Ako vi ili neko vama blizak ima granični poremećaj ličnosti (GPL), možda se pitate šta ga je uzrokovalo ili ko je kriv za nastanak poremećaja.
Razvoj ovog poremećaja je složen i postoji niz potencijalnih uzroka, tako da je malo vjerovatno da je samo jedna osoba, događaj ili stvar kriva. Tačni uzroci GPL-a još nisu poznati, ali većina stručnjaka vjeruje da se GPL razvija kao rezultat bioloških, genetskih i sredinskih faktora.
U ovom članku predstavljamo teorije koje imaju potporu, ali nikako nisu konačne. Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo kako i zašto su faktori o kojima se govori u nastavku povezani sa GPL-om.
Uticaji okoline Postoje jaki dokazi koji podržavaju vezu između uznemirujućih iskustava iz djetinjstva, posebno onih koji uključuju roditelje/staratelje/porodično okruženje i razvoja GPL-a. Iskustava iz djetinjstva koja mogu biti povezana sa GPL-om uključuju:
Zlostavljanje Smatra se da interakcija između bioloških faktora i lošeg okruženja u djetinjstvu može raditi zajedno u predisponiranju osobe da razvije GPL. Emocionalno poništavajuće okruženje je ono u kojem emocionalne potrebe djeteta nisu zadovoljene. Poništavajuće okruženje nije uvijek evidentno onima koji su ga iskusili ili drugima. No, nisu svi koji imaju GPL imali ovakva iskustva iz djetinjstva – iako ih je veliki broj. I neće svi koji imaju ovakva iskustva razviti GPL. Vjerovatno je da je kombinacija faktora, a ne jedan uzrok, odgovorna za pojavu graničnog poremećaja ličnosti. Genetika Iako su rane studije pokazale da GPL ima tendenciju da se javlja u porodicama, jedno vrijeme nije bilo poznato da li je to zbog uticaja okoline ili genetike. Sada postoje neki dokazi da pored životne sredine, genetski faktori igraju značajnu ulogu. Neke studije su pokazale da varijacija u genu koji kontroliše način na koji mozak koristi serotonin (prirodnu hemikaliju u mozgu) može imati veze za GPL -om. Čini se da ljudi koji imaju ovu specifičnu genetsku varijaciju imaju i veću vjerovatnoću da razviju GPL, ako takođe doživljavaju teške događaje u djetinjstvu i ranoj mladosti (na primjer, odvajanje od staratelja i zlostavljanje). Jedna studija je otkrila da su majmuni sa varijacijom gena za serotonin razvili simptome koji su bili slični GPL-u, ali samo kada su odvojeni od svojih majki i odgajani u ne baš prijateljskim okruženjima. Majmuni sa varijacijom gena koje su odgajale majke koje im pružaju potrebnu pažnju imali su mnogo manje šanse da razviju simptome slične GPL-u. Biološki faktori Nekoliko studija je pokazalo da ljudi sa GPL-om imaju razlike u strukturi mozga i moždanoj funkciji. GPL je povezan sa prekomjernom aktivnošću u dijelovima mozga koji kontroliraju doživljaj i izražavanje emocija. Na primjer, osobe sa GPL-om imaju više aktivacije limbičkog sistema, područja mozga koje kontrolira strah, ljutnju i agresiju, nego ljudi bez GPL-a.
Ova razlika može biti povezana sa simptomima emocionalne nestabilnosti GPL-a. Novije studije su takođe otkrile povezanost između hormona oksitocina i razvoja GPL-a.
Zaključak Mnogo toga treba naučiti o uzrocima GPL-a, i vjerovatno je da se poremećaj razvija kombinacijom faktora, a ne da ga uzrokuje bilo koji specifični faktor. Istraživanje je u toku i nadamo se da ćemo saznati više u narednim godinama. Razumijevanje potencijalnih uzroka može pomoći u sprječavanju nastanka poremećaja, posebno kod onih koji imaju genetsku ili biološku predispoziciju za to. U svakom slučaju, toksično okruženje je štetno za svako dijete bez obzira povećava li vjerovatnoću razvoja GPL-a u budućnosti ili ne. REFERENCE/BIBLIOGRAFIJA/STUDIJE: 1. Cattane N, Rossi R, Lanfredi M, Cattaneo A. Borderline personality disorder and childhood trauma: exploring the affected biological systems and mechanisms. BMC Psychiatry. 2017;17(1):221. doi:10.1186/s12888-017-1383-2 2. Maurex L, Zaboli G, Ohman A, Asberg M, Leopardi R. The serotonin transporter gene polymorphism (5-HTTLPR) and affective symptoms among women diagnosed with borderline personality disorder. Eur Psychiatry. 2010;25(1):19-25. doi:10.1016/j.eurpsy.2009.05.001 3. Bennett AJ, Lesch KP, Heils A, et al. Early experience and serotonin transporter gene variation interact to influence primate CNS function. Mol Psychiatry. 2002;7(1):118-22. doi:10.1038/sj.mp.4000949 4. Ruocco AC, Carcone D. A neurobiological model of borderline personality disorder: Systematic and integrative review. Harv Rev Psychiatry. 2016;24(5):311-29. doi:10.1097/HRP.0000000000000123
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
November 2024
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017