Prediktivni um: moć vašeg mozga da predvidi budućnost

Vaš um, vjerovali ili ne, neprestano predviđa budućnost Ovo ne znači da ste vidovnjak. To znači da analizirate prošlost, što vam omogućava da predvidite šta bi se moglo dogoditi i tako se bolje prilagoditi izazovima i nedaćama.

Fascinantno je kako vaš mozak, masa od pola i pol kilograma zatvorena u koštanu lobanju, može obavljati tako sofisticirane zadatke poput 'predviđanja 'budućnosti'. U stvari, vi koristite svoj prediktivni um, a da toga niste svjesni na dnevnoj bazi.

Niko od nas nije superheroj, ali svi imamo neke izvanredne kvalitete. Toliko da mnogi neuroznanstvenici mozak često nazivaju "mašinom za predviđanje". To je zato što, iako živimo svoje živote u sadašnjosti, mi stalno predviđamo sjutrašnjicu. Činimo to da bismo preživjeli, da se prilagodimo okruženju koje je uvijek neizvjesno.
Na primjer, recimo da radite na nekom projektu na poslu sa svojim kolegama. Svima su vam dodijeljeni zadaci i svako od vas mora izvršiti niz ciljeva. Međutim, vaš um je posebno fokusiran na jednog člana tog tima jer znate da nisu pouzdani.

​Vaš um predviđa da je za vas najbolje da budete spremni na vjerovatnoću da oni neće proći dobro. Nemate kristalnu kuglu, ali vaš mentalni univerzum razmatra višestruke vjerovatnoće i varijable kako bi pokušao predvidjeti šta će se dogoditi. Njihovo uzimanje u obzir omogućava vam da djelujete efikasnije.

“Nikada ne dozvolite da vas budućnost uznemiri. Susrešćete se sa njom, ako budete morali, istim oružjem razuma koje vas danas naoružava protiv sadašnjosti.”
-Marcus Aurelius-

​Prediktivni um
Prediktivni um definira vrstu spoznaje koja vam omogućava da predvidite budućnost. Ovdje nisu u pitanju fantastične ili natprirodne varijable, već sofisticirani procesi. Zapravo, ono što radite je predviđanje sjutrašnjice prisjećajući se prošlih iskustava. To je početna tačka i varijabla koja vam omogućava da predvidite šta bi se moglo dogoditi.
Uzimanje ove stvarnosti u obzir novo je u svijetu psihologije. U stvari, donedavno se smatralo da nas određuju dva vremenska momenta: prošlost i sadašnjost. Zaista, svi smo mi, na ovaj ili onaj način, ono što nam se dogodilo juče i ono što pokušavamo da uradimo ovdje i sada. Međutim, do sada je zanemaren interes našeg mozga za budućnost.

​Ipak, anticipirajuća spoznaja je ključni proces za nas, kao ljudska bića, iz više razloga. Živimo u složenim okruženjima u kojima se rizici i izazovi uvijek pojavljuju. Primorani smo, ne samo da se prilagodimo, već i da ih iskoristimo. Posjedovanje prediktivnog uma olakšava 'nagađanje' ili 'predviđanje' šta se može dogoditi pod određenim uslovima i omogućava nam da imamo spreman jedan ili više odgovora.

Mozak ne sluša, ne vidi i ne osjeća. Međutim, kontinuirano predviđa šta bi nam se moglo dogoditi i kako bismo trebali djelovati.

Vaš mozak je korak ispred stvarnosti
Kada slušate određenu pjesmu ili muzičko djelo i, iz bilo kojeg razloga, ona stane, možete predvidjeti kako će se nastaviti. To je zato što vaš um ima konkretan obrazac sekvence i može manje-više zamisliti kako će se razvijati. Isto se dešava sa mnogim drugim stvarnostima ili procesima.
Na primjer, kupujete poklone određenim ljudima jer znate kako će reagirati. Izbjegavate vožnju u određenim područjima jer predviđate da može biti previše prometa i da bi to moglo biti opasno. Zapravo, vaš mozak je uvijek korak ispred stvarnosti jer ima prethodne važne informacije. Informacije pomoću kojih zaključujete i predviđate budućnost.

​Anil Seth je britanski profesor računarske i kognitivne neuronauke na Univerzitetu u Sussexu. Napisao je izuzetno zanimljivu knjigu o prediktivnom umu pod nazivom Biti ti: Nova nauka o svijesti. U njoj on navodi da je mozak organ zatvoren u 'koštanoj posudi'. Tamo je mračno i ne vidi, ne čuje i ne osjeća.

Međutim, uspijeva gotovo kontinuirano izvoditi stalne prediktivne simulacije o vanjskom svijetu. On vam govori kome da verujete, a kome ne. Govori vam kada da budete oprezni, o kojim opasnostima da se brinete i koje planove treba da sprovedete u djelo. Njegove buduće špekulacije vam omogućavaju da bolje preživite.

Prediktivni um i neuronska mašina koja njime upravlja
Možda vas iznenadi, ali vaša uvjerenja su proizvod vašeg prediktivnog uma. Ovi ideološki principi koje gajite u svom mozgu nisu ništa drugo do pretpostavke o tome u šta vjerujete da je istina. Takođe, ono u što vjerujete može se dogoditi u određenim kontekstima i situacijama.

​Ovi misaoni obrasci vam omogućavaju da se krećete kroz svijet pod pretpostavkom da su stvarnost i ljudi koji je čine predvidljivi, barem u određenoj mjeri. Uz to, kao što dobro znate, često griješite, ali ovaj mehanizam je upravo ono što upravlja vašim prediktivnim umom. Isto tako, vašom sposobnošću da predvidite vjerovatnoće upravlja specifični neuronski mehanizam.
Dr Daniel L. Schacter sa Univerziteta Harvard objasnio je u istraživanju da mozak ima složenu mrežu neurona specijalizovanih za dva specifična procesa. To su promatranje prošlosti (iskustva) i predviđanje budućnosti. Ova neuronska mreža povezuje se sa regijama kao što su medijalni temporalni režanj, medijalni prefrontalni korteks, lateralni temporalni korteks i stražnji dijelovi medijalnog i lateralnog parijetalnog korteksa.

Prediktivni um vam omogućava da se pripremite za budućnost tako što ćete se sjetiti jučerašnjeg dana.

​Mozak: gotovo savršen organ
Međutim, prediktivni um griješi. Zaista, vaš mozak nije savršena mašina i, kao i svaki promatrač vjerovatnoća, ponekad zakaže. Kao, na primjer, vaša uvjerenja, očekivanja i pretpostavke. Je li ovo loša stvar? Nikako, upravo je suprotno.
Zapravo, greška u svojim nagađanjima prilikom predviđanja budućnosti omogućava vam da učite iz svojih razmišljanja. To je stečeno iskustvo. Nadalje, olakšava vam pohranjivanje više podataka kako biste kasnije mogli donositi efikasnije zaključke. Na kraju krajeva, niko nema moć da uvijek i tačno predvidi šta će se dogoditi.