Pazite se tuge, ona može postati porok

Tuga je neophodna koliko i radost. Ali već nekoliko desetljeća u zapadnom društvu se od ljudi traži lažna "sreća", koja vodi do toga da emocije potrebne za naš rast ne doživljavamo na zdrav način.

Čini se da u društvu važi pravilo da se prikazuje samo ​​lijepa strana života, kao da je zabranjeno osjećati i pokazivati ​​emocije koje ne prate ovu "opsesiju" srećom u svakom trenutku.

Tuga je nužna emocija, ali činjenica da postaje porok ili stanje koje se ponavlja ukazuje na to da moramo posvetiti više pažnje poboljšanju emocionalnim upravljanjem. Čak i kada je prirodno biti tužan, posebno nakon suočavanja sa gubitkom voljene osobe, bolešću ili gubitkom posla, tuga može pretvoriti u potpuno nezdravu emociju kada dosegne vrlo visok intenzitet ili se vremenom ustali, tako da je se teško oslobađamo.

Druga vrsta tuge, ona maladaptivnija, nastaje nevoljenjem sebe, tj. uslijed nedostatka ljubavi prema sebi.  Rezultat je preziranja sebe, a da toga nismo ni svjesni, a ne nedostatka naklonosti drugih. Tužni smo i ne želimo ništa učiniti jer smo ubijedili sebe da drugi ne razumiju što se događa u nama.

Život ne brine o tome što vi želite. Njegova je funkcija da vam pruži ono što vam treba u datom trenutku.

Kada tuga prestaje biti funkcionalna?
Tuga se smatra jednom od osnovnih emocija koja odgovaraju urođenim afektivnim reakcijama, prisutna je kod svih ljudi i neophodna je za ispravnu emocionalnu regulaciju u negativnim situacijama.

Prisutnost u našem životu emocija poput tuge je normalno i treba je prihvatiti,  jer nam ona dalje pomaže da se prilagodimo stvarnosti kada imamo situacije fizičke ili psihološke odvojenosti, gubitka ili neuspjeha, razočaranja i suočavanja sa iskustvom hronične boli.

Kada ta emocija prestane biti funkcionalna i popraćena je drugim simptomima, kao što su poteškoće sa spavanjem ili pretjeranim snom, apatija, gubitak nade, negativne misli o sebi i svom životu, tada i sam život postaje smetnja. Dakle, tada se uočavamo sa velikim problemom.

Prisutnost negativnih i iskrivljenih misli i osjećanja o stvarnosti uzrokuje tugu i beznađe. Tužni ljudi sebe doživljavaju kao malo vrijedne, zanose se tom emocijom na takav način da počinju zanemarivati sebe i svoje aktivnosti. Dakle, ne samo da sebe doživljavaju kao manje vrijedne, već takođe zanemaruju aktivnosti koje bi mogle biti važne u suprotstavljanju tugi.

Tada započinje začarani krug, jer oni zanemaruju svoje rutinske i ugodne aktivnosti zbog svog negativnog raspoloženja, ne znajući da bi im upravo te aktivnosti mogle pomoći da poboljšaju svoju situaciju i spriječavanju da loše raspoloženje prevlada. Dakle, stvara se dinamika u kojoj neaktivnost "poziva" neaktivnost.
​
"Izbjegavajte zadovoljstvo koje izaziva određenu tugu."
-Solon-

Samopoštovanjem protiv tuge
Najteža tuga nije izraz toga da nas niko ne voli, već negativan uticaj nevoljenja sebe - nedostatka ljubavi prema sebi. Izvor ove tuge nije mržnja prema drugima, već samoprezir.
U nekim se slučajevima izvor ovog stanja može naći u nedostatku brige, naklonosti i ljubavi u prvim godinama našega života, tj. u ranom djetinjstvu. Loše upravljanje emocijama tokom djetinjstva rezultira načinom na koji se povezujemo i doživljavamo tugu u odrasloj dobi. 

Važnost samopoštovanja je u tome što se ono tiče nas, našeg načina postojanja i osjećaja osobne vrijednosti. Stoga ono može uticati na naš način postojanja, djelovanja i odnosa sa drugima. Sve je u našem načinu razmišljanja, osjećanja, odlučivanja i djelovanja pod uticajem samopoštovanja.

Imati čvrsto samopoštovanje pomaže u kontroli negativnih misli i osjećaja o sebi i drugima koji podstiču tugu. Dobra osobna samoprocjena uklanja osjećaje beznađa, melankolije i tuge koji nas vode do lijenosti i napuštanja ugodnih aktivnosti koje nam mogu pomoći u borbi proti svih negativnosti.

Istinska sigurnost se ne povezuje sa vašim vanjskim okolnostima, kojima upravljaju univerzalni zakoni koje ne možete kontrolirati. Umjesto toga, to je unutarnje emocionalno stanje koje vam omogućuje da živite sa povjerenjem, hrabrošću i smjelošću i da se borite za sebe.
​
(psiholog: Fatima Servián Franco
izvor: lamenteesmaravillosa.com)