Trauma nije tvoja krivica, ali izliječenje jeste tvoja odgovornost

Ono što vam se dogodilo nije bila vaša krivica.
To nije nešto što ste tražili, to nije nešto što ste zaslužili.
Ono što vam se dogodilo nije bilo fer.

Bili ste samo kolateralna šteta na nečijem tuđem putu, nevini prolaznik.
Svi mi nosimo neke životne traume. Neke od njih su gnusna krivična djela, druge su neprocesuirane boli i potisnute emocijama. Bez obzira na izvor, život svima u ruke podijeli određene karte, a ponekad te karte nisu dobitna kombinacija.

Ipak, ono što ne možemo zaboraviti je da čak i kada nismo krivi, iscjeljivanje nakon svega će uvijek biti na nama. I umjesto da se opterećujemo time, možemo naučiti da ga posmatramo kao rijedak dar.
Izlječenje je naša odgovornost, jer ako nije, te nefer okolnosti se pretvaraju u neproživljen život.
Izlječenje je naša odgovornost, jer se neprerađena bol prenosi na sve oko nas, i ne smijemo dopustiti da ono što je učinio neko drugi nama postane bol koju nanosimo ljudima koje volimo.
Izlječenje je naša odgovornost jer imamo jedan život, da od njega napravimo nešto važno.

Izlječenje je naša odgovornost, jer ako želimo da nam životi budu drugačiji, sjediti i čekati da nam ga neko drugi promijeni ili stvori ništa neće promijeniti. Samo će nas učiniti ovisnima i ogorčenima.
​Izlječenje je naša odgovornost, jer imamo moć iscjeljenja, čak i ako smo ranije vođeni da vjerujemo da je nemamo.

Izlječenje je naša odgovornost, jer nam je neprijatno i neudobno, a nemir gotovo uvijek signalizira mjesto u životu koje treba transformirati.
Izlječenje je naša odgovornost, jer svaka velika osoba kojoj se duboko divite započela je sa sudbinom koja joj nije bila naklonjena, i naučila da od njihove unutarnje snage zavisi kako će se nositi sa onim najgorim što život može ponuditi.

Izlječenje je naša odgovornost, jer "izlječenje" ne znači vraćanje na ono što smo bili prije, već postajanje ono što nikada ranije nismo bili - neko jači, neko mudriji, neko ljubazniji.

Kada ozdravimo, postajemo ljudi kakvi smo oduvijek željeli biti. Mi ne samo da možemo "metabolizirati" bol, nego smo sposobni uticati na stvarne promjene u našem životu, u našim obiteljima i u našim zajednicama. U mogućnosti smo slobodnije pratiti svoje snove. U stanju smo se nositi s bilo čim što nam život nanese, jer smo sigurniji u sebe. Spremniji smo se usuditi, riskirati i sanjati o širim horizontima, onima za koje nikada nismo mislili da ćemo ih dostići.

Stvar je u tome što kad neko učini nešto loše, to utiče na nas. Često sjedimo okolo čekajući da bol prođe, čekajući tog nekog da popravi što j učinio, iako znamo da se to neće dogoditi. 

Ne shvaćamo da su te rane koje su nam nanijete najvažnije lekcije našeg života, plodno tlo na kojem možemo početi graditi sve što stvarno želimo.
Nije nam namijenjeno da kroz život prođemo netaknuti. 
Nije nam namijenjeno da do cilja stignemo čisti i bez ijedne ogrebotine. 
Život nas sve boli na različite načine, ali način na koji reagiramo - i ko postajemo - određuje hoće li trauma postati tragedija ili početak priče o tome kako je žrtva postala heroj.

(izvor:
thoughtcatalog.com)