Otto Rank i trauma rođenja

Sjećate li se sopstvenog rođenja? Poznati austrijski psihoanalitičar Otto Rank vjerovao je da trauma rođenja ostavlja doživotni trag na ljudskoj psihi.

Otto Rank, austrijski psihoanalitičar, bio je prvi koji je govorio o traumi rođenja. Njegova središnja teorija je da je rođenje prva trauma koja ljudi doživljavaju. 

Naglo odvajanje od naše majke i iznenadni izlazak iz zaštićene okoline u neprijateljski svijet ostavljaju trajne posljedice. Otto Rank je dalje vjerovao da je trauma rođenja uvod u neurozu i da nas ona surovo baca u ovozemaljsko postojanje. Ovo prvo traumatično iskustvo nam uliva i prvi strah, koji ostaje sa nama do kraja života.
​
"Na'vi kažu da se svaka osoba rađa dvaput. Drugi put je kada pronađete svoje mjesto pod suncem." (-Sam Worthington, Avatar )

Činjenica je da bebe pate tokom rođenja. Koncept traume rađanja ne postoji samo u području psihologije. Ona takođe postoji u medicinskom području. Razlika je u tome što ga liječnici, u medicini, posmatraju sa anatomske i fiziološke tačke gledišta.
Teorija Otta Ranka daleko nadilazi ovu ideju. On tvrdi da je ova početna trauma jedan od primarnih čimbenika koji definišu našu psihu i temelj su svih budućih tjeskoba. 

Psiha fetusa
Jedan od izvora kontroverzi oko traume rođenja ima veze sa razvojem mozga. Neki smatraju da mozak djeteta nije dovoljno razvijen da registruje svoje iskustvo kao traumu, barem ne u strogom smislu te riječi. 

Otto Rank

Da, beba pati kada se rađa, ali mnogi vjeruju da ta patnja ne utiče na buduće mentalno zdravlje bebe.
Međutim, neke studije pokazuju vrlo složene mentalne pojave u fetusima. Nilsson, Rottman i Lukesch su sproveli studiju koja je bila osobito zanimljiva. Proučavali su život fetusa majki koje nisu željele zatrudnjeti. Otkrili su da su bebe koje rađaju ovakve majke pokazuju sljedeća ponašanja:

• Apatija sindrom: Bebe žele cijelo vrijeme spavati i nisu aktivne.
• Hiperaktivnost: Suprotno sindromu apatija. Ove bebe se jednostavno uzbuđuju i plaču puno.
• Abnormalne prehrambene navike.
• Prekomjerno povraćanje.

Istraživači su zaključili da majčina utroba nije neutralni raj. Fetus može osjetiti fiziološke promjene u svojoj majci, a sve to ima uticaja na buduće ponašanje djeteta.

​Trauma rođenja
Otto Rank je vjerovao da je porijeklo anksioznosti trauma rađanja. Zapamtite da riječ "anksioznost" dolazi od latinske riječi "angere", koja znači da se "gušiti ili daviti". Prva borba ljudskog bića je prolazak kroz uski kanal za rođenje, koji steže i guši bebu koja izlazi.
Neki istraživači vjeruju da kada je trauma rađanja ozbiljna, osoba će doživjeti senzacije slične onima koje su imali prilikom rođenja. Neobjašnjiva tahikardija, glavobolje koje se osjećaju kao pritisak na lobanju, osjećaj utapanja ili gušenja itd. Sve su to fizički simptomi napada panike.
Otto Rank takođe je identifikovao snažnu emocionalnu komponentu traume rađanja: odvajanje majke i djeteta. Posljedično tome,  trauma rađanja nije ograničena na fizičke senzacije, već i na gubitak idealnog stanja. Prema Ranku, ovo iskustvo ima ozbiljan uticaj na nas i čini nas osobito osjetljivim na sve gubitke.

Polemika oko traume rođenja
Trauma rođenja je podstakla jedan od najvećih raskola u povijesti psihoanalize. Otto Rank bio je jedan od Freudovih učenika. Međutim, njegova teza je bila izazov za središnju ideju Freudovog Edipovog kompleksa. Ova teorijska neslaganja loše su uticala na njihov odnos.
Teorija traume rođenja Otto Ranka nije široko poznata. Ipak, velik broj psihoanalitičara, psihologa i liječnika prihvata njegove ideje. Zapravo, neki koji uvažavaju njegov rad vjeruju da je prolazak kroz terapiju poput ponovnog rođenja. To je prilika da prevlada prva trauma vašeg života.

Freudova teorija je postala prihvaćenija i čvršća od Rankove ideje o traumi rođenja. Ipak, sada znamo više o prenatalnom životu i životu djeteta prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja. Na primjer, znamo da bebina iskustva tokom tog vremena ostaju trajna i ostavljaju utiske unatoč nerazvijenom nervnom sistemu. Kako beba raste, ta iskustva ne blijede, već nastavljaju da utiču na život pojedinca
​