Prezaštitnički i bezosjećajni roditelji

Iako se može činiti kontradiktornim, većina roditelja koji su prezaštitnički nastrojeni nisu baš naklonjena svojoj djeci. Čitajte dalje da biste saznali više!

Ovakvi roditelji mogu naštetiti svojoj djeci. Neki ljudi vjeruju da dobra strategija odgoja djece uključuje mješavinu autoriteta i "malih doza" naklonosti. Ovakav način razumijevanja naklonosti i osjećanja negativno je uticao na mnoge obitelji. Ono se izravno suprotstavlja transformativnom, dinamičnom odgoju djece, gdje emocije igraju temeljnu ulogu.

Prezaštitničke i bezosjećajne obitelji još su jedna verzija neobične vrste emocionalne represije koja postoji već generacijama.

​Kakvi su to prezaštitnički, a bezosjećajni roditelji?
Onaj ko trpi zlostavljanje u obitelji pokazuje to kroz svoje ponašanje. Njihovo okruženje ne nudi nikakvo pozitivno potkrepljenje i njihovo ponašanje je odgovor na to. Izbjegavanje iskustva je bijeg od boli i, shodno tome, radi se i o izbjegavanju samog života.
Prezaštitnički i bezosjećajni roditelji nisu nužno nemarni ili fizički nasilni. No, iako vole svoju djecu, oni to ne pokazuju.

​Kad su roditelji prezaštitnički nastrojeni, ali ni na koji način ne izražavaju ljubav ili naklonost, dijete biva lako zarobljeno u toj obiteljskoj dinamici.  Ponašanja takvih roditelja su kontradiktorna, oni tvrde da štite dijete, ali ne pružaju sigurno utočište kod kuće. Izvana se čini da roditelji izvrsno obavljaju svoj posao. Međutim, nedostatak pozitivnog potkrepljenja ili iskazivanja naklonosti štete djetetu. A da ne spominjemo odsustvo bilo kakvog podsticaja za dijete da razvije svoju neovisnost.

Primjer prezaštitničke i bezosjećajne obitelji
Da bismo ovu dinamiku bolje razumjeli, pogledajmo primjer. Zamislite 40-godišnjaka koji ide psihologu. On ne razumije što mu se godinama događa. Donio je svoje odluke, posebno u pogledu onoga što neće tolerirati. Ipak,  logika koju je naučio u svojoj obitelji definirana je onim što nije trebao raditi.  To ga je uvjetovalo da bude vrlo osjetljiv na kritiku, ali praktički nepristupačan za bilo kakvu podršku ili pohvalu.

Majka ga gotovo nikada nije poljubila niti zagrlila. Nekoliko puta je to učinila nakon što je doživio neki veliki "strah" ili "kad je bio bolestan". Dolazila je po njega nakon škole, uvijek je bio dobro odjeven, a ona je bila sjajna kuharica. Njegova mama se pobrinula za gotovo sve, ali nije pokazivala naklonost prema njemu.

Ovaj pacijent govori o osjećaju nesposobnosti da u potpunosti uživa u određenim iskustvima. Mnogo se brine zbog loših stvari koje se događaju njegovoj djeci i jedva da uživa u njihovim postignućima. Svoja osjećanja usko povezuje sa napetošću i tjeskobom. Osim toga, na poslu često dobiva negativne povratne informacije zbog svoje depresije. Bez obzira što radio, nikada se ne osjeća kvalificiranim, niti sposobnim.

"Roditelji helikopteri" koji djeci nikada ne dopuštaju da nogama dodirnu tlo
Čovjek u prethodnom primjeru rezultat je tzv. "majke helikoptera" i odsutnog oca. Kada je jedan roditelj odsutan, drugi roditelj često prekomjerno kompenzira. Rezultat je pretjerana pažnja koja na kraju predstavlja prepreku razvoju autonomije i neovisnosti.
​
Psihologinja Holly Schriffin i njezine kolege sa Sveučilišta Mary Washington primijetili su kako "helikopter roditeljstvo" utiče na samoodređenje osobe i njihovu dobrobit. Otkrili su da je ovakva vrsta roditeljstva povezana sa anksioznošću i depresijom. Dugoročni učinci su opće nezadovoljstvo životom.
Neki roditelji neprestano nadgledaju svoju djecu, ali oni ih ne vole onako i onoliko koliko bi trebalo.

Niti te ozljeđujem niti ti pomažem
Nekoj djeci u životu nedostaje ljubavi i naklonosti od strane roditelja. Ovakvo ponašanje važi čak i za roditelje koji nisu izričito hladni, agresivni ili nemarni.
Mnogi roditelji koriste izraze ljubavi i naklonosti kao alat za odgoj djece. To je takođe poznato kao simboličko odbijanje, a često se i verbalno izraženo kao implicitni oblici kazne. Na primjer,  "Ne volim te ako se tako ponašaš" ili "Volim te, pogotovo kad se ponašaš dobro kao večeras".
Djeca i tinejdžeri ovu vrstu izjava tumače kao dokaz da ih roditelji ne vole takvi kakvi jesu. A ljubav bi trebala ići dalje od uspjeha i lijepog ponašanja djeteta. S djetetove tačke gledišta, ovakav stav ih uči da je ljubav prolazna i temelji se na zaslugama, što znači da je to nešto što morate zaraditi i zaslužiti.

Posljedice pretjerano zaštitničkih roditelja i "roditelja helikoptera"
Neuravnoteženo roditeljstvo može stvoriti briljantnu djecu. Međutim, ta osobina i "prednost" košta puno. Ovakvo roditeljstvo ne priprema djecu u potpunosti za stvarni svijet. Razvijaju se u zavisne ličnosti jer odrastaju na mjestu gdje nemaju priliku preuzeti odgovornosti i donositi vlastite odluke.
Psihološke studije stalno pokazuju da su tinejdžeri i odrasli sa anksioznim poremećajima, posebno oni usmjereni na socijalnu interakciju, imali pretjerano zaštitničke roditelje.
Uz to, studije pokazuju da i anksiozni roditelji imaju tendenciju imati izrazito tjeskobnu djecu. To je zato što ih takvi roditelji uče da je ispravna reakcija na ono što im život donosi  strah, briga i emocionalna apstinencija.

(reference:
exploringyourmind.com)