Prestanite podučavati djecu da kontrolišu svoju ljutnju i pomozite im da prepoznaju svoja osjećanja

​Kao roditelji, trudimo se da svojoj djeci pružimo ugodan život. Trudimo se da ih odgajamo, hranimo, kupujemo im odjeću, prenesemo im odgovarajuće obrazovanje i vrijednosti. Odričemo se mnogo čega, kako bismo zadržali krov nad glavom, kako bi oni imali topli obrok i čistu odjeću u bilo kojem trenutku života, bez obzira koliko je sve to ponekad teško.

Ali ponekad zaboravljamo da u životu postoji mnogo više od materijalnih stvari. Zaboravljamo da, iako je bitno da su djeca dobro nahranjena, okupani i obučena, postoji veća i mnogo krupnija odgovornost koja nema nikakve veze sa materijalnim svijetom koji stvaramo za njih, već sa njihovim emocionalnim svijetom.
Sa njihovim vlastitim osjećajima.

Što prije naučimo djecu da prepoznaju svoja osjećanja, prihvate ih kao dio svoje prirode i pravilno upravljaju njima, to će im život biti lakši.

Evo 7 stvari koje možete učiniti kako biste pomogli svojoj djeci da prepoznaju i suoče se sa svojim osjećajima:

1. Pitajte ih kako se stvarno osjećaju. To je prvo što možete učiniti da im pomognete da shvate što osjećaju. Kada ih vidite kako se bore sa nečim, razgovarajte sa njima. I to radite često. Ali imajte na umu da, bez obzira na to kako se osjećaju, oni se mogu zbuniti i možda će im trebati vremena da sve to obrade. Budite strpljivi i razumljivi.

2. Ne navlačite im stid zbog onoga što osjećaju. Ma koliko se nešto pogrešno činilo. Vaša djeca ne mogu zaustaviti svoje emocije. Ne mogu potiskivati svoja osjećanje. A ne bi smjela. Neka budu to što jesu i osjete ono što osjećaju.

3. Pomozite im da prepoznaju što osjećaju. Prvo što trebate učiniti je podstaći ih na razgovor. Ako se vaše dijete osjeća ugodno da vam kaže apsolutno sve znajući da im nikada nećete suditi ili vikati na njih, ono će vam se redovno otvarati.  Ovdje je važno razumjeti da će ponekad, bez obzira koliko strpljivi vi bili sa njima, ipak odlučiti šutjeti. Ako je to slučaj, ako oni ne žele razgovarati, nemojte ih forsirati. Umjesto toga, pokušajte prepoznati njihove emocije kroz njihovo ponašanje. Ali nemojte odustajati od razgovora, jer je to jedini način da uistinu shvatite što se događa sa njima. Pokušajte prepoznati kako primjećuju osjećanja kod drugih, na primjer, kroz crtane likove i dajte im do znanja da ste uvijek tu za njih. Neka se osjećaju ugodno i vremenom će vam se otvoriti.
​
4. Dajte im do znanja koliko je važno pozitivno razgovarati o sebi. Podsjetite ih da je ljubav prema sebi vrlo bitna stvar u životu. Neće svako dijete odmah shvatiti šta je zapravo ljubav. Zato je najbolji način da ih podučite o ljubavi kroz prakticiranje ljubavi. Umjesto da ih silite na promjene, postanite promjena koju u njima želite vidjeti.

​5. Ne plašite se razgovarati o neugodnim osjećanjima. Morate biti tu zbog svoje djece, ma koliko neki razgovori bili neugodni i neprijatni. Tako djeca odrastaju u zrele, svjesne i samouvjerene pojedince. To su inače razgovori koji se nikada ne mogu izbjeći. Što više govorite o stvarima koje ih muče, više ćete im pomoći da shvate da u tome nisu sami.

6. Neka se izražavaju onako kako žele. Ne pokušavajte ih mijenjati prisiljavajući ih da rade nešto zbog što vi mislite da će se osjećati bolje. Dati prijedlog je u redu i on stvarno pomaže. Ali prisiljavanje da rade nešto što ne čini da se osjećaju dobro nije korisno. Naprotiv, može napraviti više štete nego koristi.
​
7. Obavezno dajte dobar primjer. Kao roditelj, vi ste najvažnija osoba u životu vaše djece. Vi ste njihov uzor. Osoba na koju se ugledaju. Znate kako kažu: jabuka ne pada daleko od stabla. Vaš izbor i vaše životno mišljenje utiču na vašu djecu više nego što možete zamisliti. Budite oprezni i budite mudri.