Sindrom "Dorijan Grej": patološki strah od starenja

Sindrom “Dorijan Grej” je skup simptoma koji se javlja prilično često u današnje vrijeme. I prilično lako se prepoznaje u današnjem društvu. Karakeriše ga otpor prema starenju i ekstremni strah da će se tijelo deformisati kako godine prolaze. Stručnjaci ga smatraju patološkim kada počne negativno uticati na ponašanje osobe.

Sindroma je dobio ime po poznatom romanu “Slika Dorijana Greja”, poznatog pisca Oskara Vajlda. Vajld pripovjeda priču o čovjeku koji traži vječnu mladost.

"Godine otisnu više bora u ljudskom umu nego što to učine na licu".
-Mišel de Montenj-

Taština i fizički izgled su precijenjeni i nezasluženo važni u današnjem svijetu i društvu. Sindrom “Dorijan Grej” je nastao kao manifestacija toga koliko su ljudi danas opsjednuti fizičkim izgledom, toliko da opsesije prelaze u patologiju.
Sindrom “Dorijan Grej” prvi put je opisan 2000. godine od strane njemačkog doktora terapeuta Burkhard Brosiga, koji je bio koautor jednog članka na ovu temu. Ono što je primijetio je koliko uspaničenih ljudi dolazi u njegovu ordinaciju, a razlog svega je strah od stranja. u bliskoj panici o starenju.
​Najzanimljiviji aspekat o osobama sa sindromom “Dorijan Grej” je to što preduzimaju opasne radnje kako bi zaustavili proces starenja. Postaju zavisnici od plastičnih operacija, na primjer. Ove intervencije mogu biti jako rizične, pogotovo ako se ne vrše ispravno, oprezno i stručno.
Važno je napomenuti da pacijenti sa sindromom “Dorijan Grej” nisu samo opsjednuti mladalačkim izgledom, već se dešava da ih ovaj sindrom sputava u emocionalnom razvoju. Na život žele da posmtraju kao 18-godišnjaci, i doista se ponekad ponašaju djetinjasto i kao tinejdžeri.

Kako se sindrom “Dorijan Grej” prepoznaje
Još uvijek nema sveobuhvatnih standardizovanih karakteristika za sindrom “Dorijan Grej”, međutim, Dr Brosig je uspio da identifikuje određene osobine i ponašanja koja ukazuju na ovaj sindrom.

Ovo su primarni obrasci ponašanja osobe koja pati od ovog sindroma:
1. Strah od fizičke deformacije: tehničko ime za to je dismorfofobija ili tjelesna dismorfija 
2. Apsolutno odbijanje da se prihvati proces fizičkog i emocionalnog sazrijevanja
3. Zloupotreba plastične hirurgije, odnosno zavisnost od iste 
4. Korišćenje droge u pokušaju da spriječi proces starenja 
5. Anksiozni poremećaj
6.Poremećaji ličnosti
7. Samodestruktivna ponašanja

Ovi ljudi gotovo uvijek žive svoj život između fantazije i frustracija. Oni maštaju o novim tretmanima ili zahvatima koji će im vratiti mladost. Kada shvate da fontana mladosti ne postoji, postaju isfrustrirani, padaju u očaj i pate od anksioznosti. Međutim, oni i dalje vjeruju da je neuspjeh nauke i hirurgije to što nema lijeka ili zahvata protiv starenja, a ne njihova vlastita iskrivljena percepcija.

Kratka analiza sindroma “Dorijan Grej”
Ono što je obično ispod sindroma “Dorijan Grej” je osoba koja je jako uplašena. Njihov najveći strah je da će biti odbačeni jer ne zadovoljavaju sopstvene standarde ljepote. Oni misle da imati dobro tijelo i dobar fizički izgled znači imati dobar život. U pravu su u određenoj mjeri, ali ne i u potpunosti. Krivac za ovakva ubjeđenja su uglavnom mediji koji uglavnom predstavljaju mnoge ličnosti u savršenom svijetlu, iako je realna slika posve drugačija.

Društveni milje i okruženje svake osobe je onakvo jeste, ali je na svakom pojedincu da odluči kako će odreagovati. Neki neće dozvoliti da ih sredina objektivizuje. Drugi će, međutim, kao i ljudi sa sindromom “Dorijan Grej” popuštati i postati pasivni pod pritiscima. Zašto? Zato što su duboko u sebi narcistički nastrojeni. Ne vrjednuju sebe dovoljno i previše važnosti pridaju manjkavim društvenim normama.

Ispod svega ovoga je odbacivanje samog sebe. Osoba sa ovim sindromom ne može prihvatiti sebe onakva kakva jeste. Oni ne prepoznaju moć koju imaju nad sobom; oni ne mogu da vide sopstvenu autonomiju, pa se s toga počinju osjećati bespomoćno. Vidjećete kako brane svoje okruženje, dok sami sebe poriču i negiraju.

Njima treba potvrda i “odobrenje” od okoline da bi se osjetili vrijednima. Oni će prisiljavati sebe da rade ono što drugi žele da rade. Ovako počinju “gajiti” ogromne strahove i anksioznosti, dok stvari ne eskaliraju do tačke kada im je potrebna terapija i stručno savjetovanje.​

Reference:
1. PubMed: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11471770