Pozitivna dezintegracija - egzistencijalne krize nadarenih pojedinaca

Visoko inteligentni ljudi imaju tendenciju da prođu kroz nekoliko egzistencijalnih kriza. Psihijatar Kazimier Dabrowski nazvao je ovaj proces pozitivnom dezintegracijom. Nastavite čitati da biste saznali više.

Postoje mnoge vrste kriza, a neke od njih pripadaju egzistencijalnim krizama. Možda ste upali u taj čudni ponor, kada ne možete prestati pitati se u čemu je poenta svega, koja je svrha života uopšte.

Šta je smisao svijeta, života, vašeg vlastitog postojanj, pitate se. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, psihijatar po imenu Kazimier Dabrowski skovao je izraz "pozitivna dezintegracija"  kako bi objasnio ovaj uobičajeni psihološki fenomen koji pogađa visoko inteligentne ljude.

Ovaj je koncept ne prestaje buditi interesovanje. Dabrowski je primijetio da se čini kako umovi darovite djece, tinejdžera i odraslih ponekad utonu u svojevrsni proces defragmentacije. Njihovi umovi se se morali raspasti (u figurativnom smislu, naravno) kako bi se opet sastavili na drugačiji način nakon što su pronašli odgovore i objašnjenja za svoje najdublje sumnje i dali smisao svom životu.

Dabrowski je dobro odabrao naziv za ovu egzistencijalnu depresiju. Ona se zove dezintegracija, jer postoje dijelovi uma koji se raspadaju. Vjerovanja, misaoni obrasci , emocije i vrijednosti koje prestaju važiti. Te se stvari raspadaju i ponovo "sklapaju" na drugačiji način. To je poput ažuriranja operativnog sistema na računaru. Vaš um se razvija i stiče nove vještine i sposobnosti.
Tu dolazi do izražaja „pozitivni“ aspekat ovog koncepta. Kad se ponovno "sastavite", vi ste postali bolja verzija sebe. Dabrowski je vjerovao da ovaj proces vodi do poduzimanja koraka naprijed u ljudskom razvoju. Zapravo, ovaj poljski stručnjak za psihologiju ličnosti definirao je pet konkretnih koraka. Ovo su različite faze tokom kojih pojedinci sa visokim IQ-om eksperimentišu.

Pozitivna dezintegracija: otkrivanje svog autentičnog jastva
Dabrowski je ovu teoriju formulirao prije šest desetljeća, a ona je i danas relevantna. Tačnije, vrlo je koristan okvir za razumijevanje kako evolucija izgradnje ličnosti djeluje na nadarene ljude .

Prema ovom pristupu, mentalni razvoj pojedinca sa visokim IQ-om prolazi kroz niz konkretnih faza. Putanja tih faza uvijek je prema gore. Drugim riječima, pojedinac se razvija, postaje kognitivno i emocionalno sposobniji. Zanimljivo je da je svaki korak naprijed rezultat krize. Evolucija se događa kada dijete, tinejdžer ili odrasla osoba prođu kroz krajnje frustrirajuće i iskrivljujuće iskustvo koje uzrokuje značajnu patnju.

Egzistencijalne sumnje obično pokreću te trenutke, kada se pojedinci pitaju zašto se osjećaju drugačije od drugih ljudi. Oni postaju introspektivni i počinju se pitati zašto je svijet takav kakav jeste, zašto ljudi rade ono što rade i što im donosi budućnost. Oni se, između ostalog, osjećaju svjesnijima vlastite smrtnosti.

​Mendaglio i Tillier (2006) analizirali su ove fenomene u svom članku „Dabrowski teorija pozitivne integracije i darovitosti: nalazi istraživanja o prekomjernom uzbuđenju“. Jedna od stvari koju su otkrili u svojim istraživanjima bila je da, u prosjeku, daroviti pojedinci doživljavaju prekomjerno uzbuduđenje. Drugim riječima, imaju aktivnu maštu , skloni su osjećati intenzivnije i impulsivniji su.
Ti čimbenici čine ove trenutke egzistencijalne krize vrlo problematičnima. Slijedom toga, obično će im trebati neka vrsta intervencije i potpore da bi nadvladali svoju patnju i izrasli iz nje. Daroviti pojedinci koji proživljavaju ove krize često prestaju biti produktivni na poslu i u školi tijekom ovih razdoblja u svom životu. Vjerovatno će imati problema i u društvenim odnosima.

Pogledajmo sada nivoe pozitivne dezintegracije prema Dabrowskom.

1. PRIMARNA DEZINTEGRACIJA
Ovaj prvi nivo razvoja događa se u ranom djetinjstvu. Ovdje darovito dijete ima svoju prvu krizu. Njihovi se instinkti i sebično ponašanje miješaju sa interesom za ono što je u njihovom neposrednom okruženju.
Želja za istraživanjem, otkrivanjem, manipuliranjem i učenjem dovodi ih do toga da sazriju prije nego ostala djeca.

2. UNILEVEL DEZINTEGRACIJA
Tokom ove faze dijete ili adolescent se treba osjećati prihvaćeno od strane svojih vršnjaka. Međutim, oni ne ostvaruju tu vezu, što pokreće prvu ozbiljnu egzistencijalnu krizu.

3. SPONTANA VIŠESTEPENA DEZINTEGRACIJA
Pozitivna dezintegracija događa se i kada se pojedinac iznenada osjeća nezadovoljno onim ko je i što je postigao do tog trenutka.
Daroviti ljudi obično dostižu tu razinu u jeku mladosti. To ih tjera da preformuliraju svoje ciljeve i ostave neke projekte i ideje iza sebe. Osjećaju nesklad u sebi, ali prevladavaju ga iznalazeći nova rješenja.

4. USMJERENA VIŠESTEPENA DEZINTEGRACIJA
Prema Dabrowskom, četvrti nivo osobnog razvoja nadarenih osoba događa se kada shvate da su proveli puno vremena usredotočeni na sebe i svoje potrebe. Možda je vrijeme da se otvore prema drugim ljudima, budu altruistični i rade prema većem dobru. Tijekom ove faze oni usvajaju više, univerzalne vrijednosti.

5. SEKUNDARNA INTEGRACIJA
Odgovornost, ljubaznost, altruizam ...  U ovoj posljednjoj fazi, pojedinac počinje usmjeravati pogled na apstraktnije principe više razine. Rade na pomaganju drugima i doprinose svojim radom i trudom. Sada žele ostaviti svoj trag u svijetu. Fokus im se pomiče na napretku.

​​Napokon, treba spomenuti još jednu važnu stvar o pozitivnoj dezintegraciji. Ovaj model ponekad obuhvata nerealan pogled na svijet. Mnogi ljudi neće postići takav napredak o kojem Dabrowski govori. Te se promjene ne događaju automatski. Mnogi ljudi se zaglave i zapadnu u krizu koja vodi do anksioznosti ili depresije.
Stoga je u ovim trenucima sumnje i velike osobne krize važno prvo potražiti stručnu pomoć.

(reference:
exploringyourmind.com)