Osobni prostor i stres: šta je invazija u vaš personalni prostor i kakve su posljedice

Autor djela: CHRISTIAN SCHLOE

Osobni/pesonalni prostor je privatna, intimna i isključivo vaša teritorija na koju niko ne može upasti ili je prisvojiti. 

Upadanje na osobni prostor se ne odnosi samo na fizički upad u fizički prostor oko vas, oko vašeg tijela. Ono takođe ima veze s invazijom na druge načine. Na primjer, buka, emocije koje prenose drugi i preopterećenje informacijama. Takođe, stalni prekidi lične privatnosti se smatraju invazijom u lični prostor.

Ponekad postoje ljudi koji prolaze kroz život prilično bezobzirno. Ponašaju kao veliki slonovi koji napadaju i upadaju u tuđe prostore, gazeći tuđa prava i šteteći tuđoj privatnosti. Ovo se često dešava i na radnim mjestima, i bez sumnje utiče na produktivnost. Takođe stvara visok nivo stresa i nelagode.

Postoji jedan aspekt ovoga koji ne možemo zanemariti. Osobni prostor se ne odnosi samo na područje u kojem možemo tolerisati fizičku prisutnost drugih. Tamo gdje se glasovi, disanje ili tjelesna toplota drugih osjećaju neugodno ili čak prijeteće. Osobni prostor je poput mjehura koji se može rasprsnuti bilo kakvom psiho-senzornom stimulacijom. Drugim riječima, određene stvari poput namještaja, ukrašavanja, nedostatka osvjetljenja ili mirisa određenog okruženja takođe mogu biti izvor stresa. Isto tako, nemogućnost da se odmorite ili ste konstantno pod nadzorom i kontrolom su jasni znaci  invazije na našu privatnost.

Privatnost i stres
Marija  i Pavle su upravo postali roditelji i osjećaju se preplavljeni utiscima sa svih strana. Stres koji doživljavaju nema nikakve veze s bebom, već s okolinom, porodicom, prijateljima i suradnicima. Budući da su bili u bolnici, njihov je osobni prostor je kontinuirano “pod invazijom” njihovih voljenih. To su ljudi puni uzbuđenja i dobrih namjera, koji su željeli vdjeti novorođenče i dati mladom paru roditeljske savjete.
Ovaj mali primjer je uzorak kako okolina ponekad može upasti u taj osobni mjehur koji moramo sačuvati samo za sebe. Ne morate ući u lift pun ljudi kako biste osjetili nelagodu. Ponekad najozbiljnije "invazije" dolaze od onih najbližih. Dakle, ta stvarnost je nešto što psiholozi vrlo često vide u svojim konsultacijama. 

Oni susreću ljude koji su proveli pola svog života osjećajući se nesposobnima da zaštite svoje privatnosti. Ta nemogućnost upravljanja osobnim granicama stvara veliki emocionalni teret, napor, stres i posve slabi najdublje temelje naše psihološke strukture. Uzmite u obzir da je definisanje, ograničavanje i zaštita vašeg osobnog prostora vrlo važan ključ za preživljavanje. 

Autor: CHRISTIAN SCHLOE

To je takođe važno i tokom procesa samospoznaje, gdje shvatamo da svi imamo svoje granice, koje niko ne bi trebalo da pređe jer bi time počeo gaziti našu ličnost i identitet. ​
​
Vodite brigu o sebi i zaštitite svoj osobni prostor
Ralph Adolph i Daniel P. Kennedy, neurolozi na Sveučilištu u Caltechu u Sjedinjenim Državama, otkrili su da postoji struktura u mozgu koja nam odgovarna za “postavljanje” granica našeg osobnog prostora. Ta struktura se zove amigdala, mala regija povezana sa strahom i instinktom za opstanak i preživljavanje.
Ovo otkriće predstavlja nešto bitno. Mozak mjeri osobne granice svakog pojedinca. To je kao osobni alarm koji nam govori kada nas nešto ili neko gnjavi. Kada nešto napadne našu privatnost ili krši naš integritet postajući prijetnja našem blagostanju. Ove granice su različite za svaku osobu. Neki se ljudi osjećaju preplavljeni tuđom energijom i lako podlegnu čak i minimalnim podsticajima, dok drugi imaju veću toleranciju.

Proksemija je nauka koja proučava efekte naših međusobnih odnosa u korištenju prostora. Podsjeća nas da jedan od naših najvećih izvora anksioznosti/tjeskobe svjedoči kako se svakodnevno osjećamo "preopterećeno" na svaki način. 

Ne samo da imamo manje fizičkog prostora,  već primamo previše podsticaja, pritisaka i interakcija oko nas. Toliko da ne možemo postaviti nikakve filtere. 
Dopustili smo da nam sve stane na put, da budemo okruženi i kao “uhvaćeni u mrežu”.

Budi sam svoj zaštitnik
Moramo biti sposobni upravljati svojim osobnim ograničenjima. To znači da moramo naučiti kako da postavimo fizičku i psihološku udaljenost od sve vanjske dinamike koji vrši upad na našu privatnost i djeluju kao snažni izvori stresa. Ponekad, naše kolege upadaju u naš prostor. Ponekad vrlo glasna, pretjerano šarena, previše skučena ili opresivni okruženja mogu biti problem.
U drugim slučajevima, jedino će naša sposobnost da kažemo “ne” i pojasnimo što možemo, a što ne možemo podnijeti sačuvati naš osobni prostor. Biti jasan kada je riječ o tome gdje su granice našeg osobnog prostora, pomoći će nam da mnogo bolje komuniciramo sa drugima. Jer samo na takav način možemo oblikovati poštujuće, produktivnije i nadasve zdravo društveno okruženje.