Samodestruktivne ličnosti: 10 osobina

Samodestruktivno ponašanje ili samoozljeđivanje izgleda potpuno nelogično i tipično za ludilo. Međutim, to je negativni impuls koji svi nosimo u sebi u većoj ili manjoj mjeri.  

Sigmund Freud je davno utvrdio da svi imamo impuls prema životu i svemu konstruktivnom, nazvavši ga "životnim nagonom". No, imamo i ono suprotno, nagon koji naginje prema smrti i uništenju, koji je nazvao "smrtnim nagonom".
​
"Kad uhvatiš sebe u razaranju, moraš otvoriti vrata stvaranju."
-Anais Nin-

Ovo je jedan od razloga zašto je bilo toliko ratovi kroz povijest i u svim kulturama. To je i razlog zašto mnogi ljudi razvijaju samodestruktivno ponašanje. Međutim, ovakva ponašanja su trajne osobine ličnosti samo u nekim slučajevima. To se obično događa kada postoji puno potisnutog bijesa. ​

U stvarnosti, ovi agresivni impulsi usmjereni su prema drugim ljudima, ali iz nekog razloga nemoguće ih je izraziti. Ponekad je to zato što su orijentisani prema voljenoj osobi, a osoba se plaši da ih izrazi.  U tim slučajevima osoba usmjerava agresiju prema sebi. To je onda kada se ponašaju prema sebi kao da su sebi najgori neprijatelji, te počnu graditi samodestruktivno crte ličnosti. 

Ovdje navodimo deset osobina prema kojima je najlakše prepoznati takve osobe. ​​

​1. Negativne ideje​
Samodestruktivne ideje uključuju sve misli namijenjene za poništavanje nečije ličnosti, spriječavanje njihovog napretka ili umanjenje njihovih postignuća. U umu samodestruktivne osobe, te se misli pojavljuju gotovo automatski. Tada se javlja kontekst za "samo-ispunjavajuće proročanstvo": nećete moći, ne možete, nećete to postići.  Ove su misli toliko jake da, zapravo, počinju kreirati tu stvarnost. Postoji i pristup u kojem pojedinac uvijek naglašava ono što nedostaje, što nije bilo savršeno, ili ono što on nema. Sve ovo doprinosi samodestruktivnom ponašanju.

2. Pasivnost i prisilna nesposobnost
U ovom slučaju, pasivnost ima veze sa prestankom djelovanja usred situacije ili okolnosti koje uzrokuju štetu. Osoba prepoznaje da se događa nešto negativno, ali ne čini ništa da bi to zaustavila ili kontrolisala učinak. To se događa kada se, na primjer, ne branimo od zlostavljanja ili agresije. Prisilna nesposobnost je sklonost isticanju nedostatka vještina. Prije nego što pokuša nešto učiniti, pojedinac "naduvava" ili preuveličava sva osobna ograničenja koja otežavaju postizanje nečega. Oni se ne trude da ih prevladaju.

3. Poremećaji prehrane
Način na koji se hranimo govori puno o tome šta i kako mislimo i kako se osjećamo. Ne unošenje hrane u organizam je još jedan od načina samopovređivanja. Ovi ljudi ne pružaju svom tijelu hranjive tvari koje su im potrebne da ostanu zdravi. Isto se događa i na suprotnom kraju spektra. Previše jelo uzrokuje različite zdravstvene probleme, i kratkoročne i dugoročne. Ponekad se pojavljuje nezasiti apetit. Međutim, nema zadovoljstva, bez obzira na to koliko jedu. Umjesto toga, tu je tuga, krivica i želja da se jede još više.

4. Povređivanje drugih i samosažaljenje
Samorestruktivni ljudi često razvijaju neprijateljske ili štetne stavove prema drugima. Oni stvaraju nepotrebne sukobe ili su bezobzirni, nepristojni, zavidni, kritični, ogovarački nastrojeni, itd. Oni vide druge, u osnovi, kao izvor konfrontacije. Drugi ih ljudi frustriraju. Obično, nakon ovih sukoba, oni padaju u duboke epizode samosažaljenja. Oni napadaju, ali kada druga osoba reagira, pojedinac koji povređuje sebe ponaša se kao žrtva nepravednog čina. Oni vrijeđaju, ali osjećaju željenje prema sebi kada ih drugi vrijeđaju. I ne priznaju da je sve to plod žetve koju su posijali.

