Toksična djeca: odrasli nisu jedini

Djeca se često bune kod kuće i ne žele slušati ili poštivati ​​pravila. Međutim, neka djeca uzrokuju vrlo ozbiljne probleme roditeljima. Roditelji postaju preopterećeni i preumorni od ponašanja svoje djece. Kada se odnos roditelj-dijete pogorša, možemo imati slučaj toksične djece, inače poznate kao "djeca tirani".

U ovom slučaju dom postaje neprijateljsko okruženje. Agonija roditelji počinje čim uđu u kuću. Znaju da ih iznutra čeka zahtjevan i neprijateljski "tiranin". Dijete koje će ih pokušati natjerati da rade ono što on želi. Što više roditelji pokušavaju preuzeti kontrolu, dijete pruža više otpora. 

"Dijete bez ograničenja postaje tiranin."

Kako prepoznati toksičnu djecu
Važno je ne brkati toksičnu djecu sa djecom koja pokazuju ponašanje primjereno dobu koje prolaze iz potpuno normalne buntovnosti. Postoje ponašanja koje se, kada se pažljivo ispitaju, moraju suzbiti. Uostalom, ograničenja su potrebna kako biste izbjegli da se vaša djeca pretvore u tirane. U tom je smislu važno imati fleksibilne granice. Fleksibilne, ali koje u nekom trenutku postaju čvrste.
Jedan stav kod djece za koji bi roditelji trebali postaviti granice jest prkos. Tada djeca izazivaju roditelje raznim pogrdnim imenima i pokušavaju ih natjerati da se uključe u njihovu agresivnu i neprijateljsku igru. Kršenje pravila, pretjeran prkos i izbjegavanje obaveza znakovi su upozorenja na koje treba paziti.

Takođe je važno držati otvorene oči ukoliko primijetite znakove da dijete pokušava naređivati i "komandovati" roditeljima.  Ako se dijete pretjerano buni kada mu nije dopušteno gledati televiziju ili jesti kad god poželi, odmah počnite suzbijati takvo ponašanje. Ostali znakovi upozorenja koje ne smijemo zanemariti su drskost, nedostatak empatije prema drugima, niska tolerancija prema frustraciji i sklonost pokušavanju manipulacije drugima kako bi dobili ono što žele.

Ako morate podmititi svoje dijete da biste ga natjerali da nešto učini, znajte da ga tako pretvarate u razmaženo i toksično dijete. 

Toksična djeca proizvod su nezadovoljavajućeg odgoja. Razmažena su i nedokazana Nemaju ograničenja, ucjenjuju roditelje i igraju nad njima igre moći. Roditelji imaju autoriet i djeca to pokušavaju iskoristiti i osvojiti svoju neovisnost. U ovom okruženju punom napetosti mnogi roditelji propadaju jer se osjećaju nesposobnima da se nose s njima. Oni odustaju i posao ide od teškog do vrlo složenog. Umjesto "kilograma" energije, zadatak zahtijeva "tonu" energije.

Roditelji su često uzrok
Koliko god surovo ovo zvučalo, roditelji su uglavnom krivci za toksičnost svoje djece. Oni su ti koji ih često razmaze, igraju previše zaštitničku ulogu, ne postavljaju granice, pokušavaju im biti prijatelji i ne provode dovoljno kvalitetno vrijeme s njima, a to može imati pogubne rezultate.

Međutim, za sve postoji rješenje. Rješenje je složenije nego ranije. Zahtijeva veću inteligenciju roditelja i često pomoć drugog kompetentnog lica.  Ova osoba može pomoći roditeljima da ponovo uspostave ograničenja i razviju strategije za njihovo sprovođenje. Ograničenja trebaju biti primjerena konkretnoj situaciji, uzimajući u obzir djetetovu zrelost i usmjerena prema konkretnom ponašanju. Na ovaj način,  roditelji će početi uspostaviti jasne i dosljedne granice koje se ne mogu dovoditi u pitanje ili zanemariti. Važno je ne koristiti nagrade kako biste podstakli dijete da slijedi pravila. Umjesto toga, upotrijebite društveno prepoznavanje da biste pojačali pozitivno ponašanje.

Pokušaj korištenja nagrade u vidu poklona kod tinejdžerom bi moglo bi otvoriti vrata za novu vrstu manipulativnog ponašanja . U ovom slučaju tinejdžeri bi poštivali pravila samo kada postoji prethodno obećanje o nekoj nagradi. Moraju naučiti da za njihovo ponašanje ne mora uvijek postojati neka vrsta vanjske motivacije. Često je znak dobrog ponašanja mogućnost da se ono dosljedno sprovodi.  To je upravo kao kada nekome pomažete, što čini da se osjećate korisno. Teško je ovo objasniti djeci, najbolje je da dijete to samo doživi.

Bez sumnje, neophodno je usredotočiti se na pozitivno i na poboljšanje komunikacije sa djecom koja pokazuju takvu vrstu ponašanja. Dobra komunikacija pomoći će nam da razumijete temeljne uzroke njihovog stava. Možda se osjećaju povrijeđeno jer vas nema u njihvoj blizini, a njihovo ponašanje je način da kazne tu odsutnost. Pokušajmo komunicirati sa njima i razumjeti ih ... a razumjeti nije isto što i popustiti.

"Ja nisam loš. Slušajte me i vidjećete da je ispod mog lošeg ponašanja neka nezadovoljena potreba“.
-Anonymous-

Najvažnija stvar koju treba imati na umu kada se bavite toksičnom djecom nije gubitak kontrole. Toliko smo obuzeti svojim obavezama i odgovornostima da često previdimo potrebe naše djece. Ona često plaču zbog nedostatka naklonosti, brige i kvalitetnog vremena. Kada se loše ponašaju kako bi privukli vašu pažnju ili kao rezultat lošeg roditeljstva, što učiniti tada? Još više ih kažnjavati svađanjem i svaljivanjem krivice ili poći u drugu krajnost i podstaći upravo takvo ponašanje dajući im ono što žele? Ni jedno ni drugo nije rješenje.

Ne smijemo izbjegavati zahtjevne (a takođe i fascinantne) izazove odgajanja djeteta. S ljubavlju i strpljenjem, moći ćemo ukloniti toksičnost koja utječe na toliko djece, kada imaju više snage nego što bi trebali. Oni će to htjeti, ali naš je posao zadržati ih, ma koliko bili umorni od posla ili koliko bismo željeli izbjeći dodtane obaveze. Ishod ove borbe je ono što određuje vrste prepirki i ponašanja koje ćete imati sa njima kada postanu tinejdžeri.

(izvor: gedankenwelt.com)