Pozitivna svrha tuge

Priznaćete: često vam se događa - tužni ste, a da ne znate zašto. Postoje dani kada vas tuga "grli" i zarobljava; kada u vama postoji neobjašnjiv osjećaj ljutnje što je vaša realnost takva.

Ljutnja koja se spaja s apatijom i obeshrabrenjem i koja boji vaše dane u sivo i ometa ciljeve koje ste sebi postavili. Većina nas bi dala sve da se se zauvijek oslobodi takvih dana i osjećaja. Svi bismo voljeli ukloniti tugu zauvijek iz naših života.

Pozitivne i negativne emocije
Razlozi za tugu ponekad postoje i potpuno su opravdani. No, ako se ona javlja bez nekog posebnog razloga, vrlo je vjerovatno da je to posljedica određenih uslovljavanja još od djetinjstva kada su nas učili da postoje pozitivne i negativne emocije. Rečeno nam je da, na primjer bijes, ljutnju ili tuga treba skrivati ​​ili izbjegavati.

Ili, što je još gore, potiskivati i "kontrolisati". Ovo poslednje nas može razboljeti. Potisnuti bijes je direktan uvod u depresiju. 
Ako ne postoje vama vidljivi razlozi zašto se ponekad osjećate tužno, ne znači da oni baš uopšte ne postoje. Sve emocije imaju svrhu. Biološke komponente koje su hemijski uslovljene u našim mozgovima imaju vrlo jasnu funkciju: pomoći nam da se prilagodimo i preživimo u svim scenarijima sa kojima se svakodnevno susrećemo. ​

Tuga nas, na primjer, upozorava da nešto nije u redu i da treba prestati, usporiti i analizirati situaciju kako bismo donijeli pravilne odluke. Ne postoji nešto kao negativna emocija. Sve one ispunjavaju svrhu koju moramo otkriti i prihvatiti. Pređimo dalje u ovu temu.

Tužan sam i ljut, šta se dešava sa mnom?
Većina psihologa otkriva da su njihovi pacijenti istinski iznenađeni što im je dijagnosticirana depresija. Često su uvjereni da je ono što su osjećali posljednjih nekoliko mjeseci jednostavno tuga. S druge strane, postoje oni koji idu kod terapeuta ili liječnika  tražeći liječenje depresije, dok je u stvarnosti ono što doživljavaju neprihvatanje emocija kao što su tuga, ljutnja ili frustracija. 

Ove pojave nesumnjivo predstavljaju pravi problem, a to nas podsjeća na važnost podučavanja u području emocija.
​
Nešto što ne možemo ignorisati je da neki ljudi jednostavno ne mogu tolerisati tugu. Pa ipak, ta je emocija zapravo potrebna za naš osobni razvoj i za naš kapacitet za svakodnevno poboljšanje. Ovo obično nije dobro shvaćeno ni prihvaćeno. Stoga treba znati razliku između tuge i depresije, kao i praktične korisnosti tuge.

Karakteristike tuge i njene svrhe
Počećemo definisanjem tuge. Na prvom mjestu moramo shvatiti da je to normalna emocija, i moramo je tolerisati i analizirati njene uzroke. Drugo što treba zapamtiti je da tuga, kao i bijes, uvijek imaju svoj okidač, motiv. Nešto što se često ne događa u depresiji.

• Tuga je takođe vrlo aktivna i živa emocija. To nas može iznenaditi, ali cilj tuge je zapravo da nam pomogne da se osjećamo snažnije, življe i hrabrije suočavajući se sa životnim nedaćama. Ona nas prisiljava da se zaustavimo i fokusiramo, pa je uobičajeno da se osjećamo umornijim, sporijim i manje osjetljivim na sve oko nas.
• Tuga, na isti način kao i bijes, insistira na tome da se na trenutak odvojimo od vanjskog svijeta i pogledamo u sebe kako bismo spoznali što se događa unutar nas, što nas muči, što nam nanosi bol i ljutnju.

Stoga, ako ste tužni, vaša je obveza zaustaviti se, provesti vrijeme sa sobom, poslušati sebe, liječiti sebe i ukloniti nered iz vašeg umu kako biste otkrili što me je navelo da se ovako osjećate.

Što ako je ono što imam, zapravo, depresija?
Ne možemo isključiti mogućnost da je ponekad moguće da bolujete od depresije. Kako bismo saznali da li to tako, moramo znati simptome i karakteristike ovog psihološkog stanja. Iz tog razloga, prije bilo kakvog nagađanja, najbolje je poći profesionalcu koji će utvrditi šta se dešava.
Ipak, uzmimo u obzir neke osnovne karakteristike koje će nam pomoći razlikovati depresiju od jednostavne tuge.

• Dok je tuga normalna i funkcionalna emocija, depresija je potpuno disfunkcionalna i utiče na sva područja našeg života.
• Nije uvijek potrebno da se nešto „dogodi“ kako bismo razvili depresiju. Većinu vremena nema okidača. Postoje pacijenti s naizgled savršenim životom, a osjećaju se očajnički depresivno.
• Osjećaj iscrpljenosti, nelagode i negativnosti je konstantan, gotovo hroničan.
• Život prestaje biti interesantan, ne doživljavate zadovoljstvo ni u čemu.
• Pojavljuju se problemi sa spavanjem - nesanica ili hipersomnija.
• Negativne misli su konstantne, međutim, tu je i osjećaj krivice.
• Mogu se javiti misli o samoubistvu.

Svaki put kad se suočimo s novim danom s osjećanjem da smo tužni, a ne znamo zašto, onda imamo jasnu odgovornost prema sebi. Moramo posvetiti vrijeme i pažnju sebi, i shvatiti da sve emocije imaju svrhu. Ako ne možemo pronaći tu svrhu, ako je ono što doživljavamo bespomoćnost i strah od odgovornosti, onda ćemo morati potražiti profesionalnu pomoć kako bismo pokušali iskorijeniti ovu opasnu tamu iz naših života.

​