Samoubistvo bliske osobe: tabu tema o kojoj se previše ćuti

Samoubistvo bliske osobe je tema o kojoj se puno ćuti u društvu. Ovo je jedna od najvećih tabu tema, upravo zbog svih negativnih osjećanja koja se javljaju kada se ovakvo nešto desi. 

Kada neko koga poznajemo, neko ko nam je bio blizak, odluči da sebi oduzme život, ljudima je najčešće teško da shvate ovaj čin, ma koliko razmišljali o njemu i pokušavali da nađu objašnjenja. Ljudskom umu je teško da ovakvo nešto prihvati: šok, nevjerica, negiranja, a u slučaju totalne ignorancije, neki čak i žestoko osuđuju sam čin i osobu koja se usudila na ovakvo nešto.
​Oni svjesniji koji ne osuđuju će makar pokušati da nađu objašnjenja, postavljajući bezbroj pitanja, na koja ipak neće dobiti odgovor.
Tražimo svako moguće objašnjenje. Ukoliko se ovakvo nešto desi u porodici, članovi porodice mogu biti preplavljena osjećanjem da nisu uradili dovoljno za osobu da je zadrže i održe u životu, može se javiti jak osjećaj krivice i mnoga pitanja: Da li ste vi možda nešto učinili da natjerate osobu na ovakav čin? Šta je uzrok njihove želje da odu? Kako niste primijetili znake za uzbunu?

​U većini slučajeva (ukoliko izuzmemo teška zlostavljanja i porodično nasilje), članovi porodice nisu krivci za ovakvu odluku osobe koja je izvršila samoubistvo. Nisu uzrok odlaska samoubice. Znakvi upozorenja da će osoba izvršiti ovakav čin su postojali, moguće je da ih niste primijetili, ali uglavnom je situacija takva da niste mogli učiniti ništa da spriječite čin.

Bijes i ljutnja koji se javlja nakon što je osoba odlučila da ode
Samoubistvo nekog bliskog je teška istina koju treba prihvatiti. Bez prebacivanja krivice na sebe. Ne treba da se osjećate odgovorni za ovaj gubitak. Bol se javlja i traje zbog iracionalnih i nerealnih osjećanja krivice.

Čak je i ljutnja prema pokojniku veoma čest osjećaj. Osobe koje se bile bliske samoubici ponekad ispunjava i vrsta mržnje. Ljutnja prema nečemu neobjašnjivom je jedno od najtežih osjećanja koje treba savladati u ovakvom slučaju. Osoba je ne može usmjeriti ni na koga, jer ne vidi krivca. 

Strah da se ovako nešto može opet ponoviti 
S obzirom da je ovo trauma za one koji su bili bliski osobi, pojaviće se strah Strah da ostali bliski ljudi ne učine ovako nešto. Ovakav strah može paralizovati živote ljudi, jer će oni pratiti svaki mogući signal, kako bi pokušali da predvide događaj kod nekog drugog i eventualno ga spriječili.
I na kraju, ono što je još jedna tužna istina u vezi sa nečijm samoubistvom je stigma. Mnoge porodice ili prijatelji osjećaju sramotu i stigmu jer misle da nisu bili "u mogućnosti" da spriječe ovu tragediju.
Sva ova osjećanja koja se javljaju su prirodna, prirodno je da se jave. Ali svako ko prolazi kroz ovo iskustvo mora pokušati da ih se oslobodi. Nemirom u duši i osjećanjem krivice i stigme nećete uspjeti da vratite blisku osobu, samo ćete napraviti veći pakao u svom životu.

Ono što je jako bitno i hitno učiniti je skinuti “tabu status” sa ove teme i podizati svijest. Samoubistva se dešavaju svakog dana, a razloga je puno. Ćutanje i izbjegavanje teme neće spriječiti sam čin, a isto tako ne donosi nikakvo olakšanje za sve one ljude bliske osobi koja se odlučila na ovakav čin.

(izvor: exploringyourmind.com)