Šta se dešava kada se narcis mora suočiti sa stvarnošću

Ponekad je teško suočiti se sa stvarnošću. Pogotovo ako osoba živi u svom "narcisoidnom balonu" za koji smatra da ne može pući. ​

Svi ljudi imaju svoje "narcisoidne trenutke". Ponekad je lijepo kada vas hvale za vaša postignuća ili kada se neko drugi brine o svemu umjesto vas. Možda vas preplavi taj neki divni osjećaj i to je normalno. Ali samo ako je na kratko. Jer ako to postane vaše trajno stanje, mogli biste izgubiti dodir sa stvarnošću.

U trenucima kada steknete uticaj na druge, osjećaj moći je gotovo neizbježan. Pomisao da imate priliku da kontrolišete tuđi život vas zaista zaokuplja. Tada osoba upada u "narcisoidni balon". I što više snage dobijete, balon raste.
Ali u životu sve ima svoje granice. Uključujući i balon u kojem živite. On može puži na najneočekivaniji, šokantni način, potpuno iz vedra neba.
Jedan od faktora koji mogu dovesti do ovog naglog događaja je starenje. Kao što Psychology Today navodi, sam proces može dovesti do smanjivanja, ako ne i pucanja, narcističkog balona. To se dešava iznenada, bez upozorenja.
​Jednog dana se osoba probudi, pogleda u ogledalo i više ne vidi mlado, svježe, živahno lice koje je nekada imala. Omiljene farmerke više ne stoje dobro. Ljudi vas počnu zvati “gospođo” ili “gospodine”. Kada se sve ove male tranzicije zbroje, više je nego normalno da se neko vrijeme osjećate obeshrabreno. Svima treba vremena da se naviknu na promjene.

Prema Edi Goldstein (Eda Goldstein), autorici studije “Kada balon pukne: narcistička ranjivost u srednjim godinama”, narcisov balon obično počne pucati negdje u srednjim godinama. Tada se narcisi mogu i posramiti i razbjesniti, dok se suočavaju sa vlastitim propustima i otkrivaju svoje prave slabosti. Drugim riječima, konačno vide svoje mane, što neizbježno utiče na njihovu mentalnu stabilnost.
Goldstein, koja je sprovla istraživanje 1995., objašnjava:
„Vjerujući da bi trebali biti u stanju kontrolirati život i biti jaki i samodovoljni, osobe sa teškom narcističkom ranjivosti ne dopuštaju ljudska ograničenja ili posljedice životnih peripetija... tada obično izražavaju ogorčenje, zavist, nevjericu i poniženje i u nekim ekstremnim slučajevima, sve to rezultirati osvetničkim aktima i nasiljem.”

Što je narcis više zaokupljen sobom, to teže doživljava pucanje njegovog/njenog narcisoidnost balona. Postati svjestan činjenice da niste neka posebna ličnost za koju ste vjerovali da jeste može biti jako teško. 
​
Goldstein vjeruje da je potrebna empatija da bi se pomoglo nekome da preživi opaku kombinaciju srama i ljutnje koju osjećaju nakon pucanja njihovog narcisoidnog balona. Psihologinja tvrdi da terapeuti moraju biti saosećajni sa svojim pacijentima i prihvatiti njihova kompleksna osjećanja. Ona napominje:
„Možda će početi da žale za djetinjstvom koje nikada nisu imali, za putevima koje nikada nisu prešli, životima koji nisu vodili, aspektima sebe koji su se promijenili, odnosima koji nikada nisu uspjeli već su izgubljeni, i budućnošću koja se nikada neće ostvariti.”

Zrcaljenje ("mirroring", oponašanje drugih) je još jedna metoda koju narcisi koriste da se nose s posljedicama svog narcizma. Prema riječima stručnjaka, onima koji se bore sa ovim problemom potrebno je stalno ohrabrenje drugih kako bi povratili svoje samopoštovanje. Oni te druge ljude čak i kopiraju i oponašaju kako bi se lakše povezali sa njima i tako dobili njihovo odobrenje.  "Aplaudiranje" od strane drugih pomaže im da prebrode svoje prošlost. 
​Treći pristup koji Goldstein preporučuje je traženje uzora. Uzori su tu da pomognu narcisu da prihvati životne promjene i proces starenja. Umjesto da osjeća ljubomoru, narcis bi trebalo da shvati kako da treba da se ponaša
Starenje ne mora nužno uključivati ​​krizu srednjih godina, a pucanje narcisoidnog balona ne dešava uvijek i samo u srednjim godinama. Ipak, vaša prošlost vas može dovesti do te prekretnice, ali vam može pomoći i da je prevaziđete.

Učenje iz svoje prošlosti uz praktikovanje empatije, "mirroring" i slijeđenja uzora može vas voditi ka zadovoljstvu za kojim čeznete. Sve što trebate učiniti je dati sebi vremena, naoružati se strpljenjem i pokušati prihvatiti te promjene, umjesto da ih poričete. Ostalo će uslijediti.  Normalnim ljudima sa umjerenim narcizmom ovo može pomoći. No, kod narcisa (osoba koje imaju patološki narcizam/narcistički poremećaj ličnosti) postoji jedan veliki problem - ovi ljudi nemaju empatiju, niti je mogu lako razviti, teško se mijenjaju, teško prihvataju promjene, teško se mire sa tim da moraju izaći iz svog "narcisoidnog balona", što znači da većina njih ne stara dobro i ne uspijeva sebi olakšati život.