Sigmund Frojd: libido je više od seksualne energije

​Mnogi od nas imaju ideju o libidu kao o nečemu što je ograničeno na jedan element: na seksualnu koncepciju. Poznati psihoanalitičar, Sigmund Freud, koristio je ovaj termin potpuno drugačije. Govorio je o libidu u mnogo većim dimenzijama nego što većina nas zna.

Freud je libido definirao kao energiju koja dolazi iz impulsa ili instinkata koji upravljaju našim ponašanjem. Razlikovao je dvije glavne skupine instinkata: instinkt života i instinkt smrti.
Instinkt života  odnosi se na impulse koji imaju veze sa sklonostima ili osjećanjima. To su impulsi zbog kojih se zaljubljujemo, povezujemo i živimo sa drugim ljudima. Freud je smatrao da se to može povezati sa "Ono" ili "Ja". O ova dva pojma ćemo razgovarati kasnije.

Instinkt života suprotstavljen je instinktu smrti. Instinkt smrti se zauzima protiv života i sa sobom donosi istrošenost. Ovdje se ponavljaju obrasci zbog kojih se stalno spotičemo o isti kamen. To je slučaj, na primjer, ako se stalno zaljubimo u isti tip osobe,  što nam tada uzrokuje bol.

Dvije različite vrste instikata koje je Freud definirao poznati su kao "Instinkt života" ili "eros" i "instinkti smrti" ili "tanatos".

Sigmund Freud i libido
Iako libido odmah povezujemo sa načelom užitka, za Freuda princip užitka nadilazi čistu seksualnost. Nije li zadovoljstvo popiti gutljaj vode na osjećaj žeđi? Ne osjećamo li se dobro prilikom kušanja ukusnog deserta? A ako se zimi ugrijemo uz logorsku vatru? Dakle, libido nije ograničen samo na seksualni užitak.
Za Freuda je ovo potvrdilo njegovo shvaćanje da libido prisutan u Id-u, egu i Superegu kako ga je definirao. Načelo užitka, koje smatramo neposrednim zadovoljenjem potreba, nalazi se u Id-u. To je dio naše psihologije koji nas nesvjesno vodi prema uživanju. Na primjer, kada smo žedni, možda nam je veliko zadovoljstvo da popijemo hladno pivo. 

Ego zauzvrat pokušava ograničiti energiju libida. Njegovo područje odgovornosti jeste zadovoljstvo, ali istodobno uzimajući u obzir stvarnost. U ovom trenutku dolazi u obzir i naše okruženje i pravila društva. Ako nastavimo sa prethodnim primjerom: možda bih želio popiti pivo, ali možda ću odabrati bezalkoholno pivo, jer ću kasnije biti za volanom. Tako funkcioniše Ego.
Konačno, superego ima sličnost s egom. Međutim, moral ima veliku težinu ovdje. Superego internilizira norme i vrijednosti društva. Ona pravila koja učimo kroz kontakt i interakciju s drugim ljudima.
Vratimo se našem prethodnom primjeru: Mogu se osjećati krivim zbog ispijanja piva, jer to isto društvo ne odobrava konzumaciju alkohola izvan društvenog konteksta. Osjećam se krivom jer sam internalizirao ideje društva.
Sigmund Freud je osmislio poseban strukturni model ljudske psihe kako bi objasnio kako ljudi funkcionišu. Ovaj se model sastoji od tri komponente: id, ego i superego (pomenuti gore).

Faze psihoseksualnog razvoja
Za Freuda, libido se može naći i u različitim fazama ljudskog razvoja. U svakoj se fazi razvoja, međutim, pokazuje drugačije. Odnosno, libido se izražava na različite načine, ovisno o tome gdje se osoba trenutno nalazi u svom razvoju.

• Oralna faza: ljudsko biće nalazi zadovoljstvo preko usta.
• Analna faza: ovdje se kontrolišu mišići koji su ključni za "izlučivanje". Ova aktivnost povezana je sa požudom i seksualnošću.
• Falusna faza: mokrenje, daje ljudima ugodne osjećaje.
• Faze latencije : suzdržanost i osjećaj srama u vezi sa seksualnošću.
• Genitalna faza: Pubertet i spolna zrelosti.

Međutim, prema Freudu, libido ponekad stagnira. Pod tim je mislio da on ne slijedi prirodni tok. To se događa kada u slučaju fiksacije koji sprečava prelaz u sljedeću fazu. Na primjer, ako se usredsredimo na ugodna iskustva koje oralne faze, bit će teško napustiti tu fazu i bez ograničenja se prebaciti na sljedeću.

"Transformacija objektnog libida u narcistički libido, koja se odvija sada, očito uključuje odustajanje od seksualnih ciljeva, deseksualizaciju - neku vrstu sublimacije."
(Sigmund Freud)
​
Kao što smo pročitali, Freud je pod libidom shvatao nešto drugo osim onoga kako danas razumijevamo ovaj pojam. Za njega nije bila riječ samo o ljudskoj želji da osjeća zadovoljstvo. Prema Freudu, ta je želja uključena i u druga područja našeg života. Požuda se takođe mijenja u različitim fazama našeg psihoseksualnog razvoja .