Spliting ili cijepanje ("razdvajanje") kod graničnog poremećaja ličnosti

Spliting (od engl. "splitting") kod graničnog poremećaja ličnosti je odbrambeni mehanizam koji djeluje nesvjesno.

Obično se formira u djetinjstvu kada su roditelji bili previše nedosljedni ili su imali nagle i neobjašnjive promjene raspoloženja i pponašanja u ophođenju sa svojim djetetom.

Granični poremećaj ličnosti – razdvajanje
Spliting (cijepanje, razdvajanje) je karakterističan za granični poremećaj ličnosti (GPL). Odnosi se na određeni stav u kojem osoba sve doživljavaju kao "crno" ili "bijelo".

Drugi tvrde da je sve što nije dobro potpuno loše. Jednom riječju, osobe koje doživljavaju "spliting" su majstori ekstrema. Oni koji razmišljaju i osjećaju na ovaj način rijetko razmišljaju o tome da možda griješe. Ovi ljudi su prilično orijentirani na svoje stavove i ne mare za "nijanse". Međutim, ovakav način posmatranja svijeta ih obično dovodi do poteškoća i patnje. Općenito, ne vide jasno i realno ljude i situacije i često pate zbog toga. 

Osobe koje pate od graničnog poremećaja ličnosti su često ljute. Često se osjećaju razočarano jer prilično brzo prelaze sa idealizacije na devaluaciju ljudi i situacija. Nažalost, sve se to dešava nesvjesno i zbog toga ne shvataju šta ih to toliko boli i da im problem stvara njihova vlastita perspektiva.

Porijeklo graničnog poremećaja ličnosti
Niko ne želi da ima ima iskustvo "splitinga". Niti iko razvija ovu "ekstremističku perspektivu" jer smatraju da je to dobro. Ono što se krije iza ovakvog stava je duboka čežnja za sigurnošću, bezbjednošću i ogromna želja za čvrstim temeljima kako bi osoba sagledala svijet i pozicionirala se u njemu.
​Teško djetinjstvo i disfunkcionalna porodica su česta pojava iza graničnog poremećaja ličnosti. Porijeklo ovog poremećaja i spliting mehanizma u velikom broju slučajeva potiče zbog onih autoriteta (roditelja,staratelja) koje su ovakve osobe imale u detinjstvu, a ti autoriteti su najverovatnije bili nepredvidivi i nestalni. Takvi roditelji su, na primjer, mogli biti odlično raspoloženi i voljeti ih jedan dan, a već sljdećeg dana su postajali netolerantni prema djeci u najapsurdnijim i najobičnijim stvarima. Dakle, roditelji nisu bili dosljedni u svom ponašanju, već nepredvidivi, dijete nije znalo šta da očekuje. Ovakvo porodično okruženje obično predstavlja prepreku punom moralnom razvoju, što zauzvrat podrazumijeva kognitivnu stagnaciju. Drugim riječima, ovakvoj djeci je vrlo teško naučiti šta je dobro, a šta loše u takvom nedosljednom porodičnom okruženju. Još je teže prepoznati širok raspon između jedne i druge krajnosti.

Granični poremećaj ličnosti je odbrambeni mehanizam
Posmatranje svijeta kroz "crno-bijele naočare" je mehanizam odbrane od nestabilnosti, nejasnoće i nepreciznosti, odnosno, trauma koje se vuku još od djetinjstva. Osoba koja ima granični poremećaj ličnosti odgovara (reaguje) na nerazumijevanje nedosljednog i nepredvidivog ponašanja i pretjerano kompenzira. Takođe, njen um reaguje na nedostatak jasnoće pokušavajući da generiše apsolutnu jasnoću. Nešto ili jeste ili nije, ili je dobro ili je loše, ili je crno ili bijelo - ne postoji "između". Kada neko pati od splitinga, ne može da sinhronizuje svoja pozitivna i negativna osjećanja. Takva osoba zavoli nekoga, a onda ga zamrzi ili obrnuto. Takođe, ili vjeruje u sve što neko kaže ili ne vjeruje uopšte. Međutim, osoba ovo ne radi namjerno. Ovo je mehanizam koji se automatski aktivira kada postoji nejasnoća ili kontradikcija u nečijem ponašanju (vanjskom svijetu). Svaka neizvjesnost uzrokuje emocionalnu bol i borderline osobe reaguju radikalizacijom. Osobe sa ovakvim ponašanjem teško saosjećaju sa drugima. U stvari, one teško razumiju sebe. Međutim, često projektuju svoj nedostatak razumijevanja na druge. Stoga su skloni reći da su svi u krivu.

​Prevazilaženje poteškoća
Kao što je često slučaj u psihološkom svijetu, ne doživljavaju svi ljudi na isti način podjele, ni po sadržaju ni po intenzitetu.

U principu, ako mislite da je ovaj fenomen prisutan u vašem životu, možda bi bilo dobro probati nešto što bi moglo djelovati. Stoga, izbjegavajte da govorite previše kategorično i izbjegavajte riječi kao što su “uvijek”, “nikad”, “loše” ili “dobro”. Potražite preciznije izraze za opisivanje svijeta. Prethodna tehnika možda neće biti od velike koristi kada je "spliting" očigledniji, tj. kada već postoji razvijeni granični poremećaj kod osobe. U tim slučajevima potrebna je profesionalna pomoć kako bi se pacijentu omogućilo potpuno etičko, emocionalno i kognitivno sazrijevanje. Ovi pacijenti moraju restrukturirati svoju perspektivu kako bi je učinili realnijom.

Zaključak
Svi žele da stvarnost bude jednostavnija, ali nije. Puno je "sivog" između "crnog" i "bijelog". Postoji mnogo aspekata svake osobe i aspekta stvarnosti. Možete biti dobri i loši, pametni i nespretni, i sretni i nesrećni u isto vrijeme. Ljudi su upravo to: širok raspon boja i nijansi koji nadilazi crno-bijelo.

​
STRUČNE REFERENCE:
1. Pec O, Bob P, Raboch J. Splitting in schizophrenia and borderline personality disorder. PLoS One. 2014 Mar 6;9(3):e91228. doi: 10.1371/journal.pone.0091228. PMID: 24603990; PMCID: PMC3946324.