Šta je arhetipska psihologija?

Ljudska bića su već napravila prvi korak vjerujući u Bogove, u one nadnaravne entitete koji su personifikacija univerzalnih atributa, prirodnih sila i vrijednosti kao što su noć, pravda, vrijeme i more. 

Dopušteno nam je da zamislimo kosmos kao kazalište u kojem te sile daju smisao stvarnosti i životu. Teoretski prijedlog arhetipske psihologije leži u činjenici da naša sklonost ka tim personifikacijama nije nestala kada se politeizam počeo orijentisati prema monoteizmu. 

Platon je, baš kao i njegov učitelj Sokrat, čvrsto vjerovao da se "najveća sigurnost nalazi u najvećoj apstrakciji" i odlučio je ovim univerzalima dati naziv "arhetipovi". Međutim, njegov vlastiti učenik Aristotel inicirao je skretanje prema konkretnom, promjenu koja je, očito, oblikovala naučno razmišljanje. Stoljećima kasnije, Sigmund Freud je  ponovno otkrio činjenicu da se naše nesvjesno izražava kroz interpretativne (i smislene) simbole. Odatle je njegov učenik Carl Jung otkrio paralelizam između tih simboličkih slika i onih iz drevnih mitova.

“Jastvo kao bit individualnosti je jedinstveno i vanvremensko. Kao arhetipski simbol, to je slika Boga i stoga je ona univerzalna i vječna. "
-Carl Jung-
​
Jung je takođe stvorio teoriju postojanja "kolektivnog nesvjesnog". Shvatio je da se simboli prikazuju čak i pacijentima koji nisu znali ništa o drevnoj mitologiji. Jungova analitička škola psihologije je sprovela studiju o načinu na koji arhetipske figure u mitovima utiču na naše živote.

Arhetipska psihologija
Dvije godine prije Jungove smrti 1961. godine, mladi psiholog po imenu James Hillman vodio je studije na Institutu CG Jung u Cirihu. U narednim godinama, mala zajednica istraživača i Jungovih sljedbenika prekinula je analitičku školu. Nakon toga, nastavili su sa arhetipskom psihologijom.

"Čini se da se kolektivno nesvjesno - ukoliko možemo reći bilo što o njemu - sastoji od mitoloških motiva ili primordijalnih slika, zbog čega su mitovi svih nacija njegovi stvarni eksponenti."
-Carl Jung-

Arhetipska psihologija distancira se od prioriteta analitičke psihologije. Umjesto toga, on se usredotočuje na imaginarnu kontrolu koju jastvo ima nad našim životima i na činjenicu da postoji 'pluralitet arhetipova' koji sačinjavaju našu psihu. Izvor znanja nije više kartezijansko sebstvo, već svijet pun slika koje naseljavaju “ja”. Arhetipska psihologija kritizirala je glavne škole psihološke misli (poput biheviorizma ili kognitivne psihologije). Ona ih optužuje za redukcionizam usvajanjem filozofije / prakse prirodnih znanosti, kao i zato što su one "psihologije bez psihe".

Za Hillmana se psiha manifestira kroz imaginaciju i metafore: „Svaki život se oblikuje svojom jedinstvenom slikom, slikom koja je bit tog života i poziva je na sudbinu (…) Ona ima veze sa osjećajem jedinstvenosti, veličanstvenosti i usplahirenosti srca, nestrpljenjem, nezadovoljstvom, čežnjom. Toj slici je potrebna njena ljepota. Ona želi biti viđena, posvjedočena, priznata, osobito od strane osobe koja je njen čuvar. Metaforičke slike su njezin prvobitni jezik, koji daje poetsku osnovu umu, omogućujući komunikaciju između svih ljudi i svih stvari pomoću metafora”.

Bogovi i fikcija​
Arhetipska psihologija ima politeistički aspekat. Zapravo, neki autori simbolički govore o "bogovima" kada žele uputiti na "pluralitet arhetipova".
Arhetipska psihologija svoj terapijski prijedlog temelji na istraživanju slika, a ne na njihovom objašnjenju. Govori o tome da budemo svjesni i da obratimo pažnju na ove slike sve dok one ne budu jasne i promišljajući ih pažljivo dok ne dođemo do smisla. Sve to stvara prostor za terapijski proces koji Hillman naziva "stvaranje duše".

"Psihologija, toliko posvećena buđenju ljudske svijesti, mora postati svjesna jedne od najstarijih ljudskih istina: ne možemo biti proučavani ili izliječeni, ukoliko smo odvojeni od planeta."
-James Hillman-