5. Samopovređivanje i zloupotreba supstanci
Samoozljeđivanje je ponekad očigledno, a ponekad i ne toliko. Neki ljudi namjerno ozljeđuju sebe: režu se ili čupaju kosu. Takođe se izlažu rizicima koji uzrokuju relativno česte nesreće. Drugi put to čine na manje očigledan način, poput pretjeranog tetoviranja, piercinga na osjetljivim dijelovima tijela itd. Ovdje takođe spada i ponašanje koje uključuje zloupotrebu tvari koje oštećuju tijelo. Najočitiji je slučaj prekomjerna upotreba droga i pića, poput alkohola. Zavisnost je vrlo samodestruktivna i, u krajnjoj mjeri, uvijek dovodi do smrti ako nema nikakve intervencije.

6. Socijalno samoubistvo
Socijalno(društveno) samoubojstvo javlja se kada osoba odluči prekinuti emocionalne veze i ostale odnose sa drugima. To je obično postupan proces. Prvo, postoji nevoljnost da se bude sa drugima, i malo po malo ovo se pretvara u progresivnu izolaciju. Autodestruktivni ljudi ne samo da se izdvajaju nego razvijaju niz ponašanja koji iritiraju druge. Ponekad su pretjerano zahtjevni ili pokazuju prezir prema drugima. Nakon toga drugi ih negativno tretiraju. Osjećaju da je njihovo odbijanje drugih opravdano.
​
7. Skrivanje osjećanja i odbijanje pomoći
Samodestruktivnim ljudima je vrlo teško da budu iskreni prema sebi. Oni ne priznaju svoja osjećanja. Umjesto toga, nesvjesno ih pokušavaju zadržati i potisnuti. Koriste sve vrste racionalizacije kako bi opravdali svoje ponašanje i odbili priznati da imaju problem. Stoga je vrlo teško pomoći im. Ako neko sugerira da posjete psihologa, vidjeće ga kao znak agresije i prezira. Oni mogu reagovati agresivno ako primaju savjete ili ih neko upućuje na to da bi trebalo da promijene svoje ponašanje. Ti ljudi ne žele biti dobri, i nastavljaju se ponašati na isti samodestruktivni način.

8. Fizičko i mentalno zanemarivanje
Samodestruktivni ljudi često zaboravljaju na vlastito tijelo. Ne pridaju važnosti svom zdravlju. Takođe, imaju negativno mišljenje o svom tijelu i, naravno, fizičkom užitku kao što je intimnost sa partnerom. Ne ulažu napor u svoj osobni izgled. Nedostatak njege tijela je još jedan dokaz koliko malo cijene sebe. Takođe, oni ne ulažu napore u rješavanju problema. Ako pate od nesanice, oni prihvataju takvo stanje i nerado preduzimaju išta da ga rješe. Ako doživljavaju emocionalnu nelagodu, odlučuju se na samoviktimizaciju, ali ne čine ništa kako bi promijenili svoje stanje. 

9. Nepotrebno samožrtvovanje
Život zahtijeva žrtve u mnogim okolnostima. Međutim, to se isplati onda kada je osoba orijentisana na veća postignuća ili kada su to nužni koraci za postizanje veće dobrobiti. Ako samožrtvovanje jednostavno postane stalno stanje koji dovodi do loših situacija, onda ono odgovara samodestruktivnom ponašanju. Neki ljudi pretpostavljaju da je stalna samožrtva test plemstva, dobrog karaktera ili altruizma. No, ono što je u pozadini je čin samosabotaže. Ono što prikriva ovu vrstu ponašanja je odustajanje od želja, snova i postignuća. Oni održavaju bolne ili nezahvalne situacije samo da bi smanjile šanse za dobrobit.

10. Odnosi koji uključuju sabotažu
Duboko unutar sebe, samodestruktivni ljudi se ne osjećaju dostojni ljubavi. Zapravo, nemaju puno samopoštovanje. Zato, na neki način, ne tolerišu odnos u kojem sve ide dobro. Čudno je to, ali ako se osjećaju voljenima ili cijenjenima, oni će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi to okončali. Osjećaju se bolje kao žrtve nego kao sretni ljudi. Oni vole izbjegavati sreću kako bi se žalili na nju. Osim toga, vjerovatno će postati hiroviti ili zahtjevni. Oni na sve načine pokušavaju nagovoriti drugu osobu da ne vrijedi imati odnos sa njima, ili da ljubav koju oni doživljavaju nema temelja. Sabotiranje pozitivnih odnosa je način da se ostane u samodestruktivnom položaju.

Ova vrsta ponašanja govori o neprobavljenim iskustvima i poteškoćama u strukturiranju samospoznaje. Autodestruktivni ljudi su prije svega žrtve samih sebe. Taj identitet dolazi iz traumatskih okolnosti. Kao da je osoba zarobljena unutar ogledala koje odražava iskrivljenu sliku.

Istina je da oni koji imaju ove osobine imaju poteškoća sa svojim samopoštovanjem i samospoznaji.  Ono što leži iza tog položaja je nesvjesni strah. Ovo ponašanje zahtijeva profesionalni tretman.
​