Tamo gdje caruje licemjerje, iskrenost je najveći neprijatelj

Tamo gdje se laž prerušava u "sladunjavo" licemjerje, iskrenost je najveći neprijatelj. Na iskrenost se u takvom okruženju gleda kao na zločin, "drsku" smjelost, kada neko govori direktno, poštujući i iznoseći istinu.

Ali, ovo nije nimalo lako. Danas nam mnogi sociolozi i analitičari govore da većina stanovništva zauzima pasivni stav, kao da su samo svjedoci onoga što se događa u ovom svijetu kojeg oblikuju TV i ostali mediji. Licemjerje vlada u mnogim područjima, u politici, društvu, na radnom mjestu, pa čak i iza zatvorenih vrata vlastita četiri zida, a da mnogi ne reaguju na njega.

"Čim loša osoba krene da se pretvara da je plemenita, iz nje će izaći ono najgore."
- Publilio Siro -

Postoje ljudi koji više vole šutjeti i prihvatati očito pasivan stav jer su jednostavno iscrpljeni. Zato što već znamo "slabe točke" člana svoje obitelji, ili menadžera/direktora odjeljenja firme u kojoj radite, ili pak svog kolege. Znamo da postoji ogroman broj ljudi koji brane jednaka prava, ali potajno preziru činjenicu da drugi imaju ista prava i mogućnosti kao i oni.
​
Nesumnjivo možemo reći da postoji zastrašujuća, zlobnija, tamnija i mnogo gora dimenzija od laži, a to je: licemjerje ili hipokrizija. To nije ni više ni manje nego nedostatak skrupula i iskrenosti iza kojeg neko skriva svoju pravu ličnost, dok se u isto vrijeme pretvara da je nepovredivo moralna osoba koja "kipi" od poštenja i dobrote.

Budući da smo sigurni da znate više od jedne osobe sa tim osobinama, želimo vas pozvati da bolje pogledate ovu temu i uvedete strategije za rješavanje ovakvog problema kada naiđete na njega. Kažemo "kada", ne "ako", jer ćete sigurno sresti nekog ko je oličenje licemjerja.

Licemjerje prolazi gotovo neopaženo
Dok smo bili djeca, učili su nas da govorimo istinu i da nikada ne razvijamo naviku laganja. Učili su nas kako se laži prije ili kasnije razotkriju. Kao što nam je američki psiholog Larence Kohlberg objasnio u svojoj teoriji o moralnom razvoju, dijete u dobi od 10 do 13 godina razvija takozvani "predodređeni moral". 

U tom razdoblju života jača osjećaj pravde i otkriva kako odrasli djeluju kontradiktorno.
​Od nas se traži da budemo iskreni, ali mnogi ljudi se lako uvrijede kad kažemo istinu.

Postupno nailazimo na situacije u kojima se pitamo što je bolje: "povrijediti" druge našom iskrenošću i poštenošću ili slagati kako bismo važili za one koji se "dobro ponašaju". Prije ili kasnije shvatamo da licemjerje upravlja svijetom i da stvara lažan suživot. Živimo skupa sa onima koji slave veličanstvena moralna načela i lijepe ideologije, a  često skrivaju sopstveni kukavičluk, neiskrenost i nemar.

Hipokrizija je u potpunosti institucionalizovana u našem društvu i time postaje nešto normalno. Ali upravo u ovom trenutku primjećujemo nešto čudno: većina nas ima neku vrstu radara, koja uvijek prepoznaje licemjerje. Mi smo gotovo uvijek u stanju "uhvatiti" laž i odbojno licjemjerje, a ipak ne djelujemo protiv njega, niti mu se suprotstavljamo. Iz nekog razloga svjesni smo da ovu bitku vjerovatno nećemo dobiti. Zašto? Zato što je teško promijeniti nekoga ko prvo nije ni iskren prema sebi.
​
Hipokrizija postaje stvar prošlosti čim pokažete autentičnost
Postoje različite vrste licemjerja. One uključuju važne atribute kako bi prikrili tamne moralne principe: rasizam, mačizam, zastarjelo razmišljanje, itd.

 Ali najrasprostranjenije licemjerje je među onima koji se ne žele uvrijediti, biti prihvaćeni takvi kakvi jesu ili čak pohvaljeni, jer jednostavno nemaju dovoljno samopouzdanja i samopoštovanja.  Dakle, takvi ljudi ne oklijevaju "mijenjati boje" svakodnevno, a to uvijek zavisi od okruženja u kojem se nalaze i kreću.

"Postoji samo jedna stvar gora od lažljivca: lažljivac koji je licemjeran."
- Tennessee Williams-

Ukoliko smo stalno preplašeni da tuđe mišljenje može naškoditi našoj slici  o nama i ugroziti naše samopoštovanje, to nas sprečava da oblikujemo vlastito mišljenje, prema vlastitim vrijednostima, bez obzira na to da li se ono sviđa našim bližnjima/prijateljima ili ne.

​Pogledajmo sada kako možemo postupati sa osoba koje dugo žive u kraljevstvu licemjerja.


Kako se nositi sa licemjerima
Licemjerje vas ne može pobijediti. Kao što je ranije spomenuto, ono podsjeća na već izgubljenu borbu, jer se uoči kad tad. No, ono što možemo učiniti jeste uzeti ga kao primjer kako da se nikada ne ponašamo, kako da budemo istinski svoji i autentični i odstraniti njegov uticaj na nas.

• Uvijek imajte na umu da treba da živite samo prema vlastitim očekivanjima. Kada vam licemjerna osoba daje "dobronamjeran" savjet, on vrijedi manje od zrnca kućne prašine.
• Licemjerni ljudi su uvijek protivrječni i kontradiktorni. Ako ih sretnete, nemojte ih napadati i ne raspravljajte se sa njima. Ograničite razgovor tako da lako možete uočiti njihove protivrječnosti i ne uplićite se u duge razgovore.
• Ako se svakodnevno morate nositi sa licemjernom osobom, sjetite se da će vas često pokušati sabotirati. Svaki od vaših koraka se kritički promatra i prosuđuje. Ako ste "ogledalo" za tu osobu, tj. ako ona u vama vidi ono što joj/mu se ne sviđa, pokušaće da ukloni tu "nelagodu", tj. da uništiti "ogledalo", tj. vas. Međutim, dok god ste svjesni o kakvoj se ličnosti radi, ne možete biti uništeni, jer jednostavno nećete to dopustiti. ​

Uvijek vodite unutarnji dijalog sa sobom kako biste sebe podsjetili ko ste, koje su vaše vrijednosti i snage. Ono što licemjerna osoba kaže, čini ili misli nije ni na koji način značajno za vaš život. To je samo "vazduh", samo dah jedne kukavičke marionete koja je stvorila kraljevstvo licemjera oko sebe. Kraljevstvo koje nalikuje na kulu od karata. Prije ili kasnije to će se srušiti.