Stvarnost ljudi koji su pretrpjeli psihološke traume

Ljudi koji su pretrpjeli psihološke i emotivne traume obično imaju slomljena srca još u djetinjstvu. Nemarnost i loše ponašanje roditelja, nedostatak naklonosti i ravnodušnost obilježavaju njihovo biće za cijeli život.

U odrasloj dobi te duše stupaju u veze, ali one nisu idilične kako to predstavljaju romantični romani ili filmovi.

Traumatična iskustva iz djetinjstva takođe oblikuju odraslu dob. Ovdje se postavlja jedno važno pitanje: mogu li se takve duše izliječiti?

Jeste li svjesni šta želite doživjeti?
Što se tiče zlostavljanja ili lošeg postupanja u vezi, uvijek postoje počinitelj i žrtva. Mnogi ljudi koji vole žrtvu pokušavaju joj otvoriti oči. Ali ne uspijevaju.
Kroz lišenja slobode i zlostavljanje u djetinjstvu, pogođeni ljudi razvijaju određene obrasce ponašanja koji ih pretvaraju u počinioce: uvrede, fizički okršaji, ružne riječi, ponižavajuće ponašanje, itd.
Duše sa emotivnim i psihološkim traumama ne doživljavaju ništa novo. Oni samo uče druge strategije koje ih mogu preobratiti u počinitelje.
Kad postanu svjesni da im odnos ne ide dobro, postaju uplašeni.
Počinju uzvraćati i primaju jače udarce koje pokušavaju sakriti, na primjer šminkom. Ili izmišljanjem izgovora poput "pada sa stepenica", koji se često zanemaruju.
Svjesni su da im situacije koje su se prije smatrale "normalnima" izmiču iz ruku. Ne žele nastaviti živjeti tako, ali ne znaju kako izaći iz situacije. 

Žrtve se osjećaju zbunjeno, uplašeno i nemoćne. A da toga nisu bili svjesni, hranili su čudovište dugo vremena. Sada više ne znaju kako pobjeći od toga.

Dvije strane istog novčića​
Čak i ako je teško povjerovati:  i počinitelji i žrtve potvrđuju da postoje dvije strane istog novčića.
Oboje su patili u djetinjstvu, ali to dolazi do izražaja na različite načine u odrasloj dobi.

• Pokušaj da dominira nad drugim: počinilac vrši pritisak nad svojom žrtvom. Ne želi biti povrijeđen. Ne želi se osjećati slabo. Zbog toga nanosi bol osobi koju najviše voli. Slabi ljudi su idealni za to.
• ​Neophodnost udovoljavanja: S druge strane, žrtva pokušava udovoljiti drugima i biti prihvaćena kako bi primila nježne riječi i ljubav za kojom čezne. Smatra da mora sve učiniti dobro i ne griješiti. U suprotnom, žrtva smatra logičnim i prihvatljivim da zbog toga bude kažnjena.

​Veliki problem u tome je što se  svaka žrtva pretvori u slomljenu dušu. 
Osoba sa psihološkim i emotivnim traumama nema načina da se lako odbrani  jer to nikada nije naučila. Međutim, ono što je naučila, i to vrlo dobro, u svom djetinjstvu je skrivanje osjećanja i patnja iznutra.

Ciklus iz kojeg se može pobjeći samo uz veliko strpljenje , nadu i postojanost.

Ljudi sa emotivnim i psihološkim traumama se mogu izliječiti
Nažalost, mnoge slomljene duše nikada ne mogu potpuno izliječiti. Sve što se događa u djetinjstvu ostavlja duboke tragove i oblikuje budući život.
Ali ako možete računati na prave ljude u životu,  ako uspijete izvući snagu tamo gdje je nije bilo,  preispitati sve što ste naučili, nadvladati sav strah, onda postoji nada.
Prekinuli ste sa ovom destruktivnom i bolnom vezom koja ostavlja dublju prazninu u vašem srcu i duši.
Ali uspjeli ste. A sada je došlo vrijeme da krenete novim putem.
Sada se morate okružiti ljudima koji vas vole i potražiti stručnu pomoć koja vam može dati prave savjete i smjernice.
Korak po korak, mirno, duše sa emotivnim traumam se liječe i postepeno vraćaju sebi.  
Stvarnost postaje bolja; gledati na prošlost kao na iskustvo i krenuti naprijed unatoč svim ožiljcima, jer ste sada izliječeni.
Duše sa psihološkim i emotivnim traumama mogu se izliječiti i sa nadom gledati u budućnost. Međutim, morate biti oprezni da ne ponovite iste greške. I promijenite svoje stavove, prepoznajte pogrešne stvari kako ne biste ponovo patili od njih.
U toksičnoj vezi postoji i "prije" i "poslije". Nikada ne zaboravite da imate priliku promijeniti svoju situaciju!

(obrada sa:
exploringyourmind.com)