Racionalizacija kao odbrambeni mehanizam

Racionalizacija je uobičajeni odbrambeni mehanizam koji često ometa sposobnost suočavanja sa problemima. To je zato što ljude navodi na stvaranje fantastičnih narativa koji opravdavaju neopravdano, što čini da se ne moraju suočiti sa stvarnošću. 

Racionalizacija je odbrambeni mehanizam koji su većina ljudi koristili više puta, a da toga nisu bili svjesni. On se najčešće koristi u situacijama u kojima pokušavate shvatati ono što je neshvatljivo i opravdavate neopravdano kako biste izbjegli bol. Mnogi ljudi pričaju sebi umirujuće priče kada se suoče s nečim što ne žele priznati da se događa.

Postoji nekoliko primjera ove psihološke dinamike. Na primjer, kada osoba primjećuje da je njen partner postao hladan i da se udaljio, ona govori sebi, tj. opravdava ga da je to sve to zbog stresa povezanog s poslom i da će se njihov odnos uskoro poboljšati.
Drugi primjer je kada sebi govorite da niste uspjeli u svom projektu jer vas drugi nisu podržali, a ne zato što niste radili dovoljno naporno. Slično, možda vaše dijete nije ostvarilo najbolji rezultat u svakom predmetu, a vi govorite da je to zato što nastavnici ne rade svoj posao kako treba, a ne zato što vaše dijete ima problem kojeg možda niste svjesni.
Racionalizacija je poput izmišljanja niza opravdanja koje vas sprječavaju da se suočite s opipljivom stvarnošću. Ovo je mentalna zamka u koju upadaju mnogi ljudi.

​Racionalizacija je u osnovi otpor promjenama. Nažalost, ako se ne suočite sa stvarnošću, samo ćete nastaviti da pravite iste greške.

"Racionalizacija je proces ne sagledavanja stvarnosti, već pokušaja da se stvarnost prilagodi emocijama."
-Ayn Rand-

​Racionalizacija, definicija i mehanizmi u kojima je primjenjujete
Racionalizaciju bismo mogli definirati kao izmišljanje niza argumenata koji nastoje biti dovoljno vjerodostojni da opravdaju nešto što zapravo ne želite prihvatiti. To je pokušaj da uvjerite sebe da to što se dogodilo i nije tako strašno. Šta je posljedica toga što ne možete otvoreno priznati grešku, neuspjeh ili neugodnu situaciju?
Posljedica je očita: postaje hronična i činite iste greške uvijek iznova. U knjizi U potrazi za izgubljenim vremenom, Marcel Proust je rekao da je sreća dobra za tijelo i um, iako je bol ono što vas zaista tjera na promjenu i usavršavanje. Ako ne želite priznati bol, ostajete zarobljeni u poricanju, nesvijesti i stalnoj nevolji.

Međutim, najupečatljivija stvar u vezi ovog odbrambenog mehanizma je da osoba koja teži racionalizaciji toga nije svjesna. Ovo se objašnjava time što je terapeutu jako teško razotkriti tako sofisticirane zamke samozavaravanja u terapiji.


Poricanje očiglednog jedna je od opasnih vještina onog koji racionalizuje​
Ovakve osobe stvaraju složene argumente kako bi opravdala svoje slabosti, greške ili nedostatke. To, na primjer, radi osoba koja ne može pronaći savršenog partnera. Prema njihovim riječima, niko ne odgovara njihovim vrijednostima.
Još jedan primjer je osoba koja je deset godina pokušavala steći diplomu i nakon svakog neuspjeha traži hiljadu izgovora. Ne priznaju da možda ta karijera nije za njih. Ono što definira ove ljude je poricanje očiglednog kako bi se izbjegao kontakt sa surovom stvarnošću i šta ona podrazumijeva: odgovornost za ishod.

Osim toga, studije poput one sprovedene na Univerzitetu Britanske Kolumbije u Kanadi ističu da status quo, kao i samo društvo, takođe navode ljude na racionalizaciju. Drugim riječima, kontroverzne dimenzije često uzimamo zdravo za gotovo samo zato što to svi drugi čine. Ovo svakako treba imati na umu.

Strah i otpor promjenama stoje iza racionalizacije​
Psihoanalitička škola je govorila o odbrambenim mehanizmima još davno. Sigmund Freud je definirao do 15 takvih mehanizama, uključujući racionalizaciju. Konkretno, definirao je ovo psihološko sredstvo kao pokušaj ega da učini neugodnu ili traumatičnu situaciju prihvatljivom za superego.
Primjer za to bila je priča o jednom od njegovih pacijenata, koji se bojao mraka. Čovjek je tvrdio da je strah od zatamnjenih i mračnih prostora normalan jer niko ne zna šta vreba u neosvijetljenim prostorima. Međutim, iza ovih napora da racionalizira svoj strah stoji neugodna i traumatična stvarnost: zlostavljanje u djetinjstvu.
Drugim riječima, strah i otpor promjenama obitavaju u ovom vještom i efikasnom odbrambenom mehanizmu. Niko ne voli da se nađe oči u oči sa svojim ranama, slabostima ili onim činjenicama koje na kraju deformišu sliku koju imaju o sebi.

Kako prestati s racionalizacijom​
Kako možete biti svjesniji realnosti sa kojima se morate suočiti da biste postigli dobrobit i psihološku ravnotežu? Istina je da nije lako ukloniti "filtere" koje mogu učiniti da sive činjenice djeluju živopisno.
U svojoj želji da opravdate greške, stvarate alternativne narative koji vam služe kao spas. Međutim, ovo će vas dovesti do ponovnog potonuća pri najmanjoj prilici. 
Što možete učiniti da izbjegnete pribjegavanje ovim psihološkim mehanizmima?
Osnovni resurs koji vam može pomoći u ovim okolnostima je da se uvijek zapitate zašto vam se dešavaju neke stvari. Zapitajte se zašto nešto nije prošlo kako ste očekivali. Dajte sebi vremena za meditaciju i razmišljanje prije nego što pribjegnete izmišljanjui samozavaravanju.
Hrabrost se takođe sastoji u tome da prepoznate i priznate da ste pogriješili i da kažete sebi „Ovo nije bilo tako strašno, mogu to podnijeti“.

(reference:
gedankenwelt.com)