Psihotične epizode kod osoba sa graničnim poremećajem ličnosti

Granični poremećaj ličnosti (GPL) ima lošu reputaciju. Ljudi mogu biti manje nego empatični prema pacijentima s GPL-om. Ovo odbacivanje dovodi do patnje i pacijenata i njihovih porodica.

Preživljavanje psihotične epizode kod graničnog poremećaja ličnosti
Granični poremećaj ličnosti je dijagnostička kategorija koju definiše DSM-V. ​Predstavlja patnju mnogih ljudi koji žive svoje živote misleći da se nigdje ne uklapaju.

Osobe sa GPL-om imaju nestabilne lične odnose, nisko samopoštovanje, impulsivnost i poteškoće u kontroli emocija. Ovo počinje u odrasloj dobi, a vuče korijene iz djetinjstva.
Poremećaj se manifestuje u najmanje pet od sljedećeg:

• Očajnički napori da se izbjegne stvarno ili zamišljeno napuštanje.
• Obrazac nestabilnih i intenzivnih veza. Izmjenjuje se između idealizacije i devaluacije.
• Poremećaji identiteta. Intenzivna i uporna nestabilnost slike o sebi i osjećaja o sebi.
• Impulsivnost u dva ili više aspekata života.
• Hronični osjećaj praznine.
• Intenzivan i abnormalan bijes ili nedostatak kontrole bijesa.
• Paranoidne ideje povezane sa stresom ili ozbiljnim disocijativnim simptomima.   

Iako ovi kriterijumi postoje, GPL ima širok spektar. Kao takav, ovi kriterijumi su samo referenca, jer je GPL vrlo složen. Pacijenti sa graničnim poremećajem ličnosti mogu biti slični ili potpuno različiti jedni od drugih. Uobičajeni simptomi su strah od napuštanja, samodestruktivno ponašanje i impulsivnost. Ove karakteristike otežavaju normalan život.

​Kako pacijent sa GPL-om preživljava krizu?
Osoba sa graničnim poremećajem ličnosti može voditi potpuno normalan život. Oni mogu biti studenti, imati posao, imati porodicu, prijatelje itd. Problem nastaje kada dožive krizu. Stres ili biološki faktori mogu izazvati ogromnu krizu kod osoba sa graničnim poremećajem ličnosti. No, ponekad javljanje krize nije povezano ni za šta posebno. Kada dođe do krize, osoba sa graničnim poremećajem ličnosti gubi svoju ličnost. Kao da ima dvije ličnosti: jednu ljubaznu i stabilnu i drugu nestabilnu koja se samo s vremena na vrijeme manifestira. To je "kratki spoj" koji onemogućava kontrolu nad njihovim radnjama. GPL kriza proizvodi prazno, tužno i disforično raspoloženje. Odjednom više ne rade stvari koje su imale smisla i zbog kojih se dobro osjećaju. Njihove iluzije i projekti djeluju pesimistički. Njihov um počinje da razvija misli o usamljenosti: "Sam(a) si!" "Nemaš prijatelja!" “Niko te nikada neće voljeti!” “Skoči kroz prozor i prestani gnjaviti ljude!” Tokom krize, njihovi najbliži prijatelji izgledaju kao neprijatelji, posebno oni koje najviše vole. Iako im je potrebno najviše ljubavi i saosjećanja od svojih najmilijih tokom krize, oni traže ljubav kroz nepoštovanje, agresivnost i destrukciju. Oni mogu povrijediti člana porodice, i fizički i verbalno. Duboko u sebi, samo im je potrebna ljubav i pažnja.

Šta se dešava nakon psihotične epizode kod graničnog poremećaja ličnosti?
Krize čine da loše reaguju na dosadu i frustraciju. Sve što je pomalo neprijatno deluje kao najgora stvar na svijetu. U tom kontekstu, osobe sa GPL-om mogu postati samodestruktivne ili impulsivne, konzumirati razne susptance, uništavati stvari, nekontrolisano trošiti novac, započeti nove projekte, postati neugodni, vjerovati pogrešnim ljudima ili pokušati sebe lišiti života. „Jednom sam, usred psihotične epizode, osnovao novi posao za nekoliko dana. Osjećao sam se ništavno i razmišljao sam o tome da sebe lišim života. Odlučio sam iznajmiti prostor, unajmiti savjetnika i pokrenuti vlastiti posao. Nakon nekoliko dana sam požalio zbog svega”, kaže jedan pacijent sa GPL-om.

Psihotična epizoda osobe sa graničnim poremećajem ličnosti može trajati od nekoliko sati do nedelju dana. Kod žena je češća kao predmenstrualni simptom. Većina pacijenata sa GPL-om može potvrditi da se osjećaju posramljeno i krivo nakon psihotične epizode. Oni to opisuju kao osjećaj “opsjednutosti” nečim ili nekim što nema nikakve veze sa njima. Taj „neko“ radi stvari koje osoba nikada ne bi uradila u normalnim okolnostima. Stoga je očigledno zašto se ovi ljudi osjećaju krivima i posramljenima nakon krize. Njihov stid je povezan sa njihovom impulsivnošću. 

Osjećaj krivice
S druge strane, osjećaju se krivima jer su radili stvari koje nisu htjeli. Osećaju žaljenje.

Na primjer, pacijent s GPL-om može vikati na svog trogodišnjaka jer ga nervira. Sigurno, u neko drugo vrijeme, ne bi se tako ponašali. Ali usred psihotične epizode, njihova impulsivnost ih obuzima i na kraju budu neprijatni prema djetetu. Kasnije se osjećaju izuzetno krivima. Ovi simptomi nakon epizode mogu učiniti da se pacijent osjeća beznadežno i očajno. Ovo beznađe može izazvati još jednu krizu i stvoriti ciklus. Iz tog razloga, važno je da pacijenti sa GPL-om prepoznaju obrazac i osmisle strukturirani plan za njegovo rješavanje. Njihova porodica i bliski prijatelji takođe treba da prepoznaju njihove obrasce.

U zaključku
Pacijenti sa GPL-om doživljavaju svoje krize beznadežno jer teško upravlja njima, čak i uz liječenje. Ljudi prestaju vjerovati svojim resursima i svojim mogućnostima. Jednog dana se osjećaju odlično, a sljedećeg podlegnu GPL-u. Šta mogu uraditi? Najvažnije je potvrditi njihove emocije. Većina pacijenata sa graničnim poremećajem ličnosti imala je teško djetinjstvo i nikada nije imala potrebnu validaciju. Neka djeca su osjetila samo odbijanje, umjesto naklonosti svojih roditelja.


REFERENCE:
Cavelti M, Thompson K, Chanen AM, Kaess M. Psychotic symptoms in borderline personality disorder: developmental aspects. Curr Opin Psychol. 2021 Feb;37:26-31. doi: 10.1016/j.copsyc.2020.07.003. Epub 2020 Jul 12. PMID: 32771980.