Tamna strana emocionalne inteligencije

Emocionalna inteligencija relativno je moderan pojam. Proučavan je najviše posljednjih godina, a danas želimo istražiti njegovu mračniju stranu.

​Koncept emocionalne inteligencije skovali su 1990. Salovey i Mayer, iako je kasnije postao popularan zahvaljujući knjizi autora Daniela Golemana. Višestruke discipline prepoznale su ovu sposobnost kao ključnu vještinu za postizanje uspjeha u različitim oblastima života, od akademske i radne do osobne. No, danas vas takođe pozivamo da otkrijete tamnu stranu emocionalne inteligencije.

Golemanova knjiga postala je referentna tačka u proučavanju ovog koncepta. Polako je emocionalna inteligencija postala tema rasprave i središnje mjesto brojnih studija i istraživanja. Čak ju je i UNESCO 2002. godine uključio u obrazovni program 140 zemalja kao ključni element emocionalnog učenja. Međutim, postoji mračna strana emocionalne inteligencije o kojoj ne govore svi. Saznajmo više!

Što je emocionalna inteligencija?
Prve definicije "inteligencije" odnosile su se na čisto kognitivne sposobnosti, ostavljajući po strani sferu emocija. Tek kasnije ovaj se pristup počeo propitivati, što je dovelo do brojnih teorija, uključujući i onu o višestrukim inteligencijama. Ova nova teorija klasificirala je inteligenciju u nekoliko vrsta, poput matematičke, jezične ili emocionalne.
Tako smo počeli razgovarati o intrapersonalnoj inteligenciji, koja se odnosi na sposobnost spoznavanja sopstvenih osjećaja pomoću samoanalize. Tada je Goleman objavio svoju knjigu u kojoj je naznačio sposobnost poput emocionalne inteligencije.
Autor je definira kao sposobnost motiviranja sebe, očuvanja sebe pred frustracijama, kontroliranja impulsa i regulacije sopstvenog raspoloženja, na taj način osjećajući empatiju i povjerenje prema sebi i prema drugima. 

Elementi
Prema Golemanovoj teoriji postoji osam elemenata emocionalne inteligencije. Od njih su najvažniji sljedeći:

• Emotivna samospoznaje. Odnosi se na sposobnost prepoznavanja, poznavanja i izražavanja osjećaja i emocija na adekvatan i pouzdan način, kao i na njihove učinke.

• Emocionalna samokontrola. Sposobnost kontrole sopstvenih impulsa.

• Kategorije. To je ono što vam omogućuje da postignete svoje ciljeve, upravljajući emocijama na odgovarajući način.

• Empatija. Ona se definira kao sposobnost odgovarajuće reakcije na potrebe koje iskazuju drugi, kao i sposobnost dijeljenja svojih osjećaja.

• Međuljudski odnosi. Riječ je o sposobnosti učinkovitog povezivanja sa drugima, zbog čega se ljudi osjećaju ugodno i stvaraju pozitivne emocije.

Nakon velikog uspjeha, ova se teorija smatrala nadopunjujućom tradicionalnoj inteligencijom. Danas se zna da emocionalne sposobnosti utiču na prilagodljive i kognitivne sposobnosti ljudi.

Što se još zna o ovoj vještini?
Oduševljenje emocionalnom inteligencijom kao čimbenikom uspjeha omogućilo je širenje hipoteza, modela i istraživanja na tom području. Zanimljivo je da je ovaj koncept postao popularan i prije nego što je bio dovoljno poznat.
Na primjer, znalo se da ljudi sa većom emocionalnom inteligencijom općenito uživaju u boljem zdravlju i zadovoljniji su, postižu bolje rezulatte na poslu i imaju manje međuljudskih problema.
To je nastalo analizom javnih vođa kojima je pripisana posebna sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja emocijama drugih. Među njima je bio jedan od najutjecajnijih vođa dvadesetog stoljeća, niko drugi do Adolf Hitler. Tako je nastao niz istraživanja koji se često ne spominje: tamna strana emocionalne inteligencije.

Mračna strana emocionalne inteligencije
Tvrdi se da je Adolf Hitler imao vrlo visoku emocionalnu inteligenciju. To je bilo dodatno oružje koje će koristiti za povećanje svoje moći, sa katastrofalnim posljedicama svima poznatim.
Ovo bi bio jedan od najupečatljivijih primjera kako se sposobnost tumačenja emocija, posebno drugih ljudi, ne koristi uvijek u plemenite svrhe. Upravo je ovaj aspekt pobudio zanimanje za područje društvenih istraživanja.

Emocionalna inteligencija povezana je s narcizmom. Skupina austrijskih istraživača procijenjivala je razinu emocionalne inteligencije kod 600 ljudi, otkrivši da oni postižu bolje rezultate „šarmiranja“ drugih radi osobne koristi.
U drugoj studiji sprovedenoj u Michiganu pokazalo se da je narcizam usko povezan sa sposobnošću prepoznavanja emocija, čimbenika koji osim što je bitan za empatiju, takođe olakšava manipulaciju.
Druga studija sa Sveučilišta u Torontu otkrila je da postoji velika vjerovatnost da će osoba jake emocionalne inteligencije ismijavati druge u svrhu sticanja osobnog priznanja. Nadalje, interesantna činjenica dobivena iz iste studije pokazuje da su ti ljudi sposobniji prepoznati negativne emocije od pozitivnih.

Ista studija pokazuje da ljudi sa makijavelističkim sklonostima, odnosno oni koji su spremni sabotirati druge zarad sopstvenih ciljeva i koristi, imaju višu razinu emocionalne inteligencije.

Zaključci o tamnoj strani emocionalne inteligencije
Emocionalna inteligencija omogućuje vam prepoznavanje i promišljanje o vlastitim i tuđim emocijama. Ona je važna je vještina za osiguravanje sopstvene dobrobiti, dajući emocijama ulogu koju zaslužuju. Ključna je za postizanje ciljeva, jer utječe na druge osobne vještine.
Unatoč tome, nije dovoljno imati visoku emocionalnu inteligenciju da biste učinili dobro za sebe i druge; pravilno usmjeravanje te sposobnosti ovisi o drugim osobnim, moralnim i kontekstualnim čimbenicima.
Stoga biti emocionalno inteligentan ne znači bolje upravljati emocijama, već znati kako ih bolje prepoznati i kanalizirati ih na najbolji način.

(izvor: gedankenwelt.com)