Psihopate možete prepoznati po načinu na koji komuniciraju

Psihopate su bezosjećajni, nemilosrdni i eksploatatorski nastrojeni pojedinci. Psihopate imaju karakterističan način komunikacije.

Možemo li identifikovati psihopate ispitivanjem načina na koji komuniciraju? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, sumiraćemo nalaze nedavne studije, objavljene u februarskom izdanju časopisa Journal of Psycholinguistic Research, koja razmatra karakteristike komunikacije psihopata.

Psihopatija se ponekad miješa sa psihopatologijom (mentalna bolest), psihozom (zablude i halucinacije) i drugim riječima koje slično zvuče, pa prije nego porazgovaramo o ovoj temi, objasnimo ukratko pojam psihopatija.

Ko su psihopate?
Prema Robertu Hareu, čija se kontrolna lista (PCL-R) često koristi za procjenu psihopatije, psihopate su šarmantne, grandiozne, impulsivne, neodgovorne i varljive osobe. Osim toga, nedostaje im empatija, ne osjećaju krivicu, imaju ograničeno i plitko emocionalno iskustvo i lako im postaje dosadno. Psihopate se obično fokusiraju na zadovoljenje svojih neposrednih želja i rijetko rade na postizanju dugoročnih ciljeva.

Kako psihopate komuniciraju
Ljudi komuniciraju iz različitih razloga. Na primjer, da bi podijelili informacije, da se zabave, da osjete pripadnost i identifikaciju sa drugima. Pitanje je: Da li psihopate komuniciraju iz istih razloga i na isti način?

Kako bi ispitali prethodne nalaze o psihopatiji i komunikaciji, Gullhaugen i Sakshaug, autori tekuće studije, pretražili su PsychInfo bazu podataka i sastavili listu koja je uključivala 34 članka (koji su uključivali studije na skoro 2.900 ljudi). Proučavajući ovo istraživanje, istraživači su zaključili da za psihopate komunikaciju često karakterizira emocionalna odvojenost i želja da dominiraju i imaju moć nad svojim partnerom u razgovoru. Psihopate mnogo manje zanimaju odnosi kao odnosi, već više kao način da se iskoriste prednosti drugih. To ne iznenađuje, s obzirom na to da psihopate o drugima razmišljaju uglavnom kao o alatima i predmetima potrebnim za zadovoljenje vlastitih želja. Ipak, psihopate nisu uvijek neemocionalne. Neka nedavna istraživanja – uključujući malo istraživanje koje je analiziralo obrasce govora nekoliko poznatih psihopata (npr. Richarda Kuklinskog) – tvrde da kada se ove osobe osjećaju kao da gube kontrolu tokom komunikacije, mogu nam "nenamjerno" dati uvid u svoju ranjivu stranu. Na primjer, psihopata može pokazati neočekivane/neprikladne emocionalne reakcije (npr. smijeh) kada razgovara, recimo, o tome da je bio beskućnik kao dijete. Naravno, psihopate pokušavaju izbjeći situacije i teme (npr. poteškoće u djetinjstvu) koje imaju potencijal da izazovu snažna osjećanja tuge, straha ili čežnje. Trude se da izgledaju snažni i neranjivi i naglašavaju koliko su opasni ili neustrašivi. Retko govore o svojim potrebama; kada to čine, govore o potrebama koje su biološke (npr. hrana) ili materijalne (npr. novac), a ne socijalne/emocionalne.

Detaljne karakteristike komunikacije psihopata
​Na osnovu istraživanja koje su autori sproveli, neke karakteristike načina na koji psihopate komuniciraju, u poređenju sa prosječnom osobom, uključuju:

• Stvaranje složenih i često uvjerljivih laži tokom razgovora
• Mogu izigravati šarmantnog slušaoca 
• Pričljivost
• Pokušaj da dominiraju razgovorom
• Povremeno mucanje kada se tema dotakne njihovih ranjivosti i slabosti
• Iznenadne promjene teme razgovora kada misle da gube kontrolu
• Naginjanje prema sagovorniku i česta upotreba gestikulacije
• Neiskreni emocionalni izrazi
• Malo riječi koje se odnose na emocije (posebno strah)
• Izražavanje emocija nevezano za kontekst/temu
• Donošenje zaključaka na osnovu ograničenih informacija
• Nagoveštavanje nečega o čemu slušalac ne zna ništa
• Crno-bijeli pogled na svijet
• Sklonost generalizaciji
• Samo-kontradikcije
• Izostavljanje bitnih detalja
• Veća upotreba prošlog vremena
• Veća upotreba imenica i ličnih zamjenica
• Slaba narativna koherentnost

​Neka istraživanja takođe sugerišu da psihopate pokazuju smanjen kontakt očima, iako druga istraživanja ne podržavaju ovaj nalaz, već tvrde upravo suprotno - da će vas psihopata prodorno gledati u oči. 

Ali imajte na umu da ono što ukazuje na potencijalnog psihopatu nije samo ono što izaziva, već i ono što ne izaziva reakciju: kada čujete da psihopata mirno govori o lišavanju života osobe koja je odbila da joj da novac ( kao da je lišavanje nekoga života bio neophodan, a ipak beznačajan čin). Ono što otežava identifikaciju psihopate je to što neke psihopate koje su emocionalno inteligentnije mogu odglumiti relevantne emocije; identifikacija ovih osoba zahtijevalo bi pažljivo ispitivanje njihovih obrazaca komunikacije i ponašanja kako bi se identificirali kratki trenuci u kojima se pokazuju njihova stvarna osjećanja (ili nedostatak osjećaja).

Zaključna razmišljanja
Na komunikaciju utiču mnogi faktori, uključujući osobine ličnosti i poremećaje kao što je psihopatija. Komunikacija psihopata se razlikuje od komunikacije drugih ljudi na više načina (na primjer, sklonost dominaciji, neiskren emocionalni izrazi). Ali budući da psihopate mogu očarati svog partnera u razgovoru, može biti potreban dodatni napor i razboritost da slušalac sagleda složene laži i teatralnost kako bi otkrio (ponekad zastrašujuću) istinu o emocionalnom svijetu svog sagovornika i istinske namjere iza razgovora.


STRUČNE REFERENCE:
​1. Gullhaugen, A. S., & Sakshaug, T. (2019). What can we learn about psychopathic offenders by studying their communication? A review of the literature. Journal of Psycholinguistic Research
2. Brinkley, C. A., Bernstein, A., & Newman, J. P. (1999). Coherence in the narratives of psychopathic and nonpsychopathic criminal offenders. Personality and Individual Differences
3. Rime, B., Bouvy, H., Leborgne, B., & Rouillon, F. (1978). Psychopathy and nonverbal behavior in an interpersonal setting. Journal of Abnormal Psychology
4. Le, M. T., Woodworth, M., Gillman, L., Hutton, E., & Hare, R. D. (2017). The linguistic output of psychopathic offenders during a PCL-R interview. Criminal Justice and Behavior