Priča o tome kako anksiozna osoba postaje depresivna i zavisna od alkohola

Zamislite nezaposlenog 35-godišnjeg alkoholičara po imenu Ivan.
Ivan ima ozbiljnih problema s ovisnošću. Ali on sam, kao i mnogi drugovi u ovoj vrsti nesreći, ne misli tako.

Problem vidi njegova supruga, koja ga je dovela na liječenje.

Kako se Ivanu desilo sve ovo? I kako će ova priča biti poučna za sve nas, a ne samo za alkoholičare?
Da biste shvatili kako je Ivan došao u ovakvu situaciju, morate shvatiti koliko su anksioznost, ovisnost i depresija povezani. 

Kada kažemo komorbiditet, ne mislimo na zlostavljanje
​Posmatrajte bilo kog ovisnika. Sa velikim stupnjem vjerojatnosti vidjećete da je kod takvih ljudi povećana anksioznost ili da su bili, ili su još uvijek depresivni.
Ovo nije slučajnost. Anksioznost je gotovo uvijek povezana sa ovisnošću i drugim problemima koji se uz nju javljaju.
U medicini postoji izraz koji opisuje takve probleme koji se "lijepe" jedni uz druge:
Komorbiditet je stanje kada se nekoliko bolesti javljaju zajedno.​ Udružene su. Tako je često slučaj da se depresija, anksioznost i ovisnost javljaju zajedno.

Zašto se ovi problemi javljaju zajedno
Da bi ublažili svoje neugodno stanje i suočili se sa životom, mnogi ljudi pribjegavaju neučinkovitom i opasnom ponašanju: upotrebi alkohola, cigareta ili drugih supstanci. ​

Dobijaju kratkoročni učinak, i mogu pomisliti da to djeluje. Alarm se nakratko gasi.
Postoje dva vrlo ozbiljna problema: 

• Preispituje se važnost onoga što se uzima da ublaži situaciju

Ako imate problem ovisnosti, možete biti sigurni da cigareta pomaže opuštanju, oslobađanju od stresa ili koncentraciji.
Uvjereni ste da ne možete bez te "droge". Ovdje je bitno preispitati šta to koristite da biste olakšali svoje stanje.

• Nastaju neurobiološki čimbenici ovisnosti 

Mozak odluči da kratkotrajno uzimanje nekog vida "olakšanja" nije dovoljno i počinje češće zahtijevati svoj "lijek", čime redovito povećavati doze. 
Vratimo se našem heroju. 

Nećemo ići u Ivanovo djetinjstvo, iako nam to gospodin Freud ne bi oprostio. 
Krenućemo od tačke u kojoj je, iz nekog razloga, naš junak formirao uvjerenje: „Sa mnom nešto nije u redu. Ja sam gubitnik. Najgori sam."
Kada je razmišljao o tome, bio je vrlo anksiozan i zabrinut. Trebalo je nešto postići u životu, naći posao, i na kraju se oženiti.  Ali kad god je pomislio da se treba upoznati sa ženom i postići karijere, u njegovoj glavi su se vrtjele ove misli: „Ja sam gubitnik. Najgori sam od svih." 
Tada je Ivan smislio sjajnu ideju: ako popije malo prije nekog sastanka ili intervjua, onda će se opustiti i loše misli mu se neće javljati. 
Doista, nakon što bi uzeo alkohol, čovjek se osjećao samopouzdanije i bolje. Čini se da su Ivana drugi ljudi više voljeli kada pije, bio je opušteniji (i sam je tako mislio). 
Ivan je ipak dobio posao i oženio se. Ali odrasla dob nije laka. Kad god se suočavao sa poteškoćama, Ivan je pomislio: „Ne mogu se nositi s tim. Ovo je teško. Trebam piće. "
Nakon toga, naš junak je postao ovisnik, kritičnost prema njegovom stanju se smanjila, mozak je zahtijevao novu porciju pića.

Anksioznost nije napustila našeg heroja. Između perioda žestokog pijenja, periodično je padao u depresiju.
On sam je bio uvjeren da mu alkohol pomaže i da ne može se bez njega. Istina, alkohol ga je sprječavao u normalnom radu i funkcionisanju, on je bivao sve slabiji dok na kraju nije počeo odbijati posao.

​Često možete čuti da je konzumiranje opojnih tvari i alkohola osobni izbor osobe.
Htjela bih reći nešto ovdje. Ne, to nije osobni izbor. Izbor je da to učinite jednom.
Tijelo i mozak učiniće ostalo za vas, formiraće snažnu ovisnost i promijeniće vašu osobnost.
Ako patite od anksioznosti, pokušajte je liječite bez lijekova, alkohola, duhana ili hrane. Jer, tako ćete je izliječiti trajno.
Riješite glavni problem i ne dopustite da mu se pridruže drugi.

(Autorka: Anna Pogrebnyak
izvor: zen.yandex.ru)