sindroma.
Osjećam se nepovezano, reakcija je "zamrzavanje"
Ljudi imaju tri odgovora na traumatična ili negativna iskustva: bore se, bježe ili se „smrzavaju“. Šta znači ovaj posljednji pojam? Pitatate se. Zapravo, ovaj treći način reakcije na traumu izravno je povezan sa poremećajem depersonalizacije. To je reakcija u kojoj postajemo "utrnuti ili zamrznuti". Odnosno, možete ustati ujutro, obući se, doručkovati i otići na posao. Ali osjećate se odsutno, emocionalno odvojeno od okoline, posmatrate stvari, ali ih ne osjećate, smiješite se, ali ne doživljava radost... Sve ovo često nastaje kao posljedica neke proživljene traume ili stresne situacije visokog uticaja. Koji su simptomi poremećaja depersonalizacije? Kada se osjećamo nepovezano, kad shvatimo da se naša stvarnost čini kao san, vrlo je moguće da, kao što smo istakli, pokažemo poremećaj depersonalizacije. Ovo su simptomi:
Šta mogu učiniti kada se osjećam nepovezano sa svojom stvarnošću?
Kada se osjećate nepovezano sa sobom i okolinom, kada imate osjećaj da je ono što radite ili ono što vidim više kao dio sna, prvo što bi trebalo učiniti je zatražiti stručnu pomoć. Bitno je znati šta je pokretač ove situacije. Ponekad se ovaj fenomen može pojaviti na specifičan i sporadičan način i kao rezultat stresnijeg ili uznemirujućeg perioda kroz koji prolazite. U drugim slučajevima taj osjećaj nestvarnosti i nepovezanosti može biti konstanta i u toj bismo se situaciji već mogli suočiti sa poremećajem depersonalizacije/ derealizacije. Bilo kako bilo, najčešće je pribjegavanje dvostrukoj kliničkoj strategiji: farmakološkoj i psihoterapijskoj. Uz kognitivno-bihevioralnu terapiju često se biraju antidepresivi ili anksiolitici kao sredstva za liječenje. (reference: gedankenwelt.com psychologytoday.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
December 2024
November 2024
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017