Privlačite ono čega se plašite

Privlačimo ono čega se plašimo. Možda ste već čuli da je neko to rekao? 
U psihološkim krugovima se često može čuti da je bol ponekad najbolji lijek. Ova izjava vas može iznenaditi ili se možda čak ne slažete sa njom. No, doista, istina je da nas svaka emocija koju doživljavamo, pozitivna ili negativna, uči nečemu. ​

Patnja je, na primjer, obično najbolji alat za razvoj životnih vještina. Ona nas tjera na nove putove i podstiče da mijenjamo postupke sve dok ne naučimo lekcije kroz gubitak, poraz i razočaranja. Iako postoje neki koji ne vole znati niti čuti za bol, postoje i drugi koji su skloniji sakriti ga u najdubljim kutovima svojih umova, i zauvijek ga zaključati tamo.
Nema načina da izbjegnemo bol i to ćemo s vremena na vrijeme doživjeti na različite načine. Osjetićemo ljutnju, bijes i frustracije, sviđalo nam se to ili ne. Ne možemo pobjeći od tih emocija. Mi se plašimo tih emocija. U ovom postu ćemo razgovarati o strahu od negativnih emocija i zašto kažemo: privlačimo ono čega se plašimo.

Kada se negativna emocija pretvori u opsjednutost

Evo primjera: Vi ste u emocionalnom odnosu s nekim. Vi volite tu osobu i želite izgraditi solidan i stabilan život zajedno. Međutim, u sebi nekako osjećate da stvari više nisu onakve kakve su nekad bile. ​

Smatrate da vas partner više ne voli kao ranije, da ne obraća puno pažnje na vas, da vas možda zanemaruje. Kako to možete prihvatiti? Vi to počinjete poricati, i iz bilo kojeg razloga, ni vaš partner ne želi pričati o tome.
​
Vrijeme prolazi, i unatoč tome što vam je savršeno poznato da vaš odnos više nije autentičan, vi to odbijate vidjeti i prihvatiti. Ljudi oko vas počinju primijećivati što se događa, ali vi se uporno pridržavate poricanja. 

Ta negativna emocija koju skrivate i dalje nastavlja "kuckati" unutar vas, i svakim danom sve glasnije.

Bez obzira na to kako i koliko skrivate istinu, ona će se na kraju pojaviti. Iako ste dugo odlagali i odbijali razmišljati o tome, ta stalna i destruktivna misao će nastaviti da vas proganja. To je zato što um ima mehanizam za rješavanje negativnih emocija koje se mogu pretvoriti u opsesivne misli.
Ako sebi stalno govorimo da "neću biti tužna/tužna",  umjesto toga se događa upravo suprotno. Ključ nije u tome da se sebi govori: "Ne želim da budem tužan", već se treba zapitati: "Zašto sam tužan?"

Čini se čudnim, ali to je istina. Negativne emocije imaju tendenciju da istraju vremenom i odupiru se logici i razumu. Mogu završiti tako što stvaraju opsesivne i iracionalne misli.
Vaša logika je: "Ako to ne priznam, ne postoji. Izbjegavam problem." Međutim, problem postaje još veći i ne možete prestati razmišljati o njemu.

​Adaptivna funkcija emocija
Emocije poput tuge, ljutnje ili straha funkcionišu kao vrsta lijeka. Znamo da su najteže za prihvatiti, ali zaista nam pomažu prilagoditi se.

Na primjer, strah nas tjera da trčimo ili bježimo, što nam pomaže preživjeti. To je nešto instinktivno što smo naučili kao vrsta.
​
No, kroz evoluciju smo saznali da ponekad odgovor nije da se pobjegne, ili sakrije. Umjesto toga, često se moramo suočiti i i upoznati sa neprijateljem koji nas želi ozlijediti. Ignorisanje neće pomoći. Na primjer, tuga se takođe mora prihvatiti, isplakati i morate se suočiti sa njom, osvijestiti je.

Naše negativne emocije omogućavaju nam da preživimo, jer nas, s vremena na vrijeme, prisiljavaju da idemo putevima na koje se nebismo usudili, a koji zaista kriju rješenje i oslobođenje. Ponekad je to put na kojem se odvija duboki lični razvoj.
​
Kad bježimo od naših negativnih emocija, to ih samo uzrokuje da ustraju sve dok nas polako ne počnu uništavati. Pa zašto im se onda odupirati? Najbolje je ne odupirati im se, nego ih prihvatiti. Na taj način, iz dana u dan, moći ćete ih prevazići, nadvladati, sve dok na kraju potpuno ne iščeznu.


gedankenwelt.com