Veza između traume i graničnog poremećaja ličnosti

Granični poremećaj ličnosti (skraćeno: GPL) je stigmatizirano i pogrešno shvaćeno stanje. Gotovo 70 posto ljudi koji pate od toga je maltretirano ili zlostavljano u ranom dobu. Ovdje želimo da govorimo o potrebi preformulisanja ovog poremećaja.

Postoji značajna veza između graničnog poremećaja ličnosti i trauma koje je osoba doživjela i preživjela.​

Ovaj poremećaj je često stigmatizirano psihičko stanje. Sa terapijske tačke gledišta, oboljeli imaju složene probleme, ali način na koji se ovo stanje posmatra u društvu nije pravedno prema onima koji pate od njega.
Patnja s kojom se suočavaju muškarci i, češće, žene (učestalost poremećaja je veća kod žena) ima tendenciju da se zaboravlja. Dijagnozi treba vremena da stigne, a klinički tretman nije uvijek pravilan. Međutim, promjena je na vidiku. Postoje pokušaji da se ova klinička stvarnost preformuliše i učini daleko vidljivijom.
Jedan od problema je to što mnogi sumnjaju da je granični poremećaj ličnosti (GPL) zapravo poremećaj ličnosti. Štaviše, sama 'etiketa' na značajan način stigmatizira pacijente. Oni ovo stanje doživljavaju kao neki nedostatak u svojoj ličnosti koji uzrokuje da njihova mržnja prema sebi i beskorisnosti još više izbija na površinu. Mnogi stručnjaci smatraju da GPL treba posmatrati kao kompleksan odgovor na traumu. 

Suživot i ophođenje prema pacijentima s GPL-om je obično složeno. Međutim, uz odgovarajući terapijski pristup, njihovi simptomi se mogu smanjiti i oni mogu dobiti veću kontrolu nad svojim emocijama i impulsima.

​Kakvi su ljudi sa graničnim poremećajem ličnosti (GPL)?
Mnogi pacijenti koji se smatraju hitnim psihijatrijskim pacijentima pokazuju granični poremećaj ličnosti.  To su ljudi koji pate i koji pokazuju veliku emocionalnu osjetljivost. To ih dovodi do impulzivnog i samodestruktivnog ponašanja.
Na primjer, imati kćer sa GPL-om znači živjeti s nekim ko mrzi samu sebe i traži našu naklonost, ali je u isto vrijeme puna prezira prema nama. U mnogim slučajevima pate i od poremećaja u ishrani. S druge strane, imati partnera sa ovim stanjem često znači voljeti nekoga ko je pokušao mnoga neprihvatljiva ponašanja.
Život je zaista težak, kako za one koji pate od ovog poremećaja, tako i za ljude oko njih. Stoga je važno da vas ne zanese stigma ili ideja da su oni problematični ljudi. Moramo ih vidjeti takvima kakvi jesu – pacijente sa specifičnom emocionalnom realnošću.

Karakteristike GPL-a
Da bismo otkrili prisustvo GPL- a(graničnog poremećaja ličnosti) moramo pogledati u DSM 5 ili Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje. Ova publikacija tvrdi da ako pacijenti pokazuju pet od sljedećih devet karakteristika, oni pate od GPL-a.

• Strah od napuštanja.
• Obrazac nestabilnih međuljudskih odnosa.
• Promjena identiteta.
• Impulsivnost u najmanje dva područja koja su potencijalno štetna po osobu. 
• Pokušaji suicida ili samopovređivanje.
• Emocionalna nestabilnost.
• Problemi sa kontrolom ljutnje.
• Hronični osjećaj praznine.
• Prolazne paranoične ideje koje su povezane sa stresom ili disocijativnim simptomima.

Western Norway University of Applied Sciences (Norveška) sproveo je istraživanje koje tvrdi da je opća incidencija BPL-a jedan-dva posto populacije, ali mi smo skloni zanemariti jedan važan aspekat. To je činjenica da kada pacijent dobije dijagnozu, on je doživljava na problematičan način, prepoznaje stigmu koju ona nosi i u mnogim slučajevima izbjegava specijaliziranu pomoć.

​U proteklih 20 godina postignut je napredak u liječenju GPL-a. Specijalizovani programi liječenja, kao što su dijalektička bihejvioralna terapija (DBT) i tretman zasnovan na mentalizaciji (MBT), izuzetno su efikasni.

Potreba za preformulacijom
Kao što smo ranije spomenuli, sve više stručnjaka poziva na promjenu terminologije graničnog poremećaja ličnosti. Predlažu da se umjesto GPL-a ovaj poremećaj nazove poremećaj traumatskog spektra. To bi ga činilo varijantom hroničnog ili složenog posttraumatskog stresnog poremećaja, jer se on i javlja uslijed trauma i zlostavljanja u djetinjstvu ili ranom dobu od strane roditelja ili staratelja.

​Etiopatogeneza graničnog poremećaja ličnosti (GPL) i traume
U jednom drugom novijem istraživanju još jednom je dokazano prisustvo trauma u ovom psihičkom stanju. Štaviše, produbljen je i genetski i biološki aspekat. U stvari, sugerirano je da može postojati interakcija između gena (polimorfizam FKBP5 i CRHR2 varijante) i okoline (zlostavljanje, emocionalno zanemarivanje, itd.).

​Veća osjetljivost na psihološke efekte stresa
Ne reaguju svi ljudi na isti način na traumatičnu situaciju. Iako je istina da neke vrste zlostavljanja u djetinjstvu mogu u potpunosti promijeniti psihosocijalni razvoj osobe, postoje i oni koji pokazuju teže psihičke posljedice.
Tvrdi se da su GPL i traume usko povezani jer neki ljudi imaju veću osjetljivost na psihološke efekte stresa. U ovim slučajevima, to se  pretvara u izuzetno složeno stanje emocionalnih posljedica i reakcija, kao što su ljutnja, impulzivnost i disocijativni simptomi.

​To se nesumnjivo poklapa sa prethodnim istraživanjima, kao što je ova studija koju su proveli Johnson, Cohen, Brown, et al. (1999). Tvrdili su da je učestalost bilo kakvog poremećaja ličnosti kod ljudi koji su pretrpjeli zlostavljanje ili zanemarivanje u djetinjstvu učetvorostručena u odnosu na ostatak populacije.

Potreba za promjenom
Bez obzira na to da li su ljudi koji pate od GPL-a problematični, manipulativni sa očiglednom emocionalnom disregulacijom, ovi ljudi u osnovi pate od posljedica trauma koje su preživjeli.
Iza etikete se krije ljudsko biće, ono kome je potreban precizniji terapijski pristup i, iznad svega, empatije od strane društva. Možda će se uklanjanjem oznake "poremećaj ličnosti" i preciznijimnazivom "poremećaj traumatskog spektra" pacijent osjećati manje stigmatizirano i više motivirano da započne psihološki tretman.

(reference:
exploringyourmind.com)