Sindrom slomljenog srca - da li zaista postoji takvo nešto?

Kada neko kaže „Umrla/Umro je od slomljenog srca“, je li to uopšte moguće? Vjerovatno će mnogi doživjeti ono što nazivamo "slomljeno srce" u nekom trenutku svog života, no može li neko zbilja umrijeti od emocionalno stresnog događaja poput smrti voljene osobe (ili razvoda/raskida veze) ili gubitka nečega što nam je puno značilo (posao, na primjer)?

Očito je to moguće. Zapravo je ovaj sindrom priznato zdravstveno stanje  poznato i kao kardiomiopatija izazvana stresom.
Ovo je stanje prvi put identificirano u Japanu gdje je poznat kao Takotsubo sindrom, a pogađa i ljude koji prije toga nisu imali srčane bolesti ili probleme.

Stanje može biti uzrokovano bilo stresnim, čak i emocionalnim događajem, što uključuje smrt ili bolest nekoga ko vam je blizak, razvod, iznenadni gubitak posla ili neki drugi veliki životni preokret.
Puno ljudi vjeruje da je glumica Debbie Reynolds umrla od takvog sindroma nakon što je umrla i njena voljena kći Carrie Fisher. Srećom, sindrom slomljenog srca obično nije fatalan.

Simptomi sindroma slomljenog srca zapravo su slični znakovima srčanog udara, ali u ovom slučaju blokirane arterije ne uzrokuju prestanak rada srca. Umjesto toga, misli se da je ovo stanje uzrokovano naletom hormona stresa, koji uključuju adrenalin i kortizol, koji sužavaju arterije, kao i privremeno ograničavaju protok krvi u srce. To može dovesti i do nepravilnog otkucaja srca i iznenadne smrti.

​Kakav je odnos sindroma slomljenog srca s našim mentalnim zdravljem?​
Jedan primjer je kako naše emocije mogu uticati na naše tijelo i zdravlje. Smatramo da ne bi trebalo postojati razdvajanje između fizičkog i mentalnog zdravlja. Umjesto toga, moramo pažljivo promatrati osobu koja pati, a ne odvajati znakove i simptome kao zasebne cjeline.
​Iako su dijagnoze vrlo bitne i služe svojoj svrsi, moramo biti svjesni međusobne povezanosti svih naših simptoma - moramo pregledati cijelu osobu i znati šta je u pozadini njenih stanja i problema.
Mnoga istraživanja pokazuju da genetske komponente igraju jednu od glavnih uloga kada su u pitanju poremećaji u mozgu. Takođe je rašireno mišljenje da okolina, kao i geni, igraju ulogu u razvoju takvih bolesti.

Osim toga, pomoću genomske sekvence, istraživači su takođe utvrdili genetske čimbenike rizika koji su, u stvari, povezani sa sindromom slomljenog srca. Takođe su koristili kamere visoke rezolucije, kao i superračunala kako bi identificirali gene. No, tehnologija svakim danom postaje sve naprednija; možemo očekivati ​​još više otkrića sekvenciranjem DNK.

Naš mozak, srce i geni - svaki od njih igra ulogu u razvoju sindroma slomljenog srca. Iako ne možemo kontrolirati pojavu stresnih događaja u svom životu, možemo raditi na tome kako reagujemo na stresne događaje.

Kognitivna bihevioralna terapija ili KBT, kao i tehnike upravljanja stresom takođe mogu biti korisni u suočavanju sa svim izazovima u našem životu. Dakle, iskoristimo očitu povezanost našeg uma i tijela u svoju korist i učinimo sve što možemo kako bismo održali dobro cjelokupno zdravlje.


REFERENCE/STUDIJE/BIBLIOGRAFIJA:
1. Golabchi A, Sarrafzadegan N. Takotsubo cardiomyopathy or broken heart syndrome: A review article. J Res Med Sci. 2011 Mar;16(3):340-5. PMID: 22091255; PMCID: PMC3214344.
2. Soares-Filho GL, Felix RC, Azevedo JC, Mesquita CT, Mesquita ET, Valenca AM, et al. Broken heart or takotsubo syndrome: support for the neurohumoral hypothesis of stress cardiomyopathy. Prog Neuropsychopharmacol Biol Psychiatry. 2010;34(1):247–9
3. Teh AW, New G, Cooke J. A single-centre report on the characteristics of Tako-tsubo syndrome. Heart Lung Circ. 2010;19(2):63–70
4. Golabchi A, Sarrafzadegan N, Pormoghaddas M. A woman with Typical Chest Pain and Broken Heart. J Cardiovasc Thorac Res. 2011;2(4):31–4