Ljudi puno pričaju o tome kako djeca ponekad razočaraju svoje roditelje. Međutim, kada roditelji iznevjere vlastitu djecu, svjesno ili nesvjesno, čini se da ljudima nije toliko stalo da to spomenu, niti da šire svijest o onome što se zaista dešava.
Aspekti kao što su nepoštovanje, nedostatak podrške, pažnje i zaštite od strane roditelja teške su posljedice koje često prate mnoge osobe u njihovom odraslom životu kao rane i ožiljci. Znamo da odgoj djeteta nije lak zadatak. Ima malo resursa, ali mnogo izazova. Najbolji roditelji ne dobijaju nagrade, a najgori ne dobijaju nikakve kazne.
Neuspjesi se, baš kao i uspjesi, na tihi način odražavaju na živote naše djece. S druge strane, važno je napomenuti da mnogi roditelji potcjenjuju uticaj koji imaju na svoju djecu. Studija koju je sproveo odsjek za psihologiju Univerziteta Stanford objašnjava kako roditelji ponekad zanemaruju uticaj svog ponašanja i postupaka. To uključuje jezik koji koriste, pa čak i način na koji se ophode prema drugim ljudima izvan porodične jedinice. Odgajati dijete je više od samog hranjenja. Hrana nije jedina stvar koja je potrebna djetetu. Takođe su im potrebni pozitivni stimulansi i emocionalna podrška. Roditeljstvo nije nešto što treba raditi nasumično. To je proces koji pomaže u izgradnji djetetovog načina postojanja, zbog čega se mora raditi na pozitivan način kako bi njihov razvoj bio pozitivan i kako bi dijete izraslo u normalnu, funkcionalnu i zdravu osobu.
Kada roditelji iznevjere sopstvenu djecu Ljubav nije dovoljna kada je u pitanju podizanje porodice. Važno je znati KAKO voljeti. Previše ljubavi vodi do prezaštićene djece kojoj nedostaje dobar emocionalni i lični razvoj. Drugi roditelji izražavaju svoju ljubav kroz stroga pravila, nefleksibilne obaveze i autoritarno vaspitanje. Roditelji iznevjere vlastitu djecu na različite načine, od kojih su mnogi nesvjesni iz vrlo jednostavnog razloga: imaju iskrivljenu, nepedagošku perspektivu o tome šta je ljubav. Roditelji vole pravilno onda kada žele da im djeca odrastu u normalnu osobu svakom pogledu, posebno emotivno. Žele da i njihova djeca imaju dobar psihički razvoj. Podstiču autonomiju i pomažu im da budu sigurni u sebe. Iako roditelji većinu vremena samo rade najbolje što mogu, to jednostavno nije dovoljno. Pogledajmo neke načine na koje roditelji iznevjeravaju vlastitu djecu: Nezreli roditelji Neki ljudi imaju toliko nezrelu ličnost da je skoro nemoguće da odgoje svoju djecu na pravilan način. Neodgovornost, neozbiljnost, nedosljednost u njihovim obrazovnim smjernicama, te nedostatak navika i pedagoških strategija imaju teške posljedice. Roditelji sa traumama iz prošlosti Neke majke i očevi odgajaju svoju djecu sa teretom traume iz prošlosti na svojim plećima. Živa sjećanja na prošlu traumu ili neriješene rane ili nedaće često utiču na roditeljski odgoj. Naravno, ne postoje dva identična slučaja. Svi smo mi individualni i svi smo prošli kroz različita iskustva. Međutim, nerazriješene traume kod roditelja obično dovode do ekstremnog ponašanja. Ponekad se čini da roditelji nisu u stanju da procesuiraju i probave svoje traumatično djetinjstvo. To ih tjera da projektuju nezadovoljstvo na vlastitu djecu. Međutim, postoje slučajevi u kojima roditelji koji su još uvijek opsjednuti svojom prošlošću imaju tendenciju da budu pretjerano zaštitnički nastrojeni. Roditelji iznevjere sopstvenu djecu kada se uvijek svađaju sa njima. Roditelji koji projektuju na svoju djecu Neostvareni snovi, projekti i ciljevi frustriraju ljude. Ponekad, kada se sve ovo sakupi u osobi koja će uskoro postati roditelj, ona automatski odluči da sve svoje nade polaže u svoju buduću djecu koja, prema roditelju, treba da rade ono što oni nisu bili u stanju. Oni djecu vide kao neki svoj "projekat". Ova dinamika odgoja djece onemogućava djeci da otkriju vlastite želje i snove. To bi čak moglo ugroziti njihovo djetinjstvo i adolescenciju. Roditelji koji nisu u mogućnosti da zadovolje potrebe svoje djece Roditelji ne mogu birati svoju djecu kao što djeca ne mogu birati svoje roditelje. Sva djeca su različita, svi oni razvijaju svoje ličnosti i potrebe. Znati kako ih na odgovarajući način ispuniti je, bez sumnje, najveća obaveza roditelja. Zanemarivanje ili negiranje tih potreba u velikoj mjeri ugrožava njihov integritet. Roditelji se ponekad pitaju zašto bi njihova djeca mogla usvojiti buntovnički i prkosni stav. Ono što zanemaruju je da su takva ponašanja rezultat nezadovoljenih potreba i nezadovoljstava.
Kao zaključak, znamo da svi na svojim plećima nosimo mnogo sopstvenih razočaranja. Ponekad ih nosimo toliko dugo da nam postanu preteška. Međutim, moramo shvatiti da one svjesne ili nesvjesne greške koje su naši roditelji činili tokom našeg djetinjstva i odgoja ne moraju ograničiti naš kvalitet života. Na nama je da im oprostimo ili ne. Ipak, za nas je ključno da jednostavno ostavimo prošlost u prošlosti kako bismo sadašnji trenutak proživjeli na najbolji mogući način. Još jedna vrlo važna stvar koju treba napomenuti je da moramo izbjegavati da način na koji su nas naši roditelji odgajali utiče na način na koji mi odgajamo svoju djecu. Najvažnije je učiti iz prošlosti kako bismo izgradili bolju budućnost.
REFERENCE: 1. Stormshak EA, Bierman KL, McMahon RJ, Lengua LJ. Parenting practices and child disruptive behavior problems in early elementary school. Conduct Problems Prevention Research Group. J Clin Child Psychol. 2000 Mar;29(1):17-29. doi: 10.1207/S15374424jccp2901_3. PMID: 10693029; PMCID: PMC2764296. 2. Salzinger S, Kaplan S, Pelcovitz D, Samit C, Kreiger R. Parent and teacher assessment of children’s behavior in child maltreating families. Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry. 1984;23:458–464. 3. Achenbach TM, Edelbrock C. Manual for the Child Behavior Checklist and Revised Child Behavior Profile. University Associates in Psychiatry; Burlington, VT: 1981 4. Iram Rizvi SF, Najam N. Parental Psychological Abuse toward children and Mental Health Problems in adolescence. Pak J Med Sci. 2014 Mar;30(2):256-60. PMID: 24772122; PMCID: PMC3998989. 5. Allen B. An analysis of the impact of diverse forms of childhood psychological maltreatment on emotional adjustment in early adulthood. Child Maltreatment. 2008
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
December 2024
November 2024
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017