Otelo sindrom: patološka ljubomora u partnerskim odnosima

Ljubomora je prilično normalna u romantičnim odnosima. Problem je kada postane nekontrolisana, stalna i nezdrava. Tada ljubomora prestaje biti zabrinutost i pretvara se u pravi problem koji vodi do takozvanog Otelo sindroma. ​

Ovaj sindrom je dobio svoje ime po Šekspirovom dramskom djelu "Otelo: Mornar iz Venecije”. "Psiholozi je takođe nazivaju i deluziona ljubomora. U ovoj drami, glavni lik, Otelo, postaje izrazito sumnjičav uslijed navodne nevjere svoje supruge, Dezdemone. Toliko je uvjeren u svoje vlastite teorije da se na kraju odlučuje na ubistvo supruge i samoubistvo.

Postoje ljudi poput Otela koji ulaze u ove zlobne i opsesivne cikluse sumnje i nepovjerenja prema svojim partnerima. Ovdje ne postoji činjenična osnova ili motivacija za takve sumnje i ponašanje, osim vlastite mašte. Ovdje će biti razmotrene karakteristike, mogući uzroci i liječenje sindroma.

Otelo sindrom je otkrio engleski psihijatar Džon Tod (John Todd (1914-1987)) u radu koji je objavio sa kolegom Kenneth Dewhurst pod naslovom "Sindrom Otelo: studija psihopatologije seksualne ljubomore" (Journal of Nervous and Mentally Disorder, 1955, 122: 367). Džon Tod je takođe bio prvi koji je otkrio “Sindrom Alisa u zemlji čuda.”

Karakteristike Otelo sindroma
Prema Dijagnostički i statitičkom priručniku za mantalna oboljenja (DSM-5),  Otelo sindrom spada u deluzione poremećaje -  ljubomorni tip.

To znači da je temeljna osa za ovaj poremećaj patološka ili ekstremna ljubomora koja podupire ideje o nevjerstvu partnera.
Osoba koja pati od Othelo sindroma ponaša se na potpuno iracionalan način. Drugim riječima, pojedinac vidi ono što želi vidjeti, bez razmatranja da li postoje dokazi za njihova uvjerenja. Njihova najveća briga je da pažljivo traže dokaze koji odaju nevjerstvo parnera. Pretraživaće mobitel i računar partnera i stalno će ih ispitati o njihovim dnevnim navikama. Željeće da saznaju svaki detalj iz dnevne rutine partnera. Njihova zabluda i umišljenost idu dotle da ponekad vjeruju da je njihov partner promijenio navike otkad je postao “nevjeran”.

​Otelo sindrom je stanje koje može imati ozbiljne posljedice zbog nekontrolisane i iracionalne ljubomore koja hvata u zamku. U nekim slučajevima, pojedinac smatra da je žrtve neke zavjere i osjeća da ih je njihov partner izdao.
Drugi ljudi takođe mogu igrati ulogu u podsticanju ljubomore. Danas se to prilično lako radi, jer su na raspolaganju različita sredstva komunikacije. Sve što potvrđuje sumnju pojedinca postaje važno.

Evo nekoliko aspekata stanja koji mogu pomoći u otkrivanju da li pojedinac pati od ovog sindroma:

• Stalno ispitivanje i provjeravanje partnerovih navika.
• Nagla sumnja da postoji druga osoba, iako ne postoje dokazi.
• Nemogućnost kontrole ljubomore zbog nedostatka svijesti.
• Nemogućnost kontrole impulsa.
• Stalno traženje objašnjenja koja opravdavaju sumnje i pogrešna tumačenja ponašanja partnera.

Uzroci Otelo sindroma
Tačni uzroci ovog sindroma još uvijek nisu u potpunosti poznati. Međutim, postoje mnogi faktori koji utječu na razvoj stanja. Neki od njih su alkoholizam, shizofrenija ili bolesti zavisnosti.

Neke studije su povezale Otelo sindrom sa neurodegenerativnim bolestima  kao što su Alzhajmerova bolest ili Parkinsonova bolest. Neki stručnjaci vjeruju da postoji povezanost između ovog sindroma i lezija u mozgu. To znači da bi uzrok sindroma mogao biti fiziološki. 
Otelo sindrom nije samo pitanje ponašanja. Tu je i emocionalna komponenta povezana s samopoštovanjem koju ne treba zaboraviti. 

Istraživači još uvijek imaju puno posla kako bi u potpunosti razumjeli uzroke ovog sindroma.

​Kakav je tretman patološke ljubomore?
Liječenje patološke ljubomore moguće je uz stručnu pomoć. Uz pomoć, pojedinac može naučiti kontrolisati svoju ljubomoru i oporaviti svoje osobno spokojstvo.

Osim toga, može se vratiti sklad u partnerskim odnsima. Da bi ovo bilo moguće, važno je iscrpno procijeniti pacijenta kako bi se otkrilo porijklo ljubomore. Važno je utvrditi ozbiljnost njihovog stanja i posljedice koje ono ima na njihov život.

Najuspješnija i najkorisnija terapija za Otelo sindrom je kognitivno-bihejvioralna terapija. S jedne strane, psiholozi koriste tehnike ponašanja poput sprečavanja izloženosti i sprečavanja reakcije, a na kognitivnoj strani koriste kognitivno restrukturisanje. Kada su u pitanju ekstremni slučajevi, stručnjaci takođe preporučuju anti-psihotične lijekove za  kontrolu impulsa.
Ovdje je takođe važna terapija i porodična/partnerska terapija. To je zato što ovaj tip ljubomora ponekad ima puno veze sa životnom pričom pacijenta.

Kao što se može zaključiti, Otelo sindrom je poremećaj koji može imati ozbiljne posljedice. Kao rezultat, treba ga liječiti čim se primijeti, a pojedinac često mora zatražiti pomoć stručnjaka.


STRUČNE REFERENCE:
1. THE OTHELLO SYNDROME: A Study in the Psychopathology of Sexual Jealousy, TODD JOHN; DEWHURST, KENNETH
2. Living with Othello Syndrome: A Modern Day Tragedy, Debbi Wood