Postojao je tako jedan mudar kralj, koji se zvao Salomon. Svevišnji ga bijaše obdario velikom mudrošću. Jednom su mu prišle dvije žene sa jednom bebom, i svaka je tvrdila da je dijete njezino.
Tada je kralj ponudio da ga prepolovi, kako bi svaka dobili jednaku polovinu djeteta. Jedna žena se radovala, dok ga je druga molila da to ne čine, već je bila spremna dati cijelo dijete drugoj. Tako je Salomon uvidio koja od njih je prava majka. To je ona koja iskreno voli i koja brine za život i dobrobit cijelog djeteta.
I što se događa s ovim pitanjem sada, u modernom svijetu? Mnogo je majki i očeva koji su spremni rastrgnuti svoje dijete "na pola" kako ga ne bi pustili u njegov vlastiti život. Drugim riječima, ne dozvoljavaju djetetu da ima svoj vlastiti život. Oni svoj grijeh pravdaju zapovijedom: "Poštuj oca i majku." Ali poštovanje je poštovanje, uopće ne podnošenje, ne ropstvo, ne zanemarivanje vlastitog života zarad Božije zapovijesti.
Kad se vjenčanje odvija u hramu, svećenik kaže: "Čovjek će ostaviti oca i majku i pridružiti se ženi. Oni dvoje će biti jedno tijelo. Ono što je Bog sjedinio, čovjek neće razjediniti". Djeca napuštaju roditelje i stvaraju svoju obitelj, postaju jedno, jedno tijelo sa supružnikom. „
Roditelje vodi ponos, strah od gubitka moći nad djetetom, strah od usamljenosti i nepotrebnosti. No, ne puštajući svoju djecu da žive svoje živote, oni im nanose nepodnošljivu bol i na taj način još više otuđuju svoju djecu od sebe. Mnoge majke vole reći: "Možete imati mnogo muževa i supruga, ali vaša majka je ostaje vaša majka." Ispada da se dijete rodilo kako bi cijeli život provelo u blizini voljene majke, a to mu, prema njegovoj majci, ispada glavni posao u životu. To je od roditelja previše okrutno. Dijete nije mačka, nije pas, nije njegov posao da donosi radost roditeljima, već da živi i gradi svoj život, svoju sreću. Roditelj bi trebao učiti puštati dijete od samog početka. Nemojte „daviti“ djecu svojom brigom i ljubavlju. Već u stomaku majke dijete postaje osoba. Odmah nakon rođenja više nije dio majke, nije njezino vlasništvo - već pojedinac koji zaslužuje ljubav i poštovanje. Potrebno je adekvatno prihvatiti sve faze njegovog odrastanja i postupnog odvajanja i osamostaljivanja. To je dobro i normalno, i to je tačno.
Dijete koje nije "zgnječeno", koje je voljeno i mirno pušteno, tada će rado komunicirati sa roditeljima i pomoći im. A onaj koji je stalno pod pritiskom porodice, odmaknuće se i patiti, biće mu loše.
Samo oni roditelji koji iskreno vole i puštaju svoju djecu da žive svoje živote primaju iskrenu ljubav svoje djece zauzvrat. A oni koji vuku djecu, vrše pritisak na njih, pozivaju na njihovu savjest - gube ljubav prema svojoj djeci i djeca gube ljubav prema njima. Neiskrene, naporne i teške roditelje je tako teško voljeti. (izvor: zen.yandex.ru)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017