Verbalno zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja posljedice

Verbalno zlostavljanje u djetinjstvu direktno utiče na zdravlje djece. Ipak, izgleda da nismo svjesni svih njegovih posljedica. To je zato što mislimo da je "verbalno zlostavljanje" samo upotreba loših i ružnih riječi. Međutim, šta sve spada u verbalno zlostavljanje?

Verbalno zlostavljanje u djetinjstvu direktan je napad na samopouzdanje žrtve. U ovom slučaju, to je napad na dijete. Osim toga, zlostavljanje riječima takođe znači zlostavljanje na psihološkom nivou. Nacionalna mreža za traumatski stres kod djece (NCTSN) ima neke podatke o tome. Prema tim podacima, psihološko zlostavljanje je najčešći tip nasilja nad djecom.
Vrlo je važno da roditelji budu oprezni sa onim što govore svojoj djeci, a mnogi uopšte ne prate šta izgovaraju. Zato bi trebalo kontrolisati kako i na koji način razgovorate sa djecom. Posebno bi trebalo biti oprezan kada ističete njihove greške.

Zašto verbalno zlostavljanje ostavlja trag u djetinjstvu?
Postoji razlog zašto verbalno zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja trag na dijete. To je zato što je djetinjstvo vrlo kritična faza razvoja. Nervni sistem i mozak vrlo su osjetljivi na svaki podsticaj iz okoline. Dakle, sve što se događa izvan utiče na dijete na ovaj ili onaj način.

Takođe, prema J. Pinelu, proces neurorazvoja odvija se od začeća do fetalnog razdoblja. Zatim se nastavlja u postnatalno razdoblje. Ne prestaje sve do odrasle dobi, te je stoga normalno da su djeca osjetljiva na neuropsihološka oštećenja tokom djetinjstva.

Publikacija "Proučavanje neuropsihologije zlostavljanja djece: neurobiologija i neuropsihološki profil žrtava zlostavljanja tokom djetinjstva" sadrži relevantne informacije. Navodi se da verbalno zlostavljanje u djetinjstvu može uzrokovati probleme pažnje i pamćenja te poteškoće sa jezikom i intelektualnim razvojem. To može dovesti do neuspjeha u školi.

"Promjene u mozgu funkcionalnog i strukturalnog tipa objašnjavaju buduće neuropsihološke funkcije žrtava zlostavljanja iz djetinjstva". (Neuropsychology of Child Maltreatment and Implications for School Psychologists, A.S. Davis, L.E. Moss, M. Nogin, N. Webb)
​
Sada se valja zapitatu, na koji način skrivamo verbalno zlostavljanje nazivajući ga drugim imenima? Ponekad ga opravdavamo "učenjem" ili "podizanjem" djeteta najbolje što možemo.

Krivica je kazna
Mnogi roditelji ne znaju kako da podižu svoje dijete na bilo koji drugi način nego usredotočavanjem samo na loše. S druge strane, kada dijete uradi nešto dobro, to se ne spominje, dijete ne dobija pohvale. To je zato što roditelji misle da tako treba. Ukoliko dijete spomene da je uradilo nešto dobro, roditelj obično kaže: "Tako bi trebalo biti."
Ipak, u ovoj delikatnoj fazi, fokusiranje samo na negativne aspekte ima ozbiljne posljedice. U stvari, u većini slučajeva roditelji ne govore samo djetetu što su učinili krivo. Oni ih takođe tjeraju da se osjećaju krivima što su naljutili svoje roditelje. Na ovo možemo dodati i loš izbor riječi kada prenesemo ove poruke djeci.

Upoređivanje djeteta sa drugim djetetom ili izgovaranje riječi: "Ti si glup", može se činiti bezazlenim. Takođe bi se moglo opravdati time što je roditelj toliko uznemiren da je izgubio kontrolu. Međutim, sve to može ostaviti trajan trag na umu svakog djeteta. To je osobito istinito kada se često događa.

Na primjer, recimo da vaše dijete pokušava riješiti neki matematički problem, a vi ga nazivate "glupim" jer nije uspjelo u tome prvi put. Ujedno ističete da njihovi prijatelji uvijek učine ispravno i ne prave greške. U ovom slučaju, dijete može smatrati da je loše u matematici. Osim toga, vjerovaće da postiže lošije rezultate nego njihovi prijatelji. Odmah će povjerovati da ne mogu ništa učiniti. To će ih natjerati da odbace matematiku u budućnosti. Takođe mogu osjetiti i određeni strah od neuspjeha. I pri najmanjem neuspjelom pokušaju u bilo kojem području u budućnosti, oni će odustati jer će smatrati da su "nesposobni".

Kakvu sliku o sebi očekujemo da dijete razvije sa ovom vrstom ponašanja? Ne zaboravimo da tokom djetinjstva djeca grade svoj identitet. Taj se identitet može razviti uz uvjerenje "Ne vrijedim ništa". To dalje može uključivati ​​"Ja sam kriv što su se roditelji naljutili". Ili "Ne mogu učiniti ništa dobro" ili "Glup sam". Dijete bi moglo misliti "zaslužujem najgore". Sve ovo će spriječiti stvaranje solidnog i zdravog samopoštovanja.

"... koji su štetne radnje, osobito verbalne, koje neprestano govore djeci da su odbojna, ružna, glupa. Ili čine da se osjećaju poput  nepoželjnog tereta. Možda ih čak i ne nazivate pravim imenima. Umjesto toga, možete ih nazivati "Ti", "Idiote" ili nečim drugim uvrjedljivim."
(Zlostavljana djeca, Kempe i Kempe (1979) )

Kao što možemo vidjeti, verbalno zlostavljanje u djetinjstvu itekako utiče na djecu. Moramo takođe spomenuti da roditelji često nisu svjesni onoga što projektuju na svoju djecu. Oni mogu projektovati svoje frustracije koje donose s posla, visoku razinu stresa, probleme u odnosima ili opresivnost svojih odgovornosti. Projektuju kroz riječi upućene djeci. Ovo biste morali imati na umu ukoliko želite da vaše dijete bude srećno i da se pravilno razvija.
Jako je bitno znati adekvtano upravljati sopstvenim emocijama. Takođe bi trebalo više empatizirati sa sopstvenom djecom, i iznad svega naučiti pozitivno komunicirati sa njima. Uvijek treba uzimati u obzir njihovo samopoštovanje. Ne želimo da izrastaju u tužne i preplašene pojedince, u pojedince koji vjeruju da nisu u stanju da odrađuju stvari kako treba i koji će ograničavati sebe u daljem napretku u životu.

Izvor:
​gedankenwelt.